Knjiga autora Nedžada Bašića „DOKTRINA KREATIVNE MODERNOSTI- nova kultura globalne strukture moći“ publikovana je početkom ovog mjeseca na šest stranih jezika (engleski, francuski, njemački, italijanski, španski i portugalski). Očekuje se publikovanje i na kineskom i bosanskom jeziku. Zbog opšte konfuzne situacije u svijetu nakon pandemije COVID-19 i brutalne vojne agresije Rusije na Ukrajinu, te sve izraženije ratne tenzije u svijetu, knjiga je izazvala veliku pažnju u globalnoj akademskoj i političkoj zajednici, prije svega iz razloga što sagledava novu percepciju svijeta u optimističkoj varijanti koju autor nalazi ne u subjektivnoj percepciji već isključivo u percepciji razvoja novih tehnologija posebno kvantnog računarstva, vještačke inteligencije i kompjuterskih algoritama koji čine svijet sve invenzivnijim i realnijim od onog koji nam se nudi kroz nacističko-polpulističku galamu raznih „novih svijetova“ koji se svakodnevno pojavljuju u našem političkom okruženju.

Autor navodi da je danas kad je uzdrman globalni lanac svih vrijednosti liberalnog demokratskog svijeta, teško prognozirati u kojem će se pravcu kretati svijet. Kina je prestala biti ozračje konfučijanske filozofije mira i tolerancije u svijetu. Ruski, ne tako davno, „reformistički svijet“ danas po uzoru na nacističku teoriju „lebensrauma“ razara gradove i ubija čitave narode izazivajući strepnju od globalne nuklearne katastrofe. Islamski  autoritarni režimi stali su uz razarajuću politiku „ruskog svijeta“ bez pogovora, odbijajući time svaku mogućnost unutarnje demokratske transformacije „islamskog svijeta“. Indijski autoritarni populistički režim razara strukturu građanskih sloboda u jednoj od najstarijih civilizacije na svijetu koja je stoljećima bila demokratski svetionik čovječansta. USA su danas bliže građanskom ratu nego mirnom i progresivnom demokratskom razvoju. Autoritarni populistički režimi u nekim zemljama EU, koji su nedavno ušli u ozračje zapadne liberalne demokracije, s nepodnošljivom osionošću i bezobrazlukom cinično razaraju demokratsko tkivo zajednice evropskih naroda.

Autor smatra da je narastanje agresivne autoritarne populističke retorike i pandemija COVID-19, koja mutira iz dana u dan u nove pandemije, uvela čovječanstvo  u zonu velike neizvjesnosti, straha, siromaštva i zastoja. Niko više nikom ne vjeruje. Niko više nikog ne sluša. Godine koje preživljava čovječanstvo su godine bijesa i buke, tišine i straha. Čovjek više ne vjeruju državi koja nije sposobna ili nije voljna efektno odgovoriti političkom kaosu, organiziranom kriminalu, birokratskom nepotizmu i korupciji, siromaštvu i beznađu. Država ne vjeruje svojim građanima, koje sve više smatra svojim neprijateljima a ne svojim podanicima, koji zbog toga sve više osjećaju nemoć i ljutnju prema njoj. Čovječanstvo preživljava vrijeme demagogije i neizvjesnosti, navodi autor.

S druge strane, autor stavlja fokus na globalne strukturalne promjene koje su dovele do velikog napretka u tehnološkim inovacijama što je dovelo do povećanje globalne tehnološke povezanosti i fascinantne međuzavisnosti čovječanstva. Povećanje dostupnosti velikim skupovima podataka, poboljšanje u računarskoj snazi, robusniji i fleksibilniji algoritmi mašinskog učenja i dostupnost bibliotekama otvorenog koda, definitivno mijenjaju prirodu preživljavanja čovječanstva u 21. stoljeću, naglašava autor. Nove tehnologije kroz poticanje sposobnosti za bržu obradu i prijenos informacija i podataka, stvaraju nove odnose između države, društva i tržišta, što stubokom mijenja odnose između države i pojedinca, čije preživljavanje sve više traži novi pristup međunarodnim odnosima. Glavni izvor superiornosti u konvencionalnom sistemu ratovanja u 21. stoljeću postaju tehnologije povezane s računarstvom, mikroelektronikom, kvantnim informacionim sistemima, vještačkom inteligencijom, biotehnologijom i bioproizvodnjom. Zajedno sa AI, kompjuterskim algoritmima i komunikacijama, tehnološka superiornost transformiše konvencionalni rat u „algoritamski sistem ratovanja“, gdje masovni kapaciteti za proizvodnju poluprovodnika visokih performansi i satelita čine glavne performance novog  sistema ratovanja u 21. stoljeću. Kako otkloniti opasnost od globalnog sukoba sve izravnije izrasta u glavnu odrednicu novog međunarodnog poretka, što glavni je problem koji se nameće pred ćovječanstvo danas, kako navodi autor.

Autor u ovakvom razvoju međunarodne zajednice u 21. stoljeću traži odgovor za  zbunjenost i zabrinutost čovječanstva. Mnogi slute konačan kraj čovječanstva ne naziruću nikakvu nadu ni prosperitet za čovjeka na horizontima današnjeg svijeta. Međutim, što više raste pesimizam to više raste i potreba za novim idejama koje mogu podstaći kreativna razmišljanja i nova ustrojstva svijeta, smatra autor. On smatra da većina ljudi nije svijesna zakonitosti da stvarnost koja je obilježena grubom nacionalističkom retorikom, ratnim sukobima, organiziranim kriminalom, nepotizmom, mržnjom i isključivošću jednih prema drugima, znači i nastajanje nove stvarnosti koja otvara nove vizije i nove mogućnosti koje će učiniti čovjeka sve moćnijim i sve manje uplašenim pred izazovima pred kojima stoji. On od toga koliko će čovjek biti svjestan te zakonitosti, i kakav će se balans između ove dvije krajnosti uspostaviti, sagledava i destinaciju na koju će se uputiti čovječanstvo u ovom milenijumu.

Sve vidljiviji sukob između agresivnog autoritarnog populizma, koji nosi grubu retoriku nacionalizma i totalitarističkog nasilje i nuklearne prijetnje s jedne strane, i umjetne inteligencije, energetskog interneta (EI), interneta stvari (IoT), algoritma mašinskog učenja, blockchaina, što proizvodi novu dramatičnu sposobnost dizajniranja novih vizija čovječanstva, s druge strane, traži novi način razmišljanja i novi dijalog između države, društva i pojedinca u cilju promicanja novog međunarodnog poretka.

Sasvim je izvjesno da gruba retorika nacionalizma i autoritarnog populizma ne može zaustaviti moć vještačke inteligencije i kompjuterskog alagoritma, ali je može donekle usporiti što je sasvim dovoljno da čovječanstvo bude gurnuto na marginu, što bi značilo ogromno zakašnjenje u modernom razvoju homo sapiensa, što bi imalo tragične posljedice za generacije koje dolaze, zaključuje autor.

Zbog toga vrijedi pročitati ovu knjigu da bi se sagledao svijet koji još uvijek stoji iza tamnog zastora i koji se običnom čovjeku još uvijek čini nedohvatljivim.

Redakcija ReprezenT