Nije Bosna druga Država, to je naša Država
KALAFAT/BIGA – Stanovnici Kalafata kod kojih su prošle godine boravili članovi KUD-a „Vrnograč“, i potpisnik reportaže sa njima u svojstvu medijskog pokrovitelja, porijeklom su iz Bosanske Krajine, uglavnom općina Velika Kladuša, Cazin i Bužim, ali u manjem broju i općina Bihać, Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac. U Kalafat su Krajišnici doselili prije 125 godina. U ovom selu udaljenom oko tri kilometra od Grada Biga koji ima 83.594 stanovnika, danas još uvijek žive porodice čija su prezimena u Krajini bila: Agić, Begović, Bešić, Bašić, Džanić, Ćordić, Ćirić, Durić, Druzić, Elkasović, Ezić, Hromadžić, Husetić, Hegić, Mustafić, Kantarević, Lelić, Malkoč, Ramić, Sadiković, Zulić, Selimović i druga. Svi imaju danas nova turska prezimena, ali u pamćenju i usmenoj predaji čuvaju svoja izvorna, bosanska. U vrijeme našeg boravka upravo su obavljani radovi na asfaltiranju puta Biga – Kalafat. Mještani se „plaše“ asfalta jer žive isključivo od poljoprivrede i stočarstva a asfalt baš i nije pogodan za stoku koja do svojih staništa prolazi kroz središte sela.
U Kalafatu živi oko 1.500 stanovnika u 150 domaćinstava, i svi su porijeklom iz Bosne, uglavnom iz Bosanske Krajine, današnjeg Unsko-sanskog kantona. Gotovo svi stariji stanovnici govore bosanski s tipičnim naglaskom kojeg mlađi naraštaji u Krajini nebi u cijelosti razumjeli. Istina, popriličan je broj i mladih u Kalifatu koji dobro govore i razumiju bosanski jezik. Radi očuvanja identiteta i bosanskog jezika, u Kalafatu su mještani Bošnjaci sebi osnovali Udruženje „Dernek“ u kojem se tokom ljeta organizira stručna nastava bosanskog jezika.
Nas 39 iz Velike Kladuše bili smo smješteni u Kalifatu, nekolicina u gradu Biga. Ja sam tražio smještaj u domaćinstvu koje ima internet vezu, i dobio sam smještaj kod jednog od najvećih poslovnih ljudi u gradu Biga iz ovog sela. I njegova kuća, na početku sela, najveća je u njemu. Kod našeg domaćina Yusufa Serta bio je smješten i Agan Elkasović sa sinom i jsestrićem. Yusuf je inače Aganov rođak po majci. Ja sam imao internet vezu koju inače ima i svako drugo domaćinstvo u Kalafatu. Nisam u ovom domaćinstvu primijetio ništa posebno u odnosu na evropski standard, osim možda prisustvo bosanskog jezika kojeg Yusuf dobro govori i razumije a njegov otac Salih govori ga tečno. Salih ima 83 godine i još uvijek je vitalan i dobro pokretan. Bio nam je vodič, ne samo kroz selo Kalafat već i grad Biga pa i na Vidikovac i gradsku pijacu.
Yusuf nas je proveo kroz najbolje restorane a Ergün Erkap gdje smo drugdjeo poželjeli bilo u selu ili gradu, u kojem živi oko 300 krajišnika. Uglavnom smo sretali ljude koji su obradovani što nas vide, a novinar uvijek nešto pribilježi interesantno na papir ili kamerom. Tako je i nastala ova opširna i sadržajna reportaža, koju je najbolje pogledati jer se sastoji od puno interesantnih razgovora i detalja, i pjesme bosanske, na kraju, koju možda nikad niste čuli. I na kraju još jedan podatak je interesantan za istaći, ovi ljudi u Kalafatu, Bosanci-Bošnjaci u Turskoj, vole i iskrenije doživljavaju Bosnu i Hercegovinu, od nas koji u njoj živimo. To ćete u reportaži ne samo čuti i osjetiti već i vidjeti po detaljima u kućama i uredima. Esad ŠABANAGIĆ
