BIHAĆ – U Knjižnici Sv. Josipa u Bihaću prigodno je predstavljena Monografija „125 godina djelovanja časnih sestara Klanjateljica krvi Kristove u Bihaću“ autora dr. sc. Franje Jurića. Značajna je po tome što su časne sestre ovoga reda u dugom vremenskom razdoblju radile, gradile i obrazovale brojne naraštaje. O monografiji su pored autora, govorili i promotori mr. Jasna Pašić, prof. Adnan Dupanović i fra Robert Slišković, teolog.
Svojim su zalaganjem i radom proteklih 125 godina ostavile dubok i nemjerljiv trag u životu grada Bihaća jer su pored vjerskoga života obrazovale brojne naraštaje.
Časne sestre Klanjateljice krvi kristove u Bihaću svojim su zalaganjem i radom proteklih 125 godina ostavile dubok i nemjerljiv trag u životu grada Bihaća jer su pored vjerskoga života gradile i obrazovale brojne naraštaje. Sagradile su Samostan koji je potom srušen, poučavale strane jezike, glezbene instrumente, otvarale škole. Vrijeme je odmicalo, smjenjivale su se generacije, ali kako je kazano, njihov duh ostao je isti. -Časne sestre Klanjateljice krvi Kristove 125 godina u kontinuitetu djeluju i rade na području Bihaća i ovoga dijela Bosne i Hercegovine. Njihov rad je vrlo slojevit. One nisu samo vjernice. Nisu se samo bavile i ne bave se vjerničkim poslovima. One su bile i odgajateljice, humanitarke, te graditeljice, tako da su svojim radom i djelovanjem kroz ovih 125 godina ostavile duboki trag u gradu Bihaću pa i šire. One su ovdje došle 1894. godine. Tada su sagradile Samostan i Školu Sv. Josipa. Ta škola je bila prepznatljiva ne samo u Bihaću, nego i široj regiji. Kroz Školu časnih sestara prošlo je više od pet tisuća učenika. Osim Osnovne škole, imale su i Višu djevojačku školu koja je kasnije nazvana Građanska škola. Također poznato je da su one djelovale i u najtežim uvjetima Drugoga svjetskoga rata. Bombardiranjem Bihaća u svibnju 1944. razoren je uži dio grada u kojem i Samostan časnih sestara koje su ga tada morale napustiti, kaže dr. sc. Franjo Jurić, autor Monografije „125 godina djelovanja časnih sestara Klanjateljica krvi Kristove u Bihaću“. Po svršetku Drugoga svjetskog rata, tadašnje komunističke vlasti su im samostan oduzele, a prije toga, uoči rata 1938. dale su sagraditi prvu veću, gimnastičku dvoranu uz Samostan i školu Sv. Josipa, koja im je također oduzeta, istaknuto je. -Sa stručnog aspekta mogu sigurno reći kako je ovo bio odgovoran zadatak, i društveno i stručno odgovoran i da će dakako, monografija naći svoje mjesto, kako u stručnim krugovima koji se budu bavili ovom tematikom tako i u čitalateljskoj publici koja se bude zanimala za prošlost ovoga grada. Sestre su osim socijalne poruke, evanđelja u svojoj vanjskoj službi utkale u identitet ovoga grada svoje djelovanje kroz kulturu, obrazovanje, odgoj i karitativni rad i humanitarne djelatnosti, da su zaslužile i na neki način je njihov taj rad okrunjen ovom monografijom, kaže mr. sc. Jasna Pašić, promotorica monografije.
Iako je arhivsko gradivo časnih sestara poprilično uništeno i zagubljeno, zahvaljujući bogatoj fonoteci, albumima i sjećanjima časnih sestara u Bihaću, na neki način rekonstruirano je 125 godina njihovog rada.
Časne sestre do 2009. godine nisu uspjele vratiti sve ono što su sagradile a komunističke vlasti im oduzele. Prije deset godina vraćen im je dio samostanskoga prostora u kojem je otvorena ova knjižnica. Vrlo intenzivno djeluju na humanitarnom planu, posebice tijekom Drugoga svjetskog ali i posljednjega Domovinskoga rata. -Časne sestre rade na pružanju pomoći građanima Bihaća i šire bez obzira na vjersku, nacionalnu, ideološku pripadnost. Kroz ovu Knjižnicu građanima Bihaća i šire se omogućava da mogu imati na dispoziciji različita djela i Knjižnica svake godine bilježi sve veći broj članova. Također ovdje se organiziraju i međureligijski susreti. Što se tiče same knjige, ona pokušava ocrtati taj put od 125 godina, riječju i slikom. Naravno, jedan je tu bio mali problem. Problem je što arhivsko gradivo časnih sestara je tijekom ovih 125 godina poprilično uništeno. Nešto je i zagubljeno, ali zato bogata fonoteka, bogati albumi ali isto tako i sjećanja časnih sestara koje su službovale ovdje u gradu Bihaću, bile su i više nego dovoljan materijal da pokušamo na neki način rekonstruirati tih stodvadesetpet godina, ne samo uspješnoga nego plodotvornoga rada, i na kraju reći časnim sestrama Klanjateljicama krvi kristove u Bihaću jedno veliko hvala u ime svih nas Bišćana, kazao je dr. Franjo Jurić.
Časne sestre su bile nukleus kulture i pokrenule prvi organizirani pristup i obrazovanju u kulturi ali i organizaciji kulturnih događaja, izložbi, raznih predstava, koncerata.
Svojim knjižnim fondom časne sestre godinama pomažu i učenicima kako bi lakše svladali nastavni plan i program. Jubilej 125 godina časnih sestara Klanjateljica krvi Kristove u Bihaću obilježen je ljetos u Gradskoj galeriji u kojoj je izložbom albuma fotografija javnosti predstavljena arhivska građa koja je dijelom ove monografije. Direktor Gradske galerije u Bihaću Adnan Dupanović djelomično je učestovao u pripremi ove monografije. -Časne sestre su pokrenule jedan nukleus i prvi organizirani pristup i obrazovanju u kulturi ali i organizaciji kulturnih događaja, kao što su to izložbe, razne predstave, koncerti. Početak tog kulturnog života u Bihaću je usko vezan za rad časnih sestara. To se održalo do danas. Uvijek one to rade skromno i bez velike pompe. One i danas imaju ovu Knjižnicu. I sam sam bio učenik, polaznik glazbene škole kod časnih sestara u Bihaću. Njihova uloga u stvaranju kulturnog života u Bihaću je nemjerljiva i ovo je idealna prilika da se to podijeli s javnošću, kaže Adnan Dupanović, ravnatelj JU Gradska galerija Bihać. Teolog, fra Robert Slišković predstavio je posjetiteljima promocije monografije djelovanje družbe Klanjateljica krvi Kristove s teološko-pastoralnog aspekta – njihovo pastoralno djelovanje u Župi Sv. Ante Padovanskoga u Bihaću. –Upoznati slušatelje s karizmom, s poslanjem koje je imala Sveta Maria de Mathias, utemeljiteljica ove družbe.
Temeljno poslanje – karizma Marie de Mathias, utemeljiteljice Reda sestara Klanjateljica krvi Kristove je solidarnost sa siromašnima i poštovanje svake osobe zbog njezina dostojanstva.
Naime, temeljno poslanje njezino a samim time i sestara Klanjateljica jest solidarnost sa siromašnima i poštovanje svake osobe zbog njezina dostojanstva. Mislim da to sestre ovdje u Bihaću jako dobro i iskreno žive, kako u monografiji stoji, za vrijeme rata i onoga Drugog svjetskog i Domovinskog zaista su pomagale onoliko koliko su mogle, pa rekao bih čak i preko svojih mogućnosti. Upravo ta nadnaravna požrtvovnost koju oni imaju je nešto što krasi ne samo njih kao zajednicu, kao dio regije Zagreb, nego prvenstveno krasi ovaj grad i vjerujem da Bišćani to prepoznaju, kaže teolog fra Robert Slišković. Ova monografija je najbolji način da im se autor dr. sc. Franjo Jurić i grad Bihać zahvale za sve što su učinile na dobrobit našeg društva. Samir TULIĆ