VELIKA KLADUŠA – U petak, 29.07.2022. u verečnjim satima na otvorenom platou novootvorenog hotela „Kenet“ u kladuškom naselju Trnovi pred oko 70-tak ljubitelja pisanih riječi uspješno je promovisana knjiga iz naslova. Promociju je organizovao sam autor sa respektabilnim timom: mlade kladuške studentice Lajla Žalić kao moderatorica, Nudžejma Karajić u funkciji naratorice, te doc.dr.sc. Ajna Jodanović profesorica Univerziteta u Bihać, Krajišnik sa sarajevskom adresom dr. sc. Muhamed Mujkić i sam autor dr.sc. Jasmin Hušić.

Pored Predgovora, Uvoda i izvoda iz recenzija knjiga je strukturirana u pet poglavlja. Prva dva poglavlja (Ideal Europske Unije i BiH ka članstvu u Europsku Uniju), posjetiocima je predstavila profesorica Ajna. Uz zahvalnost prisutnima što su prepoznali značaj promocije, posebno je istakla značaj knjige u teorijskom i praktičnom smislu. Osvrnula se na autorovo viđenje situacije u BiH sa mogućnosti poboljšanja. Profesorica je solidno „pročešljala“ prva dva poglavlja knjige, uglavnom hvaleći autora. Izostao je, bar u naznakama, kritički aspekt uobičajen za akademsko suočavanje tim više što autor vrlo hrabro iznosi nove ideje (ukidanje političkih stranaka, …).

Krajišnik sa sarajevskom adresom dr. sc. Muhamed Mujkić, stari znanac u promovisanju knjiga dr. sc. Jasmina Hušića se fokusirao na poglavlja III-V (Facilitacija ustavnih promjena i progresa, Političke partije kao balast demokratije i Teorija apis mallifera). Svoje obraćanje započeo je interesantnim opservacijama o političkom organizovanju Bošnjaka i značaju pojedinih ličnosti od Spahe, Džemala Bijedića, Hamdije Pozderca, Branka Mikulića,… Uglavnom lekcije iz prošlosti nismo najbolje naučili! Vrijedno je zapažanje Mujkića oko sporog napredovanja u području opće svijesti i savjesti kao sine quo non kvalitetnijeg poboljšanja općenito, a posebno u domenu političkog djelovanja. Mujkić se kritički osvrće na brojnost političkih partija u BiH bez da, bar u natuknicama, prezentuje svoje mišljenje zašto i kako je do toga došlo i šta bi trebalo praktično činiti na tom planu. Čini mi se da je Mujkić pravilno detektirao kako su osnovni razlozi „dezorjentacije“ ne znanje, neobrazovanost, nekultura,… „Ne znamo šta hoćemo“, apostrofira Mujkić!

Smatrajući navedeno kao „ključno“ pitanje, stanje, karakteristiku,… prelistavajući sadržaj knjige, preuzimajući unaprijed rizik, postavljam pitanje: nije li Hušićeva knjiga imala idealan primjer za analizu u činjenici: da su na području Cazinske krajine u dva susjedna centra (Cazin i Velika Kladuša) u približno isto vrijeme (oko 2007.) nastale dvije političke stranke. „Jezgro“ Stranke u Cazinu oko Nermina Ogreševića je znalo šta hoće, kako i s kime hoće,… dok se za isto oko Borisa Horvata u Velikoj Kladuši ne bi moglo tvrditi da je znalo, htjelo,…! O navedenoj konstataciji, pored ostalog, svjedoče i socioekonomski pokazatelji za Cazin i Veliku Kladušu iz 2021. godine. Nije li Jasmin Hušić veoma pogodna i kompetentna osoba da zajedno sa „promotorskom ekipom“ krajiškoj javnosti ponudi „analizu“ „krajiškog političkoh fenomena“ s početka 21. stoljeća?

Tokom promocije učesnicima je ponuđena „mini anketa“ sa pozivom da se odabere jedan od tri ponuđena odgovora na pitanje: najbolje rješenje za BiH. Kao ponuđeni odgovor su: sistem bez političkih partija, ednopartijski sistem, višepartijski sistem. Kao rezultete odgovora Lajla je prezentovala da su od 69 važećih anketnih listića 45 glasova dobio „sistem bez političkih partija“ što jepotpisniku ovog teksta veoma čudno obzirom na letimično poznavanje bar većine prisutnih promociji. Je li stvarno moguće da je dobar dio „kladuške intelektualne kreme“ sklon utopijskom konceptu uređenja modernog društva? Ostalo je nejasno zašto nisu saopćeni odgovori podataka iz „generalnog seta pitanja“ (školska sprema, starosna dob, polna orjentacija, članstva u strankama,…)?

Treći promotor knjige bio je autor Jasmin Hušić koji se „okomio“ na političke partije kao „glavno zlo“ današnje demokratije! Nismo čuli šta je bila osnovna ideja vodilja, motivi, …za napisanu knjigu i kakvu eventualnu praktičnu vrijednost može imati oko krajiških (ne)prilika? Bar meni, autor nije bio dovoljno uvjerljiv oko nuđenja alternativa političkim partijama. Kao osnovni „smisao“ pojedinačnog djelovanja Hušić smatra: „sačuvati djecu da ne odlaze,…“!

I na ovoj promociji moglo se od promotora (npr. Mujkić) čuti ponešto o američkoj demokratiji, političkim strankama,… Malo čudna nastojanja ružičastog prezentovanja američke demokratije bez naznake ozbiljnih deficita. Ameri su „složni“ oko izvoza trule demokratije, svog hegenomizma, protekcionizma,… Davno je „američki san“ postao neprihvatljiv milijardama ljudi širom planete! Državu koja na 1.000 stanovnika ima najviše beskućnika, zatvorenika, terorističkih ubistava, u kojoj brojna djeca idu gladna na spavanje (npr. u mojoj Arizoni svako četvrto,…)… gdje je osnovni „kantar“,… profit  i ne bi trebalo promovisati jer se vrijeđa zdrav razum!

Promocija, ipak, i pored organizacijske perfektnosti, nije u potpunosti ispunila cilj zato što brojni prisutni i nisu imali prilike da sa autorom, promotorima,… sučele i drukčija razmišljanja, kao npr. kreacija bitno povoljnijeg ambijenta kao sine quon non općeg poboljšanja, i ili kako to da autor knjige tokom protekle kampanje ipak nije preferirao individualni pristup, ili….?

Nije na odmet podsjetiti sviju: u ovoj zapuštenoj Čaršiji već godinama se promoviše Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“, a 13-to izdanje promotivnog listića podijeljeno je nekim od prisutnih poslije promocije. O Konceptu kukavički šute narodni izabranici i oni koji se „guraju“ da to postanu!

Radimo za sebe i svoj zavičaj!

Velika Kladuša, 30.07.2022. ramoh45.07@hotmail.com