Nastavak naslova ostavljam zainteresovanima da izaberu, dodaju, … po volji. Kao zahvalnost za „gostoprimstvo“, čuvanje ljudskih života,… kordunaški i kladuški partizani su tokom Narodno oslobodilačke borbe (1941/45) ovoj ljepotici spjevali pjesmu: „Petrova mi gora mati, suho lišće krevet moj. Sutra krećemo u krvavi konačni boj…“ Zadnjih decenija primjernija dopuna naslova mogla bi glasiti, npr. Petrova mi gora nudi bajkovitu prirodu i razanodu, sport i rekreaciju, kulturno povijesnu zaostavštinu (partizansku bolnicu,…), grandioznu arhitekturu (spomenik na Petrovcu,…), zanimljiv reljef (brojni potočići, brežuljci, uvale,…), solidno upoznavanje „drvene mase“, širok asortiman kestena, nevjerovatno veliki izbor gljiva, lov skoro tokom cijele godine,…

Petrova gora je veliki kompleks (preko  hiljadu km2 ) opasan putnim pravcima dužine oko 150 km. (Krstinja – Vojnić: Gvozd -Topusko, prema Velikoj Kladuši: Staro selo, Katinovac, Crni potok, Gejkovac, Svinica, Maljevac,…). Reljef, klima, demografija okolnih  mjesta Petrove gore opisano je u brojnim knjigama, promotivnim materijalima, monografijama,…

Povijest Velike Kladuše bez „povezanosti“ sa Petrovom gorom je falerična, nepotpuna, prosto nemoguća misija. Od polovine 17. stoljeća misterioznog ubistva tokom lova legendarnog Muje Hrnjice (1600-?), kukavičkog ubistva Antuna Ante Tone Hrovata (1915-1941) antifašiste, pravnika početkom augusta 1941. godine u naselju Džaperovac na području Krstinje – obroncima Petrove gore. Desetine Kladuških partizana je poginulo i ili ranjeno tokom probiljanja neprijateljskog obruča na Petrovoj gori, maja 1942. godine.

Prije 40-tak godina brojni Kladuščani su se „drvarili“ iz Petrove gore. Još su živi brojni Kladuščani, Podzvižđani, stanovnici Rajnovca, Ponikava,… koji se sjećaju kolona zaprežnih kola, kasnije traktora kako u ranim jutarnjim satima „gmilje“ prašnjavim putevima prema Petrovoj gori i kasnije se vraćaju sa pretovarenim kolima ogrijevnog drveta.

Uskoro će, akobogda, Kladuščanka Mia M. na Fakultetu Arhitekture u njemačkom gradu Kölnu obraniti svoj Diplomski rad na temu: Partizanski spomenik na Petrovcu – Petrova gora o čemu, nadajmo se, će nas naša Mia uskoro ugodno razveseliti i razanoditi?

I danas nas Petrova gora čuva od olujnih vjetrova sa sjeverne strane i ugodno osvježava tokom ljetnih vrućina šaljući nam svježinu koja se dolinom Gline i Kladušnice osjeća u noćnim satima oko Gradske sportske dvorane i dalje. Petrova gora ostaje inspirativna i izazovna tema! Sveukupna prirodna energija Petrove gore je raznovrsna i ogromna. Dugo vremena zapostavljena iz bizarnih razloga Petrova gora lagano, nezaustavljivo svake godine postaje sastajalište brojnih događaja, ekskurzija, ekspedicija, posjetilaca,…

U gradu Karlovcu i okolnim mjestima aktivno djeluju brojne udruge koje realizaciju svojih programa, planova usmjeravaju prema Petrovoj gori.

Među zapaženijim civilnim udrugama je i Gljivarsko društvo „Karlovac“, osnovano davne 1987. godine. Društvo ima raznovrstan „predmet poslovanja“, a među brojnim stavkama je zajedničko druženje u prirodi prioritetno. Društvo uspješno vodi Damir Malizan sa dvije koleginice, Vesna Horvat i Nena Škrinjarić. Društvo ima dva determinatora.

Ove godine Gljivarsko društvo „Karlovac“ organizovalo je 39. Gljivarski tjedan od 28/9 do 06.10. 2024. godine. Među pet dana je i Izlet u Muljavu 05.10.2024. Na ovom izletu učestvovalo je i osam članova (dvije žene) Udruženja „Vrganj“ iz Velike Kladuše predvođenih predsjednikom Udruženja prof. Ibrahimom Kamenjaševićem.

Na ulazu na lokaciju Muljava u srcu Petrove gore 05.10. oko 08:30 srdačno smo dočekani i pozdravljeni od predsjednika Društva g. Damira. Nakon kurtoaznih razgovora, registracije (uplata kotizacije od 8 eura po osobi što uključuje sendvich za doručak, kotizacijski bon za topli obrok i piće, i naravno gljiva koliko god uberete) Damir nam je pokazao naš sto na kojem možemo odložiti prtljagu i koristiti tokom boravka. Na ulazu na lokaciju Muljava bila je prava gužva (šest autobusa i brojna vozila raspoređivana su na prostrana parkirališta, bilo je mjesta za sve). Vrijeme nije bilo naklonjeno gljivarenju (potiha kišica, prohladno oko 10 Celzia). Pogodnost je što Muljava ima prostrane natkrivene kapacitete koji mogu primiti blizu hiljadu osoba. Protokol ovih okupljanja je standardan: registracija, dočim smo ostavili prtljag gljivari i dvije gljivarke su pojačale garderobu i krenuli u šumu. Nakon otprilike sat vremena Reis (Enver Melkić) i Adnan se vraćaju sa punim korpama, odlažu u prtljag, sjedaju u auto i samo njima znanim putevima ponovo u šumu. Sa desne strane ulaza u natkriveni prostor je „šank“ sa natočenim čašicama, par vrsta  alkoholnog pića!

Dok je kišica padala ja sam se skitao ispod natkrivenog prostora i pomalo ponekad nekim malo porazgovarao. Tako mi jedan Zagorac priča kako je prošle godine Gljivarijda na Petrovoj gori bila mnogo posjećenija. „Većina rado dolazi simo jer je ambijent dobar, a Bogami vratimo se punim korpama i gepecima. Gle onu dvojicu što prodaju gljive, 10 eura po kg i sve će prodati“, kaže mi Štefek! U međuvremenu kišica je prestala padati, vrijeme se malo prolipotilo. Odlazim šumskom cestom prema Ključaru, jednom zaseoku na Petrovoj gori gdje sam zadnji put bio u jesen davne 1994. godine. Napravio sam oko šest hiljada koraka u oba pravca, promatrao prirodu, drveće, potočiće, uvale,… Duboka tišina, nigdje cvrkuta ptica!

Oko 13 sati gljivari se izvlače iz okolnih šuma. Sve su korpe pune, svi veseli, priča na pretek. Izdvajaju se najbolji primjerci, označavaju i stavljaju na dva pripremljena stola oko kojih se mota determinator. Ispisuje imena gljiva i uručuje brojeve pod kojima su označeni. U među vremenu je muzika instalirana i počinje svirka, pjesme, tancanje,… Za početak je najavio zagorske popevke, slavonske, pa dalmatinske, pa opće znane starogradske,… U svakom slučaju bilo je milina stajati i slušati pjesme koje su obilježile vakat moje generacije.

Ručak se dijelio na dva mjesta, dva variva sa gljivama i grah sa kobasicama, dvije tanke šnite kruha, kolone velike, ali se miče. Za nepun sat vremena većina je uzela svoju porciju! Nešto iza 14 sati Damir uzima mirkofon i najavljuje odluku tročlanog žirija o izboru najboljeg primjerka ubrane gljive. Proziva se broj osam iz Koprivnice. Zbilja krasna skupina vrganja, onako povezanih u korijenu. Oko 14:30 počinje podjela zahvalnica. Predsjednik Kamenjašević je primio zahvalnicu i uručio poklone (flaša gljivarskog pića i knjiga „Almanah Velike Kladuše za 2023.“).

Po prijemu Zahvalnice pozdravili se sa domaćinom, sjeli u auto i oko 16 sati vratili se u bajkovitu Čaršju. Bilo je lijepo, zabavno, edukativno,…! Većina je saglasna da je bilo oko 400 posjetilaca!

Velika Kladuša, 09. 10. 2024.  ramoh45.07@hotmail.com