SANSKI MOST…U  prekršajnim dokumentima sanskog Suda za prekršaje zabilježena su  imena  sanskih  općinskih načelnika (Mustafa Avdagić i Faris Hasanbegovića) koji su na osnovu prekršajnih prijava kantonalnih i federalnih upravnih inspektora kažnjavani zbog kršenja upravnih i drugih propisa. Prije njih prekršajno je i to u više navrata kažnjavan i bivši načelnik Sanjin Halimović. Halimović je, osim toga, na Kantonalnom sudu u Bihaću pravosnažno osuđen zakršenje ljudskih prava, ta kazna bila je glavni adut i kriterij da ga Bakir Izetbegović, tadašnji član Predsjedništva BiH i njegov stranački šef predloži za bh ambasadora u Misiju OSCE-eu Beču čiji je jedan od glavnih ciljeva borba za ljudska prava. Broj ovog  Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću je: 01 O U 001501 11 UZ 2 od 5.9.2011. godine, kojim je, kako smo rekli, utvrđeno da je Sanjin Halimović kao načelnik općine kršio ljudska prava.

Halimović: Prekršajne kazne, krivične prijave, presuda za kršenje ljudskih prava = uspješan političar.

Osim Avdagića, Halimovića i Hasanbegovića prekršajno su kažnjavani (u više navrata) i državni službenici Općine Sanski Most. Da Sud za prekršaje ima prilično blagonaklon i benovolentan odnos kada je riječ o prekršajnom kažnjavanju općinskih načelnika i visoko rangiranih službenika govori i pismena reakcija odnosno komentar na presude u dva prekršajna postupka protiv općinskih načelnika Mustafe Avdagića i Hasanbegovića i odgovorne osobe Berine Zulić. Radi se o presudama broj: 22 O pr 033209 15 Pr od 17.05.2016. godine i  broj: 22 O Pr 044770 18 Pr od 27.12.2019. godine.

Sud  je upoznat  sa ovim komentarom/pismom službenim putem, a kako Sudu, svakako  nije u interesu da bude objavljen, to čini naš portal. Pismo je pažljivo, neznantno skraćivano, djelimično redigirano i sa intervencijama u vidu isticanja pojedinih dijelova, ali su sačuvani činjenični okvir i stav autora.

Hasanbegović, Avdagić, Zulić…

„Povod za moju reakciju je izricanje najniže novčane kazne, sa odlaganjem izvršenja na šest mjeseci, pod uslovom da ne počine nikakav prekršaj. Ovim su okrivljeni ostali nekažnjeni, a presudom je na najbolji način nagrađena općinska uprava i obesmišljen je sav trud koji je stranka uložila kako bi se pred lice pravde izveli organi državne uprave koji krše prava stranaka i upravne propise. Vjerovatno nemate uvida koliko je energije trebalo uložiti da se nadležni upravni inspektor pokrene i natjera da uopšte podnese prekršajne prijave. U opis ovih napora ulazi višemjesečno pismeno insistiranje na primjeni izričitih zakonskih propisa, prepiska sa federalnim upravnim inspektorom i na kraju višemjesečno istrajavanje na zahtjevu da Institucija ombudsmena donese preporuku da kantonalni upravni inspektor primjeni zakonske propise. To je razlog i da na ovaj način reagiram.

U zadnjih deset godina sam intenzivno radio na problemima neefikasne uprave u BiH i njenoj reorganizaciji. Svi projekti koje provode domaće agencije i međunarodni donatori su uglavnom neuspješni, ništa se ne pomjera unatoč ozbiljnim sredstvima koja se stavljaju na raspolaganje domaćim ekspertima i agencijama. Uvijek zapne na istom mjestu: državna uprava je neodgovorna u svakom smislu i nema efikasnih sankcija.

Vaše presude predstavljaju važan doprinos održavanju ovakvog stanja i odlična su iliustracija kako se mogu poništiti svi napori da se uprava dovede u zakonski red. Posebno je zanimljivo obrazloženje – istovjetno u obje presude – da uzimate u obzir njihovo priznanje, lične i porodične prilike i da će se samo upozorenjem postići svrha kažnjavanja!?

Ovdje se radi o osobama vrlo komfornih finansijskih pozicija u koje ulaze sigurna i pristojnih primanja sa budžeta, o osobama koje raspolažu solidnom imovinom i vrlo stabilnim porodičnim prilikama i ranije su kažnjavane u prekršajnom postupku (npr. gospođa Zulić).

One nemaju nikakvih ekonomskih, profesionalnih ili socijalnih rizika u BiH i održavaju jedan sistem u kojem odlučuju o tuđim pravima bez ikave konkretne odgovornosti. Ne mogu, a da se ne zapitam šta ste imali na umu pod ličnim i porodičnim prilikama zbog kojih ste ih de facto ostavili nekažnjenim. Mišljenja sam, inače, da općinski načelnici i državni služenici kakva je Berina Zulić podliježu višem stepenu odgovornost: to su osobe koje imaju posebna prava i obaveze, uz to privilegije i moć, i srazmjerno toj moći se moraju primenjivati najstrožiji kriteriji kažnjavanja. Maksimalne kazne bi u tom smislu bile primjerene i najmanje što prekršajni sudija može učiniti za uspostavljanje odgovorne uprave i odgovornosti pojedinih službenika je izricanje najstrožijih kazni.

Visokom kaznom bi se mogla uspostaviti pravda i svrha kažnjavanja. Vi ste obrazložili da su upozorenje načelniku i izricanje novčanih kazni dovoljna kazna. Čovjek na tom mjestu mora zastati i zamisliti se, isplati li se iz perspektive okrivljenih uopšte postupati po ZUP-u i srodnim propisma, zar nije uputnije donositi proizvoljne odluke prema vlastitom nahođenju, računajući da će novčana kazna, ako je i bude, biti na nivou osrednjeg kafanskog ceha.

Misija OSCE-a je upravo objavila rezultate istraživanja o stanju u pravosuđu. Istina, na provjeri su bili krivični predmeti iz područja korupcije. Jedan od zaključaka je da se određeni segmenti u pravosuđu motiviraju drugim faktorima, a ne poštovanjem zakona i etičkih principa prilikom dnošenja odlluka. Možemo li zamisliti kakav bi bio zaključak da su se analizirale presude u prekršajnim postupcima protiv lokalnih funkcionera i administracije?

Mišljenja sam da bi obje Vaše presude mogle poslužiti kao školski primjer nekažnjavanja i indirektnog podsticanja neodgovorne i proizvoljne državne uprave.

Vjerujem da se ništa neće promijeniti ni nakon ove reakcije, tako da sa zanimanjem očekujem sljedeću presudu općinskom urbanističko-građevinskom inspektoru koja čeka na red, a po mojoj inicijativi ponovo dolazi po prijavi kantonalnog upravnog inspekotra. Zanima me da li ću u obrazloženju ponovo naći prekopirane dijelove o ličnim i porodičnim prilikama i upozorenju kojim se postiže svrha kažnjavanja“? (normala.ba)