Godina praznog hoda
Smušena izmakla godina otišla je u vremeplov, a da je niko s uzdahom ne isprati i spasi. Bila je to godina propuštenih prilika da USK iskorači iz recesije i uđe u razdoblje novog razvojnog modela. Da bi taj model imao šansu opstanka, bila je potrebna hrabrost, odlučnost i poniznost spram interesa građana, stabilan demokratski ustroj, fiskalna odgovornost i ekonomska sposobnost. Iako je Vlada imala carte blanche (neograničenu punomoć) mogla je po volji ispuniti agendu reformskih mjera. No, prva godina četverogodišnjeg mandata protekla je u igrokazu Vlade i budžetskih korisnika. Ovaj sraz razbudio je šansu za loš krajnji ishod. Rizik planiranja reformi, doduše, bio je visok zbog jakih protivnika promjene. Remetilački uzrok – sindikati i budžetski korisnici – trenirali su ugodno s korisnim, dražbovali su kokuzan budžet, umjesto da se razgovaralo kako i na koji način rasporediti rashode, a na koji vlast nije imala odgovor. Zato se, u rogu na zapadu Bosne, već na početku 2016. godine u velikom luku zaobilaze reforme. Istini za volju, zakonodavna i izvršna vlast donijeli su budžet. Budžet za ovu godinu, kao i svi dosadašnji u ovom desetljeću, u sebi ima ugrađen deficit. Manjak u kantonalnoj kasi je posljedica sustavnog deficita vlasti koja dozvoljava izdatke više nego što se oprihoduje. Budžet svake državno političke zajednice predstavlja presjek interesa i sliku vrijednosnog sustava jedne zemlje. Kako se kantonalni budžet temelji na kreditnoj igli i okrenut prvenstveno javnoj potrošnji, nikako razvoju, pretvorio se u rovovsku borbu za kašiku na zajedničkoj sofri. Da je Vlada Izudina Saračevića okrenuta promicanju agende, javnosti bi predstavila plan i program koji će jasno odrediti koje se promjene i reforme moraju ostvariti i u kojem roku do 2018. godine. U programu rada Vlade za 2016. godinu esejskog tipa, koji još nije ovjeren u Skupštini (osim formiranja komisije za borbu protiv korupcije) nema mjera iz ekonomske reformske agende: kontrola monitoringa novog zapošljavanja u javnom sektoru, smanjenje javne potrošnje, reforma zdravstva, povoljniji poslovni ambijent, smanjenje troškova rada, borba protiv sive ekonomije i naplate poreza, povećanje zapošljavanja u realnom sektoru, socijalna zaštita temeljena na potrebama i mogućnostima ostvarenja tih potreba, a ne na stečenim pravima, modernije i učinkovitije državno/javno činovništvo. Zašto su potrebne strukturne reforme? Poreski obaveznici i poslodavac – Vlada ulažu mnogo materijalnih sredstava u javnu upravu, obrazovanje, policiju i zdravstvo. Međutim, opterećenost rada i kapitala lošim radnim zakonodavstvom, neusklađenost obrazovnog sustava s tržištem rada, pravosudni i policijski ustroj spor i neučinkovit, administracija teško prohodna i skupa, radno je mjesto krize, a ljudski resursi zaposlenih u javnim mjestima ostvaruju loše rezultate za građane i realnu ekonomiju. Zajedničko ishodište njihovog nezadovoljavajućeg djelovanja je nepostojanje učinkovitog menandžmenta (upravljanje i koordinacija) praćeno neprimjerenim vrednovanjem sposobnosti. Kadrovi su alfa i omega političke moći, odgovornosti i odnosa među ljudima, oni donose rezultate. Stoga, ukupna odgovornost za poslove i ljudske potencijale pripada organizacijskom menandžmentu (premijer, ministri) odnosno linijskim menadžerima (direktori javnih institucija i preduzeća). Zato put za reformska rješenja nalazi se u kriterijumu sposobnosti umjesto političke podobnosti i natjecanja umjesto činovničkog nehaja. Kao dio bh unutrašnjeg tranzicijskog ustroja, USK ima snažnu potrebu promjene socijalno–ekonomskog obrasca: ubrzanje strukturnih reformi u javnom sektoru, fiskalno učvršćenje budžeta koji bi poticajno utjecao na gospodarski oporavak i rast zaposlenosti u privatnom sektoru. Preobražaj strukture valja se temeljiti na zahtjevima: slabljenje piramide političke moći i odgovornosti za trošenje javnog novca, promjena prakse menandžmenta ljudskih potencijala radi povećanja učinkovitosti uposlenih, smanjenje utjecaja države zbog maksimiziranja ekonomije (obrazovanje, zdravstvena zaštita, promjena vlasništva državnog kapitala). Ja cijelu godinu govorim da vlast promijeni ponašanje i pođe putem kojim je sudbina vodi; budžetski korisnici svo vrijeme viču i traže nezarađeno, nikad nisu rekli dosta i neću više, hvala ni ovo nismo zaslužili, a Vlada izmišlja kreditiranje javne potrošnje da bi sakrila prazno mjesto gdje treba da budu reforme. Kao građanski aktivista i biološki javni radnik koji ne može živjeti sam u ovom smušenom vremenu tražim od kantonalne zakonodavne i izvršne vlasti (koalicije „desno – desno“) da javno objelodani šta misli o tome kakve su njihove namjere vezane za reformsku agendu i šta je njihov outlook? Šta su odredili kao glavni smjer svog djelovanja: hoće li pristupiti stezanju kaiša u javnoj upravi i državnoj administraciji i/ili podržati gospopdarsku politiku usmjerenu na stvaranje uvjeta za prodor stranih investicija u poduzetničku ekonomiju, hoće li depolitizirati menandžment javnih poslova i odustati od politike podobnosti kao dominantnog izbora vodećih kadrova svih razina, hoće li… Hoću da vjerujem da 2016. godina nije kraj promjena, ali ona nije ni početak, bjelodano, prazan hod promjena ujedno je i kraj početka strukturnih reformi. Zašto Vlada kao kugu rikoše reforme? Odgovor nije teško naći. Nema petlje! U slijedećem osvrtu čitajte: Političko obiteljsko stablo Izudina Saračevića nema sposobnost da izvrši mjere iz ekonomske agende. Hasan ZULIĆ, Grad Bihać na Uni, januara 2016.
