Autorica: Nudžejma Karajić

Kladuščanka Nudžejma Karajić sa privremenom adresom boravka u Sarajevu (na školovanju) pripremila je ovo svoje istraživanje o obrazovanju u BiH i njegove usporedbe sa istim u Europi, u kojem predlaže i načine rješavanja odnosno poboljšanja jer je naša zemlja daleko najlošije plasirana u okruženju. Nudžejma je inače bila vrijedna volonterka Redakcije ReprezenT-a dok se školovala u Velikoj Kladuši, a sada se ponekad javi kada, kao ovoga puta, ima zanimljive teme za objavu. Hvala Nudžejmi na saradnji!

Bosna i Hercegovina je po prvi put učestvovala u PISA testiranju 2018. godine (Program za međunarodnu procjenu postignuća učenika/ca) kada su se učenici/ce iz BiH pridružili više od pola miliona 15-ogodišnjaka iz 79 zemalja koje su učestvovale u PISA istraživanju. Rezultati za sve zemlje objavljeni su u Sarajevu 3. decembra 2019. godine, a BiH se od 79 zemalja našla na 62. mjestu. Djeca u BiH su za sve tri oblasti (matematika, čitanje i prirodne nauke) u prosjeku tri godine školovanja iza njihovih vršnjaka u zemljama OECD-a[1]. Prema rezultatima iz 2019. godine svaki drugi učenik u BiH je funkcionalno nepismen[2].

Obrazovanje, uz opću inteligenciju, je najvažnija kognitivna osobina ličnosti. Osobito je važna činjenica da različite osobe u istoj okolini imaju različitu mogućnost za iskorištavanje te okoline. Nastava bi trebala biti prilagođena učeniku/ci kako bi se obrazovni i odgojni proces najučinkovitinije odvio.

Ulaganje u obrazovanje je od posebnog značaja kako na indivudualnoj tako i na društvenoj razini. Individalni nivo podrazumijeva veća primanja u skladu sa kvalitetnijim obrazovanjem. Što se tiče društvene razine on se odnosi na veći BDP i kvalitetniji život društva u cjelini. Ekonomska isplativost obrazovanja ovisi o drugim društvenim pojavama: usklađenosti obrazovne produkcije i tržišta rada, kvaliteti znanja koja se stječe i mogućnosti da se znanja i vještine upotrijebe. Također, obrazovanje doprinosi političkom razvoju stvaranjem nacionalnog identiteta i integracije, ali s većim stupnjem obrazovanja pojedinaca dolazi i do veće kritičnosti prema politici i postojećem poretku[3].

Estonija je na PISA testiranju bila na 1. mjestu među svim evropskim državama u dva od tri predmeta. U Estoniji voditelji škola i nastavnici/e imaju veliku dozu autonomije da dopune predloženi školski program sa dodatnim aktivnostima i predmetima. Škole moraju osigurati minimalni broj sati nastave u zajedničkim predmetima, ali također imaju određenu širinu u naglašavanju posebnog interesa poput umjetnosti, tehnologije ili prirodnih znanosti. Kao rezultat toga, neki učenici/ce mogu završiti s više sati matematike i prirodnih nauka, a drugi u umjetnosti i jeziku, i na taj način razvijati vještine koje ih najviše zanimaju. Ovaj način obrazovanja je izrazito važan iz razloga što se učenicima daje do znanje da ne mogu (ili ne moraju) svi biti odlični u svim sferama, ali se zato mogu pronaći u jednoj sferi i tu maksimalno iskoristiti svoj kapacitet.

U vrtiću se od djece očekuje da uče kroz igru, dok se formalno obrazovanje uvodi postepeno. Estonija u ovoj fazi obrazovanja nastoji izjednačiti postignuća sve djece, vodeći računa o tome da svako dijete bude emocionalno i fizički spremno za učenje. Njihovi napori, kako pokazuje PISA-ina studija, rezultiraju smanjenjem jaza u postignućima siromašne i imućnije djece do njihove tinejdžerske dobi. Prilikom odlaska iz vrtića ne testiraju djecu. Dok u BiH djeca po završetku vrtića dobijaju „diplomu“ da su pohađali i završili vrtić, djeca u Estoniji dobivaju karticu spremnosti za školu u kojoj su opisane njihove vještine kao i oblasti u kojima je neophodno dalje raditi[4]. Zanimljivo je da praksa besplatnog vrtića već postoji u Kantonu Sarajevo, što bi impliciralo da bi uvođenje istog na teritoriji cijele BiH bilo ne samo poželjno već i moguće.

Pored vrtića, školovanje u Estoniji je također besplatno. Učenicima su obezbjeđeni udžbenici, prijevoz i ručak u školi. Uspoređujući se s nekim drugim zemljama, Estonija tvrdi da uopće ne troši mnogo na obrazovanje, ali naglašava da pametno troše – na povećanje učiteljskih plaća, materijale za učenje ili učinkovitije povezivanje školskih mreža te za gradnju školskih zgrada koje je lakše održavati uz manje resursa[5].

U Finskoj, koja je zauzela drugo mjesto na PISA testiranju, nedavno je sprovedena temeljna obrazovna reforma koja je tokom godina donijela brojne promjene, što je u potpunosti unaprijedilo njihov obrazovni sistem. Obrazovna reforma podrazumijevala je modernizaciju školskog plana i programa. Ono čime se Finci mogu ponositi jeste činjenica da je u ovoj zemlji pojam „odliv mozgova“ praktično nepoznat. Finska nema standardizovane testove. Sva djeca širom ove zemlje ocjenjuju se na individualnoj osnovi i ravnaju se prema sistemu ocjenjivanja njihovog nastavnika/ce. Dakle, nastavnik/ca ne primjenjuje bodovnu listu za određena pitanja, nego ima slobodu da priča sa učenikom/com o pređenom gradivu i procijeni da li je učenik/ca savladao isto. Ocjene ostaju „tajna“, tj. nastavnik/ca ne govori pred svima koju ocjenu dobija učenik/ca. Na taj način kreativnost, mašta i stil predavanja nastavnika/ce u velikoj mjeri određuju i opseg znanja, ali ne postoje nikakvi kruti okviri u kojima se znanje mjeri. Mjeri se samo ukupan napredak, koji je, upravno zbog pružene slobode i kreativnosti, s vremenom sve veći[6].

Naravno, bitno je navesti da obje zemlje imaju prije svega jasno definisane strategije za obrazovanje na državnom nivou, kao i državne agencije koje se bave evaluacijom i osiguravanjem kvaliteta nastave. Plate nastavnog osoblja su u skladu sa državnim standardom, te se povećavaju u odnosu na godine iskustva i nivoa obrazovanja. Infrastrukture škola se redovno održavaju. Estonija je zemlja čija je tranzicija izuzetno dobra posljednjih godina, a karakteriziraju je i digitalizacija, inovativnost, liberalizacija tržišta, fiskalna disciplina, mali javni dug, učinkovitost javne uprave i tržišta rada. Također, Finska je u zadnjih stotinu godina doživjela gospodarski procvat. Gdje je Finska, a gdje smo mi? Finska je država koja je postavila temelje svom obrazovanju još 1866. godine, zato danas kada biste pitali građane ko je ili šta zaslužan za dobar životni standard i sigurno okruženje njihove zemlje vrlo vjerovatno bi odgovorili obrazovanje.

 BiH bi prvo trebala osigurati poželjne uslove za rad u školama nastavnicima/cama i obezbijediti infrastrukturu – školske objekte i nastavna sredstva, pa onda raditi na reformi obrazovnog plana i programa gdje može uvesti neke od gore navedenih primjera načina rada u Finskoj i Estoniji. U BiH, prije svega, trebamo raditi na što većem usavršavanju prosvjetnih radnika/ca. Dakle, konstantni odlazak na edukacije i nakon završetka studija. U Estoniji i Finskoj, prosvjetni radnici često odlaze na dodatne edukacije i na konkursima za posao nije dovoljna samo diploma. Dalje, u skladu sa edukacijom prosvjetnih radnika, bilo bi moguće povećati autonomiju istih. BiH plan i program u obrazovnom sistemu ne prepoznaje u učionici djecu više naklonjeni društvenim naukama, ili prirodnim, ili tehničkim. Ali, profesor/ica u učionici je u stanju uvidjeti ovakve karakteristike. Kada bi imali više autonomije, veće su šanse da postupaju u skladu s istim.

Kada govorimo o udžbenicima, zanimljivo je pomenuti da Estonija i Finska sve udžbenike imaju u elektronskoj formi što učenicima olakšava pristup nastavnim materijalima. BiH nema udžbenike u elektronskoj formi, ali za početak to nije toliko ni važno. Važno je literaturu prilagoditi savremenom dobu, ili čak i napraviti ukoliko ne postoji. U BiH postoje slučajevi gdje se isti udžbenici koriste već dvadeset godina, što je alarmirajuće stanje.

Prijedlozi rješenja za BiH

Prema istraživanju OECD-a, BiH troši više novca na obrazovni sektor od ostatka zemalja zapadnog Balkana[7]. Novac koji se trenutno većinski koristi u administrativne svrhe kako bi pokretao čak 14 ministarstava obrazovanja, mogao bi biti preusmjeren na neke od sljedećih ideja:

  • Besplatni vrtići na cijeloj teritoriji BiH

Ova praksa već postoji u Kantonu Sarajevo, te bi primjena iste na teritoriji cijele BiH bila od izuzetne koristi za društvo u BiH. Vrtići su, prije svega, bitni za socijalizaciju djece jer djeca uče kroz igru i na taj način se pripremaju za proces formalnog učenja koji ih kasnije čeka u osnovnim i srednjim školama. Isto tako, ovakva praksa bi rasteretila roditelje koji su stalno zaposleni ili roditelje koji nisu u stanju priuštiti vrtić djeci.

  • Uvesti kartice spremnosti za školu

Po završetku vrtića, djeca dobijaju karticu spremnosti za školu koja podrazumijeva detaljan izvještaj o svojim vještinama, trenutnim razvojem, ali i poljima u kojima se preporučuje napredak, te istu dobija djetetov prosvjetni radnik.

  • Kantina u obrazovnim ustanovama

Nutritivno bogati obroci koji su dostupni po sniženoj cijeni za učenike/besplatni. U ovom procesu mogu učestvovati i djeca odnosno roditelji. Npr. subvencioniranje obroka zajednički i škola i roditelji.

  • Renovacija školskih objekata

Neophodno je uraditi analizu stanja školskih objekata na području cijele BiH, te napraviti akcioni plan o sanaciji objekata. Postoje škole u kojima prokišnjavaju krovovi, nemaju adekvatnu stolariju, nastavna pomagala. Radi se o neprikladnom okruženju za djecu.

  • Ulaganje u informatičko obrazovanje

Povećati broj satova informatike u školama, zajedno sa reformom plana i programa kako bi se đacima prenosilo informatičko znanje relevantno za tržiste rada.

  • Digitalizacija nastavnog materijala

Pandemija koronavirusa prinudila je digitalizaciju nastavnih materijala u školama diljem BiH. Bilo bi poželjno zadržati online platforme gdje je moguća razmjena materijala, prezentacija i školskih zadaća.

  • Ulaganje u kontinuirano obrazovanje nastavnog osoblja

Nakon završenog studija, nastavnom osoblju se preporučuje odlazak da dalje edukacije u svrhu usavršavanja i prilagođavanja savremenim potrebama djece i izazovima.

  • Veća autonomija nastavnog osoblja u školama

U skladu s većim stepenom edukacije nastavnog osoblja, preporučuje se veća autonomija nastavnog osoblja. Razlog je što obrazovni plan i program ne prepoznaje u učionici učenike/ce naklonjene više prirodnim naukama ili društvenim. Nastavnik/ca sa svojom pozicijom je u mogućnosti prepoznati isto i ako ima dovoljno autonomije može postupati u skladu sa uviđenim. (*)