VELIKA KLADUŠA – Unsko-sanski kanton je na pragu proglašenja epidemije ušljivosti i svraba među migrantima i to će se najvjerovatnije desiti u nekoliko narednih dana, potvrdio je ministar zdravstva u Vladi USK-a Hazim Kapić. -Očekujemo da cjelokupnu situaciju procijeni Federalno ministarstvo zdravlja kako bismo mogli proglasiti epidemiju. Dosad smo evidentirali preko 80 zaraženih migranata, ali je sigurno da je taj broj znatno veći. Naši timovi pokušavaju situaciju držati pod kontrolom kako ne bi došlo do masovnog širenja zaraze, istakao je Kapić. Prema njegovim riječima, Ministarstvo zdravstva USK-a načinilo je interventni plan i zatražilo pomoć od domaćih i međunarodnih institucija budući da su njihovi finansijski resursi veoma ograničeni.Stanje viđeno očima ministra zdravstva USK-a je više nego alarmantno, a ono je, nažalost, u Velikoj Kladuši izraženije i teže nego što je opisano. Ovdje se među građane polako uvlači strah, opravdan strah, jer kako više koristiti autobus, trgovine,  zdravstvene usluge, kako prošetati djecom kroz grad, kroz park, ne zbog fizičke opasnosti već opisane. Gotovo svaki drugi dan kao novinar navraćam u Izbjeglički centar Trnovi i tom prilikom svjedočim opisanom stanju, ili slično čujem od angažiranih radnika ili volontera. Ne može se čovjek jednostavno oteti dojmu da je samo nekoliko stotina metara od tog mjesta ili Velike Kladuše, svejedno, udaljena granica Evropske unije kamo teže ovi nesretni ljudi, a ovdje tolika bijeda, tolika dezorijentiranost i nebrika zvaničnih institucija, pa onda kao rezultat toga, epidemija, ušljivost, svrab. Neka nam dragi Bog bude u pomoći da iz ovog stanja izađemo pri imalo zdravoj pameti. Šta bi tek bilo da Kladuščani nisu ono što još uvijek jesu, gostoljubivi i humani do te mjere koja se čak može smatrati nestvarnom. Prema procjenama MUP-a USK-a, na području ovog kantona trenutno boravi oko 1.600 migranata i to najveći broj njih iz Sirije, Afganistana, Pakistana, Palestine i Iraka. Najviše ih ima na području Velike Kladuše i Bihaća, ali je njihov povećani priliv u posljednje vrijeme uočen i na području Cazina i Bužima, duž rubnog područja s hrvatskom granicom. Prema riječima ministra unutrašnjih poslova USK-a Anela Ramića, pripadnici policije su u proteklom periodu zabilježili 13 krivičnih djela čiji su počinioci migranti i mahom se radi o tučnjavama i krađama, dok su u 18 slučajeva strani državljani prijavljeni za provale i neovlaštene ulaske u privatne stambene objekte. Po opisanom stanjem Velika Kladuša također prednjači. U ovom gradu nema dana kada nema tuče, grube i opasne, a nema napuštene kuće da nije provaljena i useljena. Velika Kladuša je, prirodno, zbog geoprometnog položaja posljednja stanica migrantima na putu ka EU i ovamo se vraćaju svi oni koje hrvatska policija pohvata, opljačka i pretuče. Velika Kladuša u ovom trenutku zvanično ima oko 700 imibranata, no kada pitate građane oni će kazati kako ih ima više od Kladuščana. dakle, puno je onih koji nisu i ne žele se registrirati. Njih u prosjeku 30 dnevno zatraži liječničku pomoć a jedan od vozača kola hitne pomoći mi reče kako u posljenje vrijeme radi samo za „turiste“ iz Sirije. U Domu zdravlja je već ev identirano tridesetak slučajeva ušljivosti, kao i mnoge druge ovdje davno zatrte bollesti. Evo dok ovo pišem, čujem kako je EU BiH namijenila 1,5 mil. €ura pomoći za izbjeglice. Kakve će koristi od tih sredstava imati Velika Kladuša, vidjet ćemo, jer teško je da će građani uspjeti ovakvim tempom hraniti tolike izbjeglice iz svojih skromnih budžeta. Dobro je što su se u akciju ishrane, pored građana, uključile i škole te mnoga privredna društva, ali treba imati na umu da to ne može potrajati. U nastavku izdvajamo nekoliko osvrta na društvenim mrežama građana Velike Kladuše.– Želim da javno pohvalim ljude koji su se angažirali i svakodnevno pomažu izbjeglice iz drugih država smještenih u našem gradu, Edis Kadrić Zizi, Eddie, Tarik Miljković, Mirza Mujakić, Halil Mehić, Asim Latan Latić, Refik Livak Duraković i drugi. Žao mi je što su institucije države zakazale u ovom našem gradu, a morale su više imati sluha za ovaj problem. Vidljivo je da ovi ljudi to rade srčano, transparento, dobronamjerno i zato im hvala u ime svih nas koji smo nekada bili u ovakvoj ili sličnoj situaciji. (Fuad Sulejmanagić)

– Nedo Bog nikom, u kakvim uslovima žive ovi ljudi, gladni, žedni, bez ikakvih uslova za živo, da im dragi Bog pomogne. (Fatima Pajazetović)

– Ti ljudi su gladni, pod strašnom traumom, krenuli su neznaju kud, samo da bi spasili život, ostavili svoje najmilije. (Samira Bekanović)

– Drskost i bezobrazluk spram ljudskih bića, granične policije Republike Hrvatske je ispod svih normi ponašanja. Ukoliko ne dozvoljavate ulaz u vašu državu, to je u redu da vratite one, koji pokušavaju ući ilegalno. Ali da im otimate novac, cijepate pasoš, udarate ih i bacate im stvari i vraćate ih gladne, gole i bose, bez telefona i prebijene pare, bez potvrde o oduzetom, to je više nego bezobrazluk, tiranija, a o UN konvencijama, etičkom kodeksu, pravima djeteta i ljudskim pravima, koja teoretski zagovarate, neću ni da pričam. Još, ako je to politika sa vrha, kakva se to onda poruka šalje, drage komšije? Radi se o živim ljudima, o čovjeku. (Zehida Bihorac Odobašić)-Ovdje zastaje um i počinje borba za pusto preživljavanje. Voda, mlijeko, hrana, sve! Danas (07.06.2018) smo odvezli prvi kombi pun pomoći koju prikupiše đaci, roditelji i radnici škole. Slike s terena opominju i podsjećaju da se okrenemo oko sebe. Bura emocija u čovjeku koji nije imun na patnju drugih. Hvala vam dobri ljudi! Neko to gore vidi sve. Nemojmo se zaustaviti, oni nas trebaju. Još jednom smo kao škola timski pokazali da se sve može srcem. (Javna ustanova Osnovna škola „Crvarevac“). Esad ŠABANAGIĆ