„Dva smo svijeta različita“
Napišem nedavno kao građanin, onako, demokratski i ljudski, učtivo, jedan akt u obliku građanske inicijative sa 27 potpisa građana i pošaljem Kolegiju Općinskog vijeća sa prijedlogom da se uputi Vijeću na razmatranje a sa ciljem ukidanja takozvanog „bijelog kruha“ koji od svih općina USK-a jedino u Velikoj Kladuši nije ukinut nakon čuvenih protesta u februaru 2014. godine. Trenutno „bijeli kruh“ koristi prethodni načelnik Edin Behrić i njegov savjetnik Eno Halilović, koji su tu privilegiju građanima obećali ukinuti, a nisu. Prema aktuelnom stanju u Kabinetu općinskog načelnika tu privilegiju će koristiti desetak osoba, a podsjećamo da se radi o primanju plate godinu dana nakon isteka mandata. Naravno, mi potpisnici inicijative nismo niti očekivali da će istu političari uvažiti ali smo ih željeli testirati i potvrditi da su političari i građani „dva svijeta različita“. Očekivano, stigao je odgovor da je Kolegij Općinskog vijeća Općine Velika Kladuša istu razmatrao i ustanovio da nije u skladu sa članom 108. stav 3. Statuta Općine Velika Kladuša u kojem između ostalog stoji da građanska inicijativa mora da sadrži najmanje 3% birača upisanih u centralni birački spisak uz navođenje jedinstvenog matičnog broja potpisnika. Podsjećamo da u Velikoj Kladuši nije ukinut „bijeli kruh“ kao jedan od glavnih zahtjeva pomenutih protesta. Sve druge općine u USK-u su slijedile zahtjeve svojih građana. Dakle, Kolegij Općinskog vijeća u kojem sjede predstavnici svih polituičkih partija, i pozicije i opozicije, ne uvažava prijedloge i potrebe svojih građana niti im je do njih stalo. 
Stoga, više ništa ne može da promakne mom oku. Sve sam vidio i sve vidim. Što bi se reklo, puklo mi je pred očima. A ko mi to opali demokratsku pljusku, znam. Gore spomenuta pozicija i opozicija pa me uhvatila demokratska tuga, teška, preteška kao čitav svijet. Samo mi u oko upadne još po neka suza… Vidi šta su nam uradili od Velike Kladuše. Iz nje nigdje nisam odlazio i niotkud se nisam vraćao, ali je svejedno ne mogu više da prepoznam. Učestvovao sam u njenom oporavku, na svoj način, sada sam bez posla (na čekanju), ostao sam bez plasmana. Nije me ništa zapalo! Velika Kladuša nam je dobro politički nađubrena, pravim višestranačkim đubrivom, a slabo demokratski rađa. Sve spontani do spontanog podbačaja na svim poljima i livadama, privrednim. Šta je to strano prodrlo u naše demokratsko velikokladuško tijelo i koliko duboko, (izgleda da je do balčaka) kad ga odbacuje? Do seksa nije, tog nam ne manjka, tu se handrimo pošteno, pa ko koga prevari. Znači, nije to. Nešto je gore u pitanju. A tamo, tamo u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti ne može biti gore. Bolje da vam ne pričam! Jagme se za fotelje, a mi građani smo im zadnja rupa na svirali. Sad tek vidim da su njihove priče o boljem sutra-bile izmišljene. Sad mi tek postaje jasno, zašto su nam više od dvadeset godina prodavali maglu. To su naši demokratski netalenti. A to što su nas koštali i još nas uvijek koštaju – i treba, za to će se uvijek marke naći. A to što će nas novi demokratski netalenti u izvršnoj vlasti mnogo više koštati, to je druga priča i ne treba je pričati djeci uveče pred spavanje. Da ih ne zadesi, ne daj Bože, fraz ili nešto gore. Sviraju li nam, sviraju. Sviraju godinama istu muziku, duvaju istu trubu, sviraju ONOM (nezgodno mi da kažem kome i čemu, mnogo je prostački, ali sviraju), oni mogu da nam ga svirnu kad god hoće! I mislite li da su odsvirali svoje? Ne pada im na pamet! Ponovo i uvijek pronalaze načine da se održe na vlasti, da budu što jesu, jedini i nezamjenjivi. Redovno pronađu neki fazon kako bi im uvijek bio sezon i rezon. Pronašli su do sad svaku dlaku u jajetu, a pronaći će i svako jaje u dlaci, samo ako im taj pronalazak demokratski omogućava da i dalje sole pamet, pa imali soli, nemali soli. Svejedno im je. O pameti da ne govorim.
Šta rade još netalenti demokratski? Izgradili su takav sistem (osim kuća i privatnih firmi) da ne možeš da ih makneš s rukovodećeg mjesta, grade i dandanas takve demokratske odnose, propise, zakone, da oni kokošji artikli (jaja, rekao bih) ima da vam, moj napaćeni narode, dođu do koljena dok bilo šta (a baška bilo koga) pomjerite ili smijenite! A šta još rade? Stvaraju! Stvaraju bolju sadašnjost i budućnost. E, stvorili su je. To što su stvorili! Vidi šta su nam uradili od Velike Kladuše… Na vrijeme su, ovi naši demokratski netalenti započeli svoje igre. Sad mi tek otvaraju suzne oči. Predugo privatiziraju (hem na malo, hem na veliko), tenderišu, licitiraju, aukcija će još potrajati… Pogađanje još uvijek traje. Ko zna, možda među njima i nema ozbiljnih kupaca, možda i moj napaćeni narod nešto kupi, za certifikate. Ali, važna je predstava. Čin, čin, čin! Ne treba mi avion, ni padobran (krila), ni ptičja perspektiva, i sa ove stajne tačke vidim da nam je Velika Kladuša pukla, majko mila. Pukla i prepukla. Na dvoje, na troje, na četvero…! Aoj, majko mila, kako se dogovaraju. Jedno govore, drugo rade. Koaliraju. Foliraju. Vavik im fali koncenzus! Živimo kao da su nas ti demokratski netalenti pravili od bijede. Kao da im nismo trebali. Kao da ne mogu bez nas. Kao da smo im teret. Prevode nas žedne preko vode, a ne vode računa (niti ga polažu) da i prevodi moraju da odgovaraju originalu. Prelaze nas na svakom koraku, valjda računajući da je to normalno u prelaznom periodu. Prodaju nas, iako se tome nismo nadali. Ali, ako smo se nadali, jeftino su nas prodali. Vole nas, tako nas vješto vole da jednostavno nemamo demokratske snage da im uzvratimo istom ljubavlju. Nama je dogorjelo… Vidi šta su nam uradili (sram ih bilo) od Velike Kladuše! P.S. Meni je Velika Kladuša majka. A oni kojima nije, ti je drugačije – sisaju! Esad ŠABANAGIĆ