VELIKA KLADUŠA – Subota veče, 16. jula 2022., u prestižnom restoranu Hurma u Velikoj Kladuši tokom 90 minuta pred oko 60-tak prisutnih osoba promovisana je „dugo očekivana knjiga“! Moderatorica promocije bila je profesorica Zehira Džanić, a promotori prof. dr. Fehim Rošić, publicista Ramo Hirkić, prof. Mirza Ćufurović i sam autor.
Tokom 20-minutnog obraćanja prof. dr. Fehim Rošić prisutnima je na svoj „profesorski način“ predstavio knjigu i autora. „Knjiga kao trajno dobro nema rok trajanja. Ona je vječna a time i njen autor. Knjigu može napisati i objaviti (ne izdati) samo pripadnik ljudskog roda i ona ostaje trajno dobro. Sa ovom knjigom autor Ramiz Duraković se dostojanstveno odužio svojim precima, a budućim generacijama ponudio vrijedno ostvarenje. Prof. Rošić se osvrnuo i na granični-serhatijski mentalitet kao specifičnost življenja na granicama dodira dviju civilzacija“, samo su neke od natuknica nadahnutog izlaganja sveučilišnog profesora koji ne posustaje u doprinosu osvješćavanja Krajišnika na rodnoj grudi.
Promotor publicista Ramo Hirkić svoje predstavljanje knjige i autora naslovio je sa „Knjiga koju smo dugo očekivali“ u tri povezana dijela. U prvom dijelu promotor je prisutne podsjetio na bitne geografske, demografske, povijesne,… karakteristike Cazinske krajine i prve pojave književnosti od rođenih Krajišnika na krajiškom tlu. Tako, npr. podsjeća da se prvi književni tekstovi pripisuju imamu Sulejmanu Topiću (1888.-1945.) polovinom minulog stoljeća. Ova promocija se donekle vremenski podudara sa 51-godišnjicom pojave prvog kladuškog romana „Šljiva za nož-sjenkom“ autora Branka Letića (1947) sa beogradskom adresom. Hirkić je prisutne podsjetio na zbilja vrijedne krajiške romane kao što su „Omaha“, „Povratak u tuđinu“, „Tenef“, „Brat njegov ili on“, „Otvorene krajiške rane“, „Sinovi kestenova“,…
U drugom dijelu svoje prezentacije Hirkić je rekao: „Ambiciozni autor Ramiz Duraković (1948) u svom romanu „Zemlja krajiška“ na oko 600 stranica opisuje svoje Elkiće pred oko 150 godina inspirisan pričama o svom pradidu Salihu Duraković (1870.-1916.), miljeniku dida Mehmeda koji je na malo neuobičajan način napustio težačke poslove i u poodmaklim godinama mobiliziran u vojsku kao rezervista. Ratujući po Srbiji, Istočnim i Zapadnim frontovima Monarhije biva smrtno ranjen početkom juna 1916. na čuvenoj planini Monta Mellete“. Promotor je hronološki podsjetio auditorium na pojedine dijelove romana koji po njegovom mišljenju trebaju biti prezentirani.
Treći dio svog izlaganja publicista se fokusirao na neke praktične korake koje je uputno inicirati i tako ostaviti trajan trag-pečat po čemu ova promocija u Velikoj Kladuši treba ostati zapamćena i različita od promocija u Cazinu i Bužimu.
Prof. Mirza Ćufurović je govorio o književnim aspektima romana „Zemlja krajiška“ u smislu razumijevanja kulturno umjetničkog značenja sa fokusom na ukorjenjivanje Islama na krajiškom tlu. „Život je redanje trenutaka u kojima je važno biti čestit i pošten čovjek, a to većina Krajišnika jesu. Nije nužno da književna djela pretežno povijesnog žanra navode egzaktne povijesne činjenice, ali je dobro ako se to dogodi. Ramiz je u ovom romanu osvario pristupačan, razumljiv sklad opisujući maestralno realne likove-čeljad sa stvarnim imenima“.
Autor je u svom inspirativnom i emotivnom obraćanju posebno objasnio kada i kako je došao na ideju da napiše roman tokom boravka u bolničkoj postelji. Posebno je naglasio hrabrost 19-godišnjeg Šerifa Miljkovića iz Velike Kladuše, heroja nad herojima, kome pripada najveća zasluga za osvajanje povijesno poznate planine Monta Mellete. Autor romana s pravom apostrofira kako naši preci ne zaslužuju da budu zaboravljeni apelirajući na mlade da pokažu više interesa za svoje (pra)didove i (pra)nene. Znanje je moć i oružje za prevazilaženje svih problema!
Na kraju promocije glavni koordinator ovog veličanstvenog događaja Enver ef. Melkić, kladuški reis, poklonio je je Ramizu umjetnčku sliku kladuškog „likovnjaka“ Hasana Bekanovića kao znak pažnje, zahvalnosti, sjećanja,…
Organizator promocije je bio kladuški „Preporod“ i „Fondacija Iman“, a uspješna moderatorica, simpatična Zehira, se pobrinula, ne samo za vrhunsko vođenje promocije već i za dodatne umjetničke dojmove, dekoracije, vizuelne impresije.
Uspješno medijsko „pokroviteljstvo“ obavio je portal „ReprezenT.ba, Radio Trend i Radio „svih građana“. Organizator i koordinator promocije „podcijenili“ su termin i događaj previše „uvukli“ u ljeto!
Nadati se da će promovisani roman pročitati ljubitelji pisane riječi, a njegove pouke, poruke,… biti prisutne u svakodnevnom životu!?
Velika Kladuša, 17. juli 2022. ramoh45.07@hotmail.com
Kratki insert iz teksta promocije
Šta reći o romanu, njegovu autoru, kako sve to skupa ili pojedinačno vrednovati i ostati na poziciji čovjeka, kršnog i ponositog Krajišnika, poniznog samo Allahu dž, koji drži do sebe, svog zavičaja, svog roda, poroda, predaka, svog adeta? U ovakvim situacijama promotor malo varira između književnih, historijskih i socioloških značaja-vrijednosti romana nastojeći auditoriumu predočiti potrebu i žar za pažljivim isčitavanjem djela! Nekako u ovakvom kolopletu ne smijemo gubiti iz vida pouke romana, njegove podloge za nova promišljanja, nove projekte, nove ideje koje u svojoj konačnici mogu poboljšati kvalitet života populacije na rodnoj grudi! Teško je pronaći neki važan segment svakodnevnog života koji u romanu nije tematiziran. Čini mi se ipak da je primat dat vremenu, odnosima u familiji, odnosima općenito, strahovanja i zabrinutost za ljudske sudbine,… Za vrijeme se obično kaže, prošlo, prohujalo i sa njim protutnjalo mnogo toga, obično mješavine dobog i manje dobrog – lošeg, a ponekad i užano tegobno! Ramiz u svom romanu upravo nam opisuje to vrijeme pred oko 150 godina u zaseoku Elkići i šire opisujući na vrhunski način brojne detalje, situacije, prelomne trenutke,… Svako vrijeme ima svoje izazove, svoje prelomne trenutke koji za mnoge ljude i njihove sudbine mnogo znače. Na ovim prostorima pred 150 godina veliki izazov bio je smjena vladavina, režima,… odlazi Osmanska imperija dolazi Monarhija. Strahovanja velika, a najveća šta će biti s vjerom! Prelomni trenutak jesu svrstavanja, na koju stranu, čime, zašto, kako, s kime,… Epilog znamo, iz familije smrtno stradava Hasan, a narodni tribuni u likovima Ahmetage Pozderca iz Cazina, bega Beširevića iz Krupe, iz Bihaća, age Kedića, muhtara Keranovića, hodže,… se brzo prestrojavaju i snalaze u novim okolnostima. Pokušajmo pronaći paralele u svrstavanjima pred 150 i svrstavanja na istim prostorima 1941., 1948., 1950., 1987., 1993., pa ako hoćete i prilikom svakih izbora? Kako to da često neslijedimo nauk vjere-srednji put, kako autor u romanu posebno ističe! Ramiz vrijeme u Elkićima pred 150-tak godina opisuje maestralno kad piše: „Vremena su prolazila uz radost i bol života sa kidisanjem od težačkih poslova uz sudbinu s pogledima u nebo jer se vjerovalo da sve tako mora biti: živiti u izolaciji otrgnut od svijeta, od informacija, od svega civilizacijskog sem poštara, državnih službenika i Franjinih poreznika, raditi od sunaca do sunca stalnim pogledavanjima u kretanje oblaka“! Živilo se u stalnoj egizstencijalnoj neizvjesnosti opterećenoj neimaštinama, oskudicama, gladovanjima radeći teške težačke poslove uzdajući se najviše u Alahha dž. i njegovu milost uz rijetke trenutke privremene radosti, veselja,… Nažalost, neimaštine, siromaštva stalna egzistencijalna strahovanja od gladi na ovim prostorima dominirala su do 1970-tih!