„Sve je lako samo treba znati kako“, to su grafiti koje često pišu klinci po zidovima zgrada, upozoravajući nasu „elitu“ šta joj nedostaje. Potrebno je da ta „elita“ ponekad s’ pažnjom osluhne te neposlušne klince koji se poigravaju sa briljantnim idejama. Samo ih treba znati razumjeti. Samo 1.000 relativno mirnih migranata koji su u prolazu kroz Bihać stvorilo je paniku kod lokalnih vlasti i nastala je opća zbrka u kojoj niko nema ideju ponuditi neko razumno rješavanja ovog problema. Prije šest mjeseci proslijeđen je načelni koncept međunarodnog projekta gradu Bihaću sa prijedlogom da se uključi u međunarodni network (Mumbai, Doha, Islamabad) za riješavanje ovog globalnog pitanja. Prijedlog projekta baziran je na ideji transformacije migrantskog pitanja iz političkog i humanitarnog u razvojno pitanje. Ponuđen je koncept riješavanja ovog pitanja u saradnji sa EU, Visokim Komeserijatom za izbjeglice i sa međunarodnim biznis-kompanijama koje bi imale interes investiranja u ovaj veliki društveni eksperiment. Nažalost, odgovora nije bilo. I desilo se je ono što se je i predviđalo: haos, nesnalaženje, stvaranje napregnute klime i stvaranje potencijalnih sukoba između lokalnog stanovništva i migranata, drastično povećanje kriminala, i u krajnjoj liniji velika bruka za lokalne institucije vlasti koje sada jasno pokazuju svu svoju nesposobnost komunicirati i sa minimalnim društvenim problemima na koje nisu navikli. Kuknjava i nervoza na sve strane i to bez ikakvog efekta.Ako je vidljiva nemoć i ne znanje vlade USK-a riješiti na adekvatan način problem smještaja, kontrole i daljeg postupanja sa 1.000 migranata, šta će se tek dešavati kada budemo imali priliv više od 20.000 migranata do kraja godine, kako se po nekim pokazateljima predviđa. Riješavanje ovog pitanja nužno traži sistematski pristup u saradnji ne samo sa lokalnim i regionalnim zajednicama već i sa međunarodnom zajednicom, EU i brojnim drugim međunarodnim institucijama. Međutim, da bi ta saradnja bila efikasna potrebno je uspostaviti potpunu kontrolu, nad još uvijek malom i disperzivnom grupom migranata dok je to moguće. Potrebno je obezbjediti adekvatan kolektivni smjšstaj za migrante, koji obezbjeđuje minimalne ali adekvatne higijenske i zdravstvene uslove, ishranu i mogućnost artikuliranja interesa migranata, i obezbjeđenje pravne pomoći i potrebnih informacija imigrantskim grupama. Pitanje privremenog adekvatnog smjestaja moguće je obezbjediti u objektima bivšeg „Agrokomerca“, i drugih industrija koje više ne rade a imaju prazne objekte sa potrebnom infrastrukturom (voda, struja i sl.), kao i u vojnim objektima koji su van upotrebe. Nakon registracije i ljekarskog općeg pregleda migranti koji su smješteni u te objekte morali bi imati adekvatne informacije i pravnu pomoć u ostvarivanju njihovih namjera i njihovog daljeg kretanja u željenom pravcu. Djeca, žene i mlađi imigranti morali bi dobiti minimalnu edukaciju iz zdravstvene i higijenske zaštite, minimalne informacije o kulturi i kulturnim i civilizacijskim standardima lokalnog stanovništva kako bi lakše mogli komunicirati sa novim okruženjem. Na Zavodu za zapošljavanje ima mnogo mladih obrazovanih ljudi koji bi sa velikim entuzijazmom i na volonterskoj osnovi željeli biti uključeni u ovaj projekat. To bi otvorilo nove mnogo šire prostore njihovom entuzijazmu i osjećanju korisnosti kod ovih mladih edukovanih ljudi, koji sada čame na Zavodu za zapošljavanje kradući Bogu dane po zagušljivim bihaćkim, cazinskim, kladuškim…kafićima i kafanama. Samo nakon desetak dana slika postaje drugačija. Mladi ljudi koji bi bili smješteni u te tzv. INVENTIVNE MIGRACIONE CENTRE dobili bi novu percepciju o svom životu. Imali bi jasnu sliku o tome kako na legalan i miran način ostvariti svoj životni cilj: izbjeći smrt u ratnom nasilju i nesnošljivo siromaštvo u njihovim zemljama i neljudsko poniženje kojem su izloženi u zemljama u kojima privremeno borave, u kojima moraju da kradu da bi preživjeli. S druge strane uspostavila bi se komunikacija između mladih ljudi različitih kultura i civilizacijskih navika što bi moglo dovesti do kreiranja jednog novog kreativnog substruma sa novim idejama, novim mogućnostima i novim izlazima iz ove dramatično nehumane situacije. Sve ove mjere, ideje i aktivnosti složene u dobro koncipiranom projektu potrebno je hitno dostaviti Visokom Komeserijatu za izbjeglice i u saradnji sa tim Komeserijatom razvijati dalje mjere i aktivnosti.Sa ovim programom, koji bi bio u potpunosti financiran od strane Visokog Komeserijata za izbjeglice, od EU i zainteresiranih velikih korporacija da dislociraju dio svoje proizvodnje u okruženje ovakvih velikih migracionih centara, lokalne vlasti ne bi imale nikakvih dodatnih financijskih troškova. Jedini zadatak lokalnih vlasti bio bi da garantiraju i spriječe zloupotrebu i krađu financijskih grantova za ovaj projekt i to od samih sebe. „Sve je lako samo treba znati kako“, to su grafiti koje često pišu klinci po zidovima zgrada, upozoravajući nasu „elitu“  šta joj nedostaje. Potrebno je da ta „elita“ ponekad s pažnjom osluhne te neposlušne klince koji se poigravaju sa briljantnim idejama samo ih treba razumjeti. Ovaj problm imigranata u Krajini koji sada prijeti da BiH prikaže u svijetlu neorganizovane, smušene i za samostalnu egzistenciju nesposobne države, sa novim poniženjima u očima civiliziranog svijeta, mogao je izrasti u veliku prednost i društvenu afirmaciju Bihaća i USK-a, dakako, i BiH, da je bilo samo malo više sluha, manje surevnjivosti kod onih koji su trebali osluškivati i analizirati svaku ideju koja dolazi sa strane, a koja bi mogla biti korisna za riješavanje ovog, ne tako malog, problema. Nažalost bilo je više interesa dati 80.000 KM rektoru Fadilu Islamovicu, kumu Atifu Hodziću i predsjedniku Sindikata Esada Bajramoviću, za njihovo beskorisno tumaranje od Bihaća do Skoplja i nazad, radi visokih dnevnica i putnih troškova, nego tražiti rješenje problema sa kojim se sada susreću svi građani Krajine i Bihaća.  Zbog tog našeg sitno-šićardžijskog mentaliteta, zbog neznanja i naše gluposti tu smo gdje smo. Teško da nam neko može pomoći. (.) PS: Redakcija ReprezenT-a je na fonu ovog priloga prof. dr. Bašića objavila jedno obraćanje Vijeću ministara BiH koje možete pogledati (ovdje).