Ko o čemu, Abdići o proceduri i zakonu…

Dragi prijatelji,

Nisam prilično dugo objavio bilo kakav politički osvrt, komentar ili stav na ovoj Facebook stranici, iz razloga što je u Kladuši uzavrela politička situacija i nisam želio bilo čime dolijevati ulje na vatru, a tu je bio i mjesec Ramazan, pa sam želio u miru da postim i odužim svoj dug prema Svevišnjem.

Hvala Bogu, Ramazan sam, na vlastito zadovoljstvo, ispostio u miru i u radnom raspoloženju.

Nažalost, politička situacija u Kladuši je iz dana u dan besmislenija i pogubnija i nažalost, puno je onih koji političku buktinju u Kladuši pokušavaju gasiti benzinom.

Vjerujte mi, bez ikakvih ličnih motiva, moram ponoviti da nema veće kazne za Kladušu i Kladuščane od vlasti koju danas imamo i koja se svojski trudi da Kladuščane što više podijeli, osiromaši, opoljačka, izolira i rastjera širom planete.

Žalim svakog Kladuščanina koji do sada nije vidio da je Kladuša pretvorena u privatni posjed jedne porodice i jedne stranke.

Sretao sam ovih dana puno onih koji su me do jučer „častili“ epitetima izdajnika, protivnika razvoja i kako sve ne, a sada kažu: „Rifete, ode sve ovo u p.m.“.

Šta na ovo reći, a ne biti ciničan i brutalan.

Umjesto toga sjetim se jedne svoje često prisutne misli „Strašno je kad imate da ispričate nešto važno, a nemate kome, a još je strašnije kad imate kome, a nemate šta ispričati“.

Neki dan u Vrnograču slušam priču kako su neki seoski aktivisti počeli vodati po terenu mlađahnog maratonca i lutajućeg reportera Arijana, koji upoznaje Mjesne zajednice u Velikoj Kladuši, kako bi uskoro bio promovisan u Babinog kandidata za načelnika Velike Kladuše.

Arijan je još ranije svoju kandidaturu najavio kada je u svome video uradku obavijestio Kladuščane kako mu je Babo ostavio u amanet da se bori za Agrokomerc i Veliku Kladušu.

Ljudi moji, ima li kraja ovoj našoj Kladuškoj nesreći i Božijoj kazni?

Pola vijeka i pride, Kladuščane jahao Babo i nekako su ljudi to i podnijeli, jer je Babo jahao u sedlu, a Agrokomerc je bio pristojan alibi za višedecenijsko jahanje svega i svakoga u Kladuši.

Nakon Babe, uzjahala njegova djeca i Kladuščane jašu u galopu, bez sedla, a njima je alibi za jahanje Babo i opet onaj isti Agrokomerc i nije važno što je njihov lični učinak u Kladuši ravan nuli.

Izgleda evo došlo vrijeme da Kladuščane malo uzjaše i unuk Arijan, a njegov alibi za jahanje je Babin amanet da se bori za Agrokomerc i Kladušu.

Nije njemu bitno što su Kladuščani ostarili i umorni od jahanja njegovih predaka i njihovih amaneta, njemu je bitno da uzjaše, jer u Kladuši je konja za jahanje uvijek bilo.

Kladuška saga o Općinskom vijeću, parlamentarnoj većini, opstrukcijama Načelnika i budžetlija, zaključanoj Vijećnici, zasjedanjima Vijeća u hodniku i drugom, sigurno će ući u udžbenike političkog opstruiranja, političkih manipulacija i privatizacije javnih resursa Općine od strane jedne porodice i jedne političke stranke.

Zamislite koliko treba biti licemjer i ibliz, pa javno reći da ne priznaje legalnu i legitimnu parlamentarnu većinu i legitimno izabrano rukovodstvo Općinskog vijeća, a sve u cilju produžavanja lopovskog i kriminalnog arčenja Budžeta i javnih resursa Općine.

Čovjeku se želudac prevrće kada čuje kako se aktuelni Načelnik Velike Kladuše i njegov nekrunisani prestolonasljednik za opstrukcije i onemogućavanje rada Općinskog vijeća pozivaju na Zakon i proceduru imenovanja rukovodstva Općinskog vijeća, a izabrane vijećnike, parlamentarnu većinu i legitimno rukovodstvo Općinskog vijeća nazivaju „neformalnom grupom“, „grupom vijećnika iz nekoliko stranaka“ i dr.

Ja bih nekako ovo i mogao razumjeti da se na zakon i propisanu proceduru poziva neko ko u svome radu poštuje procedure i zakone, a ne oni koji ništa u svome životu nisu uradili poštujući zakon i proceduru.

Mogu sve razumjeti, ali nikako ne mogu razumjeti da su građani Velike Kladuše toliko indolentni na toliko kriminogeno, bahato i osiono ponašanje aktuelne vlasti u Velikoj Kladuši, na čelu sa Općinskim načelnikom, njegovom porodicom i strankom.

Kako je moguće da u Velikoj Kladuši 2.000 ljudi godinama čeka na izdavanje urbanističkih i građevinskih dozvola i da po tome prstom ne mrdnu, već se zadovolje sa daljnjim čekanjem?

Da li bi se bilo gdje u ovoj i ovakvoj državi građani ovako odnosili prema ignorisanju njihovih potreba i građanskih prava?

Kako je moguće da građani Velike Kladuše godinama gledaju kako se novac poreskih obveznika i budžet, umjesto za javne potrebe bjesomučno arči i troši za finansiranje privatnih i stranačkih interesa?

Znaju dobro Abdići i njhovi stranački i općinski slugani da su nova parlamentarna većina i legitimno izabrano rukovodstvo Općinskog vijeća Kladuška stvarnost i realnost, ali isto tako znaju da su, nakon toga, Luke i Zenica njihova perspektiva i budućnost.

U tome je sva suština opstrukcija, procedura i Zakona na koje se Abdići i njihovi slugani tako glasno pozivaju.

Ima ona narodna „Svaka luda ima svoje veselje, ali svačije završi“.

Došlo je vrijeme da završi ludovanje onih koji su Kladušu i Kladuščane srozali na dno i još očekuju da im Kladuščani za to aplaudiraju. (*)