Opet stiže nova, a odlazi stara. Pa to ljudi više nije normalno, dok si kresnuo dlan o dlan popadaju listići sa kalendara, i sve se promijenilo – stariji si za godinu dana, neke ti se želje ispunile, neke bome nisu, ali tako je to u ovom našem demokratskom životu.
Svi se veselimo što nam odlazi stara, ispratićemo je kao najveću vucibatinu i posljednju šušu. Umjesto lijepih riječi, govorićemo: Uh, bolan, što je stara godina bila veliko đubre, zaslužila je da sa donje strane travu pase, pomenula se, ne povratila se!
A koja je to bila najveća krivica njena? Pa, kažu, donijela je povećanje cijena, prouzrokovala je duboku političku krizu, kako u općini, u kantonu, tako i u državi nam napaćenoj našoj, slabo nas je zapošljavala, više nas je nezapošljavala, prouzrokovala je razne unutarstranačke podjele, namnožila je prevarante preko svake mjere bezobrazne, u izgradnji je imala neograničena zakašnjenja, nije baš najbolje shvatila šta sve treba da se mijenja, bila je neenergična, kuburila je sa konvertibilnim markama, tako da se nismo mogli ni raspištoljiti…
A biće dočekana sa počastima i fanfarama, u nju su polagane najgolemije nade, vjerovalo se da će biti poštena, a ne da će toliko da krade, da zakida na poštivanju ljudskih prava, da izigrava propise, da političarima i neradnicima daje veće is(plate). Za proteklih trista šezdeset i pet dana ništa drugo nije ispoljavala osim mana, bila je ogrezla u svakojakim grijesima, i nema nikakve veze sa bilo kakvim uspjesima.
Ona je kriva za neuspjehe, za uspjehe su zaslužni naši političari i drugi, i zato su zbog njenog odlaska svi radosni, a ne tužni. Ona se potajno nadala da će biti ispraćena kao dama, a biće ispraćena kao stara vještica, sa kletvama i pogrdama. Možda nije zaslužila da ode baš tako kao posljednja drolja, ali svi kažu da će Nova godina od nje u svemu biti bolja, i u to ime čitavo čovječanstvo će da se narolja i pojede toliko hrane da mu neće ostati ni za rezerve. Sva jela i pića biće pojedena i popijena, a čovječanstvo će u te dane dočeka uspjeti da se najede i naljoska. Za one ugrožene i koji su na čekanju teško da će ostati neka neoglođena koska, i neka nepopijena pljoska.
I u trenutku velikog slavlja sjetiti ćeš se svog života koji ti lagano prostruji kroz veliki i mali mozak i ostale dijelove tijela. Eto najprije si želio, mnogo, mnogo, da odrasteš, da budeš ravnopravan sa svim i svakim, jedva si čekao da ti se nagomila iskustvo u velikim količinama, i da kreneš u životne juriše. Stigao si najprije do prvih grana jelke, a kako su godine jurile, sve više do vrha. Već si mogao i sam vrh da dotakneš, a da pri tom ne srušiš po neku kuglu sa strane. Na red ti je došao brak sa nesagledivim i dalekosežnim posljedicama, djeca su ispadala sama od sebe, tu ništa nisi bio kriv, ali avaj, ptiće je valjalo nahraniti, obući, dati im koju paru za provod, knjige i ostalo. Počeo si da riljaš, bolje reći rintaš, svakog dana, pa i subotom i nedjeljom. Karijera ti je bila sasvim izgledna, od predsjednika nezavisnog sindikata do blagajnika u mjesnoj zajednici. Ponosio si se što gospoda imaju povjerenje u tebe pa ti daju da vodiš spiskove za nabavku drva i drugo. Na tom poslu si bio briljantan. Kosa tanka, uspravna debela, pa još sve išrafirano, izdijeljeno u kockice, pa raznobojnim flomasterima ispisano.
Višak si nosio ženi, kokoška je još na početku uspjela da te ubijedi da se svaka laž skupo plaća, uostalom tako su te vaspitavali od malih do velikih nogu. Navijao si za najljepšu sporednu stvar na svijetu (nogomet), ona ti je bila sve, i dika i ponos, ventil kroz koji se možeš derati do mole volje, i tako to.
I opet su minule godine. Mislio si da te ništa ne može pomjeriti iz tog rajskog mira, blagostanja i berićeta. Čak ni uspomena na rahmetli dida, koji je bio drčan do zla boga, i vazda se nešto bunio i zakerao, pa je okolina imala muke sa njim. Naprotiv, ti si bio pravo jagnje iz poznate bajke.
I kad se sve sabere i oduzme, valjda je tako i moralo biti, nedokučivi su putevi ljudske sudbine. Život je to, moj baćo, a ne crtani film.
Odjednom te iz životnog prisjećanja pobudi nekakvo odbrojavanje. Ko, šta, gdje? Kažu stigla nova godina. Pa kad je tako, dragi moji vjerni i nevjerni čitaoci: SRETNA VAM I BERIĆETNA NOVA 2023. GODINA!
Za Novu godinu, kažu, biće svega i svačega. A čim ta Nova godina zađe u prve januarske dane i prestane da bude nova – biće opet sve po starom. Sve. Osim cijena, ako vam se ne gadi. Esad ŠABANAGIĆ