SANSKI MOST….Sanski paroh Alen Marić (32), jedan je od onih vjerskih službenika koji je svojim radom i predanošću ostavio neizbrisiv trag u životu jedne lokalne sredine, te tako zaradio poštovanje i respekt ne samo kod pripadnika svoje vjerske zajednice, nego i svih drugih. Zbog toga je sve građane Sanskog Mosta rastužila informacija da je, odlukom viših instanci unutar Srpske pravoslavne crkve, poslije punih deset godina napornog i marljivog rada, premješten na službovanje u drugo mjesto. Svima je to teško palo, pa tako i samom Mariću, njegovoj supruzi i njihovo dvoje malodobne djece. -Jako teško mi je pala ovakva odluka iako sam svjestan da je naš sveštenički poziv takav da kad tad dođu ovakve situacije. Ovo je bila moja prva služba, došao sam kao mladić i neiskusan, a godinama sam se potpuno srodio sa sredinom i ljudima, kaže Marić, inače rodom iz Broda. Dodaje kako se oduvijek trudio da dostojanstveno obavlja sveštenički poziv, a posebno ga raduje što je tokom vremena zaslužio ogromno poštovanje i prijateljstvo građana drugih vjeroispovijesti. Igrom slučaja ili ne, tokom poslednje decenije i Marićevog službovanja u Sanskom Mostu gotovo da nije zabilježen niti jedan ozbiljniji incident na vjerskoj ili međunacionalnoj osnovi, a on sam je, kroz rad i djelovanje Multireligijskog vijeća, skupa s predstavnicima islamske i katoličke konfesije, doprinosio izgradnji atmosferi tolerancije i međusobnog povjerenja.

-Trudio sam se da svi na ovim prostorima imamo dobre međuljudske odnose i da pokušamo izgraditi bolji život i mislim da smo u tome uspjeli. Često se dešavalo da, skupa s mojim kolegama iz islamske i katoličke zajednice, prošetamo skupa kroz grad ili popijemo kafu i to je nekima iz drugih sredina bilo iznenađujuće, ističe Marić. Smatra kako od odnosa vjerskih službenika u značajnoj mjeri ovisi i ponašanje pripadnika jedne konfesionalne zajednice. Sveštenički poziv u Sanskom Mostu, ovaj mladi vjerski službenik obavljao je u teška vremena, koja su ispunjena migracijama i odlascima velikog broja građana svih nacionalnosti u potragu za boljim životom. To je uslovilo i drastično smanjenje broja parohijana u Sanskom Mostu, ali Marić kaže kako ga raduje što su oni i dalje zadržali ljubav i identitetsku vezu s rodnim zavičajem. Možda najvažnija zaostavština ovoga sveštenika jesu obnovljeni i osvećeni pravslavni vjerski objekti na području Sanskog Mosta. -Puno je posla urađeno, šest hramova smo, skupa s narodom, uspjeli obnoviti i osveštati, a imali smo u tome i pomoć lokalnih vlasti. Kada čovjek ima podršku naroda, tada ima i volju za rad, ističe Marić. Dodaje kako će zauvijek ostati vezan za sanski kraj i ovdašnje ljude, te da će u grad na Sani uvijek rado svraćati na kafu i čašicu druženja, jer je kod Sanjana zaradio trajni ugled i poštovanje. Zlatan ČEKIĆ