BORIČEVAC/RH – Boričevac, mjesto smješteno u ličkom Pounju, odnosno, istočnom dijelu Like, u općini Donji Lapac, neposredno uz državnu granicu Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, simbol je stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu, a danas gotovo pusto. Najbliže susjedno selo mu je Gornji Lapac, dok je općinsko središte, Donji Lapac, udaljeno nekoliko kilometara na zapadu. Sjeverno je i manji zaseok Mišljenovac. Najbliže naselje u susjednoj Bosni i Hercegovini je Kulen Vakuf.
Živi tek 17 žitelja
U Boričevcu je do 1941. živjelo oko 2.000 žitelja s okolnim selima. Danas u Boričevcu živi tek sedamnaestoro žitelja. U vrijeme ustanka 1941. Hrvati su s ovoga područja protjerani. Spas su potražili u Kulen Vakufu u Bosni i Hercegovini jer se Boričevac nalazi uz samu granicu s BiH. Stanovništvo koje je u ljeto 01. i 02. kolovoza 1941. ostalo u selu ubijeno je, među njima 11 staraca, 44 žena i djece. Mjesna crkva, kao i sve kuće su bile opljačkane i spaljene. U obližnjem hrvatskom selu Brotnja, nešto prije toga, 27. srpnja 1941. ustanici su ubili 37 Hrvata. 02. kolovoza 1941. pobunjenici iz Srba i Lapca, te okolnih sela uz poklike kralju Petru i „Otadžbini“ opljačkali su Boričevac i poubijali preostalih 10 do 15 starijih Boričevljana koji nisu mogli pobjeći do 15 kilometara udaljena Kulen Vakufa. Poslije rata stanovništvu ovih prostora nije bio dopušten povratak. Danas je u Boričevcu izgrađena nova crkva, podignuto spomen-obilježje za stradale 1941., te ostaje nada da će se Boričevci vratiti na svoja ognjišta. Svake godine na 27. srpnja žrtvoslovne udruge organiziraju komemorativni skup za žrtve sela Boričevca i okolnih mjesta kako bi hrvatsku javnost podsjetili na događaje iz 1941. godine, kad su žitelji toga kraja bili ubijani, bacani u jame i protjerivani iz domova koji su im opljačkani i spaljeni. U župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije služi se misa za žrtve Boričevca, posebno za one iz roda Ivezića na obljetnicu njihova stradanja. Počinitelji toga zločina bili su lokalni četnički odredi uz suradnju i potporu komunista iz susjedstva. Osim hrvatskih katoličkih obitelji stradali su i mnogobrojni članovi obitelji islamske vjeroispovijesti što su živjeli s druge strane sadašnje državne granice između RH i BiH.
Desetljećima im bio zabranjen povratak
Preživjeli stanovnici Boričevca raseljeni su i bio im je desetljećima zabranjen povratak. Djeca iz hrvatskih obitelji iz sela i okolice bila su među prvim ratnim izbjeglicama i siročadima Drugoga svjetskog rata na hrvatskom području. Desetak kilometara od Boričevca u Srbu svake godine se održava narodno veselje na kojem se, zapravo, slave ubojice i koljači stanovnika Boričevca, poruka je s komemoracije žrtvama sela Boričevca i okolnih mjesta. Stanovnici župe Boričevac su 31. srpnja 1941. u tri sata ujutro doznavši da im se sprema pokolj kolektivno izbjegli u Kulen Vakuf, njih oko 2.500. Stigli su u Kulen Vakuf oko osam sati ujutro. Oni koji su ostali u selu, mahom starci, pobijeni su 27. srpnja 1941. godine. Župnik u Boričevcu Vladimir Stuparić, rođen u Križevcima, izbjegao je smrt otišavši s narodom u Kulen Vakuf u kojem su ustanici mjesec i pol dana kasnije napravili veliki pokolj muslimana i katolika Boričevca koje su tamo zatekli. Premda je župnik Stuparić izbjegao smrt i u Boričevcu i u Kulen Vakufu, za razliku od župnika Drvara, Krnjueuše i Bosanskog Grahova, smrt ga je dostigla dvije godine kasnije od partizana u Sincu, Gacka dolina. Imao je 32 godine kada je ubijen. Ubijen je, rekli smo od partizana tako da je najprije morao sam sebi iskopati grob pa je kraj istoga strijeljan. Prije plotuna i smrti uzviknuo je: „Živio Krist Kralj – Živjela Hrvatska!”.
Župa nekad s 2.500 župljana
Župa Boričevac nalazila se prije Drugog svjetskog rata na cesti Gornji Lapac – Kulen Vakuf. Župa se sastojala od četiri sela u kojima je živjelo 450 hrvatskih katoličkih obitelji s oko 2.500 župljana. Župa je pripadala Senjsko-modruškoj biskupiji, a administrativno Bosanskopetrovačkom kotaru. Stanovništvo se bavilo uglavnom stočarstvom i zemljoradnjom, a pošto se u to vrijeme gradila Unska pruga mnogi su na razne načine bili uključeni u poslove oko gradnje ali i izloženi raznim političkim i ideološkim utjecajima koji su dolazili preko osoblja na pruzi, zapisano je u povijesnim izvorima. Samir TULIĆ
