Na osnovu zvaničnih informacija Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH i Razvojne banke Federacije BiH, može se zaključiti da su izvori finansiranja poljoprivredne proizvodnje u Federaciji izuzetno povoljni. S’ obzirom da sam se bavio i da se bavim izradom investiciono-razvojnih planova u ex Jugosalaviji, odnosno u Državi BiH, tvrdim da do sada nisu postojali povoljniji izvori finansiranja poljoprivredne proizvodnje. Naime, potencijalni ulagači u razvoj poljoprivredne proizvodnje svrstani su u dvije grupe: 1. registrirana poljoprivredna gazdinstva i 2. obrtnici i pravna lica.
Kod prve grupe (registriranih gazdinstva) podsticajna sredstva Federacije i kreditna sredstva Razvojne banke Federacije finansiraju programe (projekte) od 25.000 do 300.000 KM, a kod druge grupe (pravna lica i obrtnici) projekte do 1.400.000 KM.
Izvori finansiranja projekata poljoprivredne proizvodnje su:
vlastito učešće investitora (ulagača) 25% od predračunske vrijednosti,
grant sredstva Minist. Poljopri. Federacije BiH 25% od predračunske vrijednosti
krediti Razvojne banke Federacije 50% od predračunske vrijednosti
Uslovi kreditiranja projekata za sredstva Razvojne banke Federacije su:
rok otplate 15 godina
grejs period (period mirovanja obaveza) 3 godine
kamatna stopa za cio period otplate je fiksna 3% godišnje
Krediti Razvojne banke Federacije moraju biti osigurani kolateralom (zalogom).
Kolateral može biti u obliku:
nekretnina (zemljišta), gdje je odnos vrijednosti nekretnine i kredita 1:1,5
opreme (koja je povezana sa nekretninom), odnosa 1:2
bankarskom garancijom,
policom osiguranja.
Za programe do 300.000 KM potrebno je uraditi Biznis plan u skladu s’ metodologijom Razvojne Banke Federacije.
Za projekte do 1.400.000 KM potrebno je uraditi detaljan investicioni program, također, po metodologiji Razvojne banke Federacije.
Izrada programa/projekata nije problem. Ipak, sugerišem općinama sa područja USK-a i Ministarstvu privrede Kantona da oforme posebnu grupu za izradu ovih programa jer većina potencijalnih investitora ne zna uraditi ove programe. U slučaju da to ne učine, svim poljoprivrednicima stojim na raspolaganju za izradu ovih projekata.
S obzirom da će problem biti kolateral, jer većina poljoprivrednika ima npr. štale za tov, ali one nisu zvanično registrovane i vrednovane, zemljište koje treba zvanično procijeniti ili će ga iznajmiti od drugih, mašine i opremu koju treba procijeniti, itd., itd. Sve ovo potenciram jer je malo vjerovatno da će neki od poljoprivrednika dobiti bankarsku garanciju ili imati da ponudi policu osiguranja za sredstva Razvojne banke. Stoga smatram da bi bilo dobro da općine i Vlada USK-a pokrenu inicijativu da se formira jedan Garancijski fond za ove namjene. Izvor sredstava za ovaj Fond može biti od dijela grant sredstava koje kao pomoć privredi BiH daje Evropska unija ili neki drugi međunarodni subjekt.
Bojim se da dobro zamišljen projekat podsticanja poljoprivredne proizvodnje ne bude promašaj u implementaciji, odnosno da sredstva povuku uredno začešljani i kravatom pojačani „biznismeni“, koji će na raznorazne načine obezbijediti kolateral, ali koji neće „omirisati“ đubrivo u štali, niti znoj na njivi. Ako im pri tome na ruku bude išlo članstvo u strankama na vlasti ili bliskost sa uticajnim, ali beskaraternim ljudima, onda se ne treba čuditi da će i ovdje najviše koristi imati virusni profiteri. Dakle, novac trebaju dobiti oni poljoprivrednici koji će ga pošteno uložiti u poljoprivrednu proizvodnju od koje će koristi imati cijela Zemlja. Stoga upozoravam da kontola realizacije Federalnog programa podsticanja poljoprivredne proizvodnje mora biti trostruka: 1. pri odobravanju sredstava; 2. pri namjenskoj upotrebi; 3. pri povratu. (*)