Promocija knjige „Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini agresori” održana je prošlu večer na velikokladuškom Starom gradu. Ovu je knjigu inače objavilo „Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”, a sadržaj iste obuhvaća neke od presuda Međunarodnoj krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koje govore o ulozi Srbije i Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini.
Moderator ove promocije bio je prof. Ejub Keserović, a organizator Bošnjačka zajednica kulture „Preporod”, Općinska organizacija Velika Kladuša.
Promotori knjige bili su Murat Tahirović, predsjednik „Udruženja žrtava i svjedoka genocida“, inače i urednik iste, Munira Subašić predsjednica udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”, Kada Hotić, preživjela žrtva genocida i zamjenica predsjednice udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” te Suan Islamović, viši asistent na Pravnom fakultetu u Bihaću.
-Ovo djelo sadrži najbitnije zaključke Haškog tribunala iz devet presuda, prema kojima su Srbija i Hrvatska učestvovale u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kazao je Murat Tahirović, te dodao: –U knjizi se nalaze dokumentovane činjenice iz proteklog rata koje ukazuju na to da je nad BiH izvršena agresija. Želimo ukazati na devet presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koje su nedvosmisleno utvrdile odgovornost odnosno učešće kako Srbije, tako i Hrvatske u agresiji na BiH. Ako neko smatra da u ovoj knjizi ima nešto što nije istina, ima pravo da nam prigovori. Međutim, ovo su fakti i od njih niti želimo niti možemo odustati, naglasio je Tahirović te poželio da ova knjiga, kao i Rezolucija o Srebrenici, bitu dio obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Na promociji se prisutnima obratila i majka Munira Subašić, koja je, pored ostalog, naglasila da su ovakva dokumentovana i objavljena djela važna i za buduće generacije.
-Vlada Republike Srpske utvrdila je da se u Srebrenici radi o 8.372 ubijene osobe. Međutim, prava je istina da se radi o brojci od 10.701 osobi od čega su 1.042 maloljetne osobe. Iza stradalih ostalo je 5.500 siročadi. Želim da znate kako je došlo do toga da ubijeni u genocidu budu pokopani baš tu gdje jesu. Naime, Vlada BiH je bila odlučila da se žrtve pokopaju izvan ovog području a onda smo mi provele anketu među 12.500 Srebreničana širom svijeta od kojih se 83% složili da žrtve budu pokopane tamo gdje inače i jesu. To nam je svojom Odlukom 2000. godine omogućio Wolfgang Petrich, tadašnji Visoki predstavnik u BiH. Ja hoću i ovo da kažem: u mom rodnom selu moj prvi komšija bio je Mirko Šarović u kojem nitko od bošnjaka nije stradao već kada je postalo gusto, nas su iselili u Sarajevo. Kulturu sjećanja i kulturu pamćenja mi moramo njegovati. Svaka majka zaslužuje da pronađe svoje dijete i da zna gdje mu je mezar. Iako imam 77 godina nisam se umorila i nikad neću odustati od traganja za istinom i pravdom. Zbog toga su djela poput ove knjige važna i za nas, ali i za buduće generacije, poruka je sa ove promocije majke Munire, uz njenu konstataciju da su razlike dobre, ali podjele nisu.
Promotor Suan Islamović je konstatirao kako se radi o nestardadnoj promociji te da su i promotori nestandardni. -I knjiga je nestandardna. Objavi iste protivili su se ministar iz Hrvatske te predsjednik manjeg bh Entiteta. Dakle, knjiga je izazvala kontraverze u javnosti a sve zbog toga što je njen sažetak istina. Bio je međunarodni oružani sukob a što je potvrdila i posljednja presuda Haškog tribunala iz 2023. godine Stanišiću i Simatoviću, čime je Sud završio svoj rad. Podsjećam da je ovaj Sud osnovan 25.05.1993. godine, kazao je, između ostaloga Suan Islamović.
Murat Tahiroć je podsjetio da je Haški tribunal podigao 161 optužnicu i da je sve optužene dove pred lice pravde a sve to unutar pet godina intenzivnog rada. -Prva presuda Krstiću utvrdila je genocid. U Sudu je u jednom trenutku 2012/2013. došlo do nekakve odluke da se sve završi a poznate su iz tog perioda i oslobađajuće presude Gotovini, Perišiću i drugima. Mi činimo prekretnicu te u narednih sedam godina dovodimo predsjednika Međunarodnog suda za ratne zločine u Tomašicu kod Prijedora i sve kreće ispočetka. Prva presuda za logor Keraterm u Prijedoru bila je Dušanu Tadiću. Ovu knjigu počeli smo 2000. godine, a pripremu Rezolucije UN započeli smo 2008. godine, dodao je Tahirović.
-Sviju nas se tiče, započela je svoje obraćanje Kada Hotić kazavši još pri tom kako je genocid 1995. godine završna faza koja je, kako ona kaže, započela 1992. godine. -Površina Srebrenice je 540 km2 a sam grad je imao pet hiljada stanovnika da bi nas na kraju tu živjelo oko 60 hiljada. Ukupno je grad bombardiran 36 puta, ponekad i poljoprivrednim avionima koji su izbacivali nekakve „krmače“ na grad. Usvojena Rezolucija u UN-u je pečat na istinu, zaključila je Kada Hotić.
Knjigu po cijeni od 20,00 KM, čiji prihod pripada pomenutim udruženjima, prisutni su mogli kupiti, međutim, knjiga nije bilo dovoljno koliki je bio interes za njima.
Inače, osim u Velikoj Kladuši knjiga je u prethodnih mjesec i po dana promovisana u Sarajevu, Bihaću, u nekoliko evropskih gradova i u Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku. Esad ŠABANAGIĆ