OSTRUŽNICA, BOSANSKA KRUPA – Redžep-Redžo Rekić iz Bosanske Krupe s članovima svoje porodice, suprugom Selmirom, ocem Hasanom, majkom Rahimom, bratom Ibrahimom i sestrom Rejhanom, ubrao je ove jeseni u svom voćnjaku u selu Ostružnica do sad rekordnih dvadeset tona jabuka.
Jabuke i kruške
Rekići su prije rata bili uzorni proizvođači konzumnih jaja koka nosilja kojih su pred sami rat dnevno proizvodili deset do dvanaest hiljada komada, što je za manje proizvođače pozamašna brojka. Početkom rata proizvodni kapaciteti su uništeni pa su se nakon njega odlučili baviti uslužnim, trgovinskim i ugostiteljskim djelatnostima, otvorivši slastičarnicu. Prije sedam godina došli su na ideju da formiraju voćnjak. -Otpočeli smo s pripremama za podizanje stalnoga zasada jabuke i kruške. Sama ideja nastala je još prije rata dok smo se bavili peradarstvom. U to vrijeme smo podigli jedan zasad oraha koji je, na žalost, uništen u ratu. Moj brat Ibrahim je pred sami rat upisao studij voćarstva i vinogradarstva prema čemu smo svi razvijali ljubav. Ja sam poljoprivredno-prehrambeni tehničar i svi smo odrastali u tom miljeu proizvodnje hrane sa željom da se educiramo i nastavimo taj put, kaže Redžep. Voćnjak je na površini nešto manjoj od jednog hektara ili deset dunuma na kojem je zasađena jabuka sorte ajdared, dreni smit, zlatni delišes, gala i nešto manje sorte fudži, muci, jonatan i gold. Zasađene su i kruške pretežno sorte viljemovka koja na tržištu ima odličnu prođu. -Obzirom na za poljoprivrednike nepovoljne vremenske uslove, ova godina je bila rekordna jer su prinosi bili veći od dvadeset tona na nešto više od polovine hektara, što je rekordan prinos, kaže Redžo. Dodaje kako su proizvodnjom zadovoljni. -Nije to došlo samo po sebi i slučajno, i bez obzira na vremenske nepogode, toplotne udare i suše. Sve se to kontinuiranim radom i poduzetim kvalitetnim agrotehničkim mjerama uspjelo održati, od sistema za navodnjavanje do unošenja dovoljnih količina stajnjaka, što je doprinijelo dobrom urodu.
Cijeđeni sok
Jabuka nam služi kao sirovina i kao glavni svjež proizvod. Naš moto je tržištu plasirati što više svježe jabuke jer je u tom obliku najzdravija i konzumentima najprihvatljivija jer u takvom stanju zadržava svoje prirodne nutricijente, vitamine i sve hranjive vrijednosti, kaže Redžep. Dio uroda jabuke prerade u hladno cijeđeni sok iznimne kvalitete jer su u njemu zadržane sve hranjive vrijednosti, a ostatak u slastičarstvu u proizvodnji kolača. Jabuke iz svoga voćnjaka nisu plasirali trgovačkim lancima jer su nastojali izgraditi svoj brend u čemu su i uspjeli. Prepoznatljivi su po svojoj proizvodnji za koju su, kako kaže ovaj voćar i slastičar, dobili neznatna poticajna sredstva, koja su dobili prilikom podizanja voćnjaka. -To su propisane poticajne mjere po hektaru, prilikom zasada i riječ je o federalnim poticajima, a iz Kantona smo imali poticaj za uređenje zemljišta kada smo podizali dio voćnjaka. 
Zasaditi orah
Ako nam vrijeme dozvoli, već ove godine ćemo pripremiti zemljište za sadnju oraha na površini od pola hektara a na jednoj parceli u okviru voćnjaka, zasadit ćemo i krušku. Orah inače, zahtjeva veću površinu za sadnju, veći međuredni i razmak između sadnica. Prije rata smo imali zasad od stopedeset oraha koji su zdravo koštunjavo voće, a i tržišna cijena mu je dobra, kaže Redžep. Dodaje kako je ovo područje prepoznatljivo po kvalitetnom orahu i nada se kako će proizvodnja biti isplativa jer se bave i proizvodnjom kolača za koje se koriste veće količine oraha u jezgri. Samir TULIĆ