Piše: Prof. dr. Husein Muratović
Na pisanje ovoga teksta „natjerovalo“ me više mojih prijatelja. Čak su mi predložili šta bi trebala biti okosnica teksta. Kada sam ih saslušao, vidio sam da su me našli na krivoj „nozi.“
Naime, podsjetili su me da sam u prethodnom tekstu (Ko će biti bužimski papci?) ustvrdio da kredit od MMF-a ne treba ni uzimati ako 80% sredstava neće ići u produktivne projekte ili u one projekte koji doprinose bržem privrednom rastu. Nadalje, podsjetili su me da je MMF voljan sredstva dati i nižim nivoima pod uslovom da imaju urađene produktivne projekte i da sredstva budu namjenski utrošena uz monitoring kreditora. Okvirni sadržaj teksta već mi je nametnut. Dakle, sam sebi našao sam posla kojeg valja što jednostavnije i korektno prezentirati javnosti i, usput, zvaničnicima općine Bužim, ako ih to uopšte interesuje.
Budući da sam u prethodnom tekstu već naveo koji bi to bili prioriteti Općine, moram biti dosljedan pa ih opet ponoviti: vodosnabdijevanje, kanalizaciona mreža, regulacija toka Bužimnice i Slobodna (poslovna) zona). Iako su prva dva programa opšteg infrastrukturnog karaktera, valja ih kandidovati, posebno jer su zaista nužni i jer za njih već postoje urađeni projekti. Regulacijom Bužimnice stvorili bi se uslovi za navodnjavanje povrtarske proizvodnje uz čitav njen tok. O neophodnosti osnivanja i uređenja Poslovne zone ne treba ni komentarisati jer je Bužim rijetka općina u BiH koja nema navedenu zonu.
S obzirom da je uredno snabdijevanje stanovništva zdravom pitkom vodom ne samo zdravstveno-higijensko, već i civilizacijsko pitanje, ono mora biti prvi prioritet Općine. Prema informacijama iz Komunalnog preduzeća „KOMB“ – Bužim za ovo je potrebno oko dva miliona KM. Predlažem da se korektno uradi investiciono tehnička dokumentacija i kao potencijalnim finansijerima ponudi Federaciji, Kantonu i Općini, odnosno da se na ime ovoga projekta dobije bar dio sredstava od kreditnog zaduženja od MMF-a jer će i građani naše općine vraćati ovaj kredit. Dakle, zadatak i odgovornost za izradu projekta je na Komunalnom, a poduzimanje jera za dobivanje sredstava na rukovodstvu Općine. Tačka!
Drugi prioritet Općine je konačna realizacija projekta kanalizacione mreže. Jer, da li je zamislivo da jedna, u suštini seoska općina, ima trg i kružni tok, ali ne i kanalizacionu mrežu?!
Prema informacijama koje imam, projekat ove mreže urađen je prije više od deset godina. Zašto je on „zaboravljen“, treba pitati kreatore bužimske politike: da li slučajno ili namjerno?!
Kolika je predračunska vrijednost projekta nije mi poznato, ali je ona utvrđena i analitički specificirana u datom projektu. Dakle, treba ga izvaditi iz neke od ladica, prezentirati javnosti i tražiti odobrenje sredstava od kreditora koji i inače finansiraju ovaj infrastrukturni sadržaj. Odgovornost za ovaj projekat je na rukovodstvu Općine i ljudima koji kreiraju njen „razvoj“.
Treći prioritet je regulacija Bužimnice. Naime, uređenjem njenog toka, stvorili bi se uslovi za isplativu povrtarsku proizvodnju, jer bi bilo omogućeno uredno zalivanje povrtlarskih kultura. Dakle, umjesto poplavljenih površina i sijena ispod potrebne kvalitete, stvorili bi se uslovi za povrtlarsku proizvodnje. Kada bi uz to još i protagonisti „Binga“ ubijedili njegovog gazdu da Općini Bužim ponudi bar 30% onoga što je već dobrim dijelom ne samo ponuđeno, već i realizovano u općini Bos. Dubica, kod nas bi poljoprivreda zaista imala šanse da bude privlačna djelatnost. Da podsjetim čitaoce, „Bingo“ je Bos. Dubici obezbijedio rashladne komore za voće i povrće, ponudio avanse za sjemena i proizvodnju voća i povrća, odnosno za njihov ukupni otkup po tržišnim cijenama. Dakle, vrlo pohvalno ulaganje ove kompanije koja je prošle godine ostvarila neto dobit 93,4 miliona KM. Ne znam koliko je u toj dobiti učestvovao tržni centar „Bingo“ Bužim, ali smatram da bi uz dobro pripremljeni program ova kompanija učinila bar dio onoga što je već prihvatila u Bos. Dubici. Jer, time bi potvrdila da je i proizvodno odgovorna komapanija. Zadatak da se pokuša realizovati ova ideja je na rukovodstvu Općine i ljudima koji kreiraju njen razvoj.
Četvrti prioritet je izgradnja i stavljanje u funkciju Poslovne zone. Zapravo, s obzirom da i u teoriji postoje maksimalno tri do četiri prioriteta, ovo je prije 15-20 godina trebao biti jedan od ključnih prioriteta. Naime, tada smo ga mogli dobiti besplatno sa svom infrastrukturom, jer su dioničari „Agrokomerca“ nudili Općini Bužim lokalitet Farmi u Varoškoj Rijeci. Zadatak tadašnjeg rukovodstva bio je samo da se dogovor završi sa Federalnom vladom. Međutim, tadašnje općinsko i stranačko rukovodstvo to nisu smatrali potrebnim i šansa je propuštena. Budući da je firma „Asim komerc“ kupila navedeno zemljište, smatram da bilo korektno pitati ju da li bi i uz koju cijenu bila voljna prodati dio toga zemljišta za Poslovnu zonu, ali isključivo za proizvodne namjene. U svakom slučaju treba konkretizovati lokaciju, uraditi projekat za njenu realizaciju i urediti je po propisima koji vrijede za Poslovnu zonu. Finansijera za ovaj program ima više: Kanton, Federacija, a dijelom i Općina. Prethodno jedna grupa ozbiljnih ljudi treba otići u zvaničnu posjetu Općini Tešanj i sagledati njihova iskustva, budući da Tešanj ima tri poslovne zone i da je najbrže rastuća Općina u BiH, zahvaljujući, između ostalog, i uređenim poslovnim zonama. I ovo bi morao biti zadatak općinskog rukovodstva.
Pažljivi čitalac može mi postaviti logično pitanje: kako to da se zalažeš da kreditna sredstva od MMF-a budu dominantno uložena u produktivne namjene, a predlažeš ove projekte?
Odgovor je vrlo jasan: sva četiri projekta mogu realizovati firme sa područja Općine i time uposliti svoje kapacitete, ali i direktno doprinijeti obezbjeđenju opšte infrastrukture (voda, kanalizacija) i posebne, konkretne infrastrukture za razvoj poljoprivrede proizvodnje i industrijske proizvodnje u okviru Poslovne zone. Uslov za realizaciju navedenih projekata je dogovor ljudi u Bužimu. Želim vjerovati da će ovo biti teme o kojima će se svi složiti i da će konkretni programi biti urađeni najkasnije za dva mjeseca. Predlažem da Općina pred građane i relevantne finansijere izađe sa navedenim projektima i da na njima s pravom inzistira, ne dopuštajući da nas iz igre izbace ljudi koji pričaju o zaštiti nacije i Države, a istovremeno su nosioci raznih afera, kriminala i lopovluka. Dakle, vjerovaćemo u transparentnost raspodjele i namjenskog trošenja kredita od MMF-a samo onda ako i mi budemo u njegovoj raspodjeli participirali samo u mjeri kvaliteta ponuđenih projekata. Ovdje se jednostavno ne smije ni pomisliti o bilo kakvoj inferiornosti i sudbinu kredita koji ćemo i mi vraćati prepustiti onima koji su plemenski i netransparento podijelili prethodno uzetih 330 miliona eura kredita, gdje je gospodin Izetbegović velikodušno poklonio entitetu RS 30 miliona više pod izgovorom „njima su potrebnije pare“! Bar 10% od tih sredstava trebalo je biti doznačeno Bužimu da riješi vodosnabdijevanje i kanalizacionu mrežu, jer je to ipak najpotrebnije. Bar nama, jer ćemo i mi participirati u spašavanju Dodikove politike od bankrota! Zašto? Dokle?!
I pred drugim općinama USK-a zadatak trebaju biti: određivanje prioritetnih projekata, urađeni programi i javno traženje sredstva za njihovu realizaciju. Dakle, iz pozicije moljakanja bilo koga u Sarajevu, treba preći u poziciju nuđenja konkurentskih projekata i na bazi njih tražiti sredstva. Primjer nam treba biti poslovna politika koje su provodili privrednici Bihaćke regije u periodu 1970-1990. godina, kad su na bazi kvalitetnih projekata privlačili relativno najviše sredstava Fonda Federacije i Republičkog fond od svih drugih regija u BiH. S obzirom da će procedura oko završetka odobravanja ovoga kredita vjerovatno potrajati do kraja februara naredne godine, programi se mogu kvalitetno uraditi. Nakon njihove obrade, predlažem da se projekti prevedu na engleski i dostave i Misiji MMF-a u Sarajevu, kako bi se izvršio dodatni pritisak na Vijeće ministara BiH i Vladu Federacije da ne mogu po svom nahođenju dijeliti kreditna sredstva koja ćemo i mi vraćati. Na poslanicima u Federaciji i na nivou BiH je da dosljedno i javno brane projekte iz USK-a bez obzira iz koje su stranke. Ovo smatram ne samo neophodnim političkim, već i moralno ljudskim činom i gdje ćemo poslanike staviti na stub srama ako budu postupali drugačije i nikada ih više ne birati na bilo kakve javne funkcije. U međuvremenu svaka općina Kantona izradu ovih projekata treba staviti u prioritet u odnosu na mešetarenje kojeg će od uhljeba i ulizica kupiti našim novcem na svoju stranu. Neka nam svima konačno bude u prioritetu razvojna strana sredine u kojoj živimo! Od eventualnih kritičara moga pristupa tražim samo jedno: bolji prijedlog za privlačenje ovih sredstava, pod uslovom da se on (prijedlog) ne zasniva na moljakanju i pozivanju na stranačko farbanje magle. (*)