U Sanskom Mostu registrirana su 173 udruženja, a oko 60 je aktivno i javno vidljivo kroz realizaciju svojih projekata
Kao većina krajiških općina i Sanski Most je, ako gledamo na numeričku sliku „razvijenosti“ nevladinog sektora, razvio potencijale civilnog društva u kvantitativnom smislu, ali „na terenu“ se taj veliki broj udruženja slabo primijeti. Ovu tezu potvrdiće u nastavku teksta naši sagovornici, Sanjani, osobe uključene „strukturalno“ u život civilnog društva, bilo kao aktivisti, koordinatori, članovi udruženja ili lideri pojedinih asocijacija.
Udruženja traju dok traju predsjednici
Općinski službenik Haris Karat, koordinator je za nevladine organizacije ispred Organa uprave Sanski Most. Za razliku od 168 registriranih udruženja na sanskoj općini prema službenim podacima Ministarstva pravosuđa i uprave Unsko-sanskog kantona (USK-a) za 2017. godinu, Karat nas upoznaje da je ovo ministarstvo informacijom od 05. aprila ove godine obavijestilo da na području ove općine egzistira 173 registrirana udruženja.
–Ovo nije konačan broj, neka su udruženja osnovana nakon ovog datuma i vjerujem da ih ima 180, možda i više. Mi smo na općinskoj web stranici do sada uspjeli ažurirati 153 udruženja, kaže Karat. Svjestan je da sva ova udruženja „nisu vidljiva“ u javnom prostoru, te da mnoga od njih postoje samo „na papiru“. Po njegovom mišljenju, aktivnih je oko 60. Većina udruženja nastaje kao inicijativa uže grupe ljudi, a aktivnost se potom „vrti“ uglavnom oko predsjednika. Vremensko trajanje aktivnosti često se podudara sa realizacijom nekog projekta, odnosno sa aktivnošću predsjednika udruženja. Po Karatovom mišljenju, samo poneko udruženje, a navodi primjer Centra za izgradnju mira (CIM) koji je odavno izišao van granica Sanskog Mosta i USK-a.
–Možda je broj od 173 udruženja veliki, ali čak i ako nisu svi aktivni ipak nekih 60 aktivnih udruženja itekako se osjete u društvenom životu. Aktivna su poljoprivredna udruženja, sportski klubovi koji djeluju u okviru Sportskog saveza, udruženja kulture. Nakon velikih poplava 2014. godine osjetio se itekako pad aktivnosti, a u tom periodu veliku društveno-sigurnosnu i humanitarnu aktivnost pokazala su udruženja „Kondor“ i „Vir“, ističe koordinator Haris Karat.
Vahidin Omanović je direktor Centra za izgradnju mira (CIM) iz Sanskog Mosta, udruženja koje djeluje 15 godina i etabliralo se kroz brojne partnerske projekte, treninge i volonterski rad na regionalnom nivou kao organizacija koja gradi povjerenje među građanima, ističe kako je u početku vladalo generalno nepovjerenje prema NVO-u. On smatra da je broj od oko 170-180 udruženja u Sanskom Mostu ogroman obzirom da je svega nekoliko udruženja javno vidljivo, a vjeruje kako je udruženjima jako bitno da budu vidljivi u lokalnoj zajednici. Omanović kaže da se CIM finansira donacijama ambasada i međunarodnih fondacija koje podržavaju mirovne projekte, omladinski aktivizam i postkonfliktna liječenja, a sa općinskog nivoa, prema riječima Omanovića, dobili su samo u jednoj prilici sredstva za kupovinu opreme članovima međureligijskog hora (2.000 KM) koji su predstavljali BiH na međunarodnom takmičenju horova u Ohridu (Sjeverna Makedonija). Osim CIM-a treba istaći i posvetiti jedno cijelo poglavlje Adisi Hotić, samozatajnoj liderici Udruženja „Fenix“, u stvari Centru za majku i dijete koji je vremenom izrastao u lokalnog NVO giganta – sa vlastitim zgradama, staračkim domom, javnom kuhinjom za 200 Sanjana, dječijim vrtićem i brojnim drugim sadržajima socijalno-humanitarnog i zdravstvenog-rekreativnog karaktera. Adisa je napravila malo „svjetsko čudo“ aktivizma, a istovremeno je brižna supruga i majka troje djece.
Profesorica muzike Alma Karabeg, vodi Udruženje Mješoviti hor „Harmonija” u Sanskom Mostu već sedam godina, a od prošle godine su i zvanično udruženje upisano u Registar udruženja Ministarstva pravosuđa i uprave USK-a. Hor je do prošle godine bio u sastavu Udruženja CIM. Ovo neprofitno udruženje finansira se od članarina i donacija, a aktivnost su prelili daleko van granica općine, pa i države. Zahvaljujući njenom liderstvu koje je posebno potvrđeno stručnim znanjem i velikim entuzijazmom Mješoviti hor „Harmonija” postao je nezaobilazna muzička „institucija” u gradu i šire. Profesorica Karabeg prepoznaje skepsu i neku vrstu ugrađenog nerazumijevanja kod građana kad im pomeneš NVO-sektor.
-Većini nije jasno o čemu se radi. Mnogi misle kako NVO služi da se uzmu pare sa nekog budžeta. Udruženje kome sam na čelu okuplja članove, većinom žene, koje imaju afiniteta prema muzici, koji vole druženja i putovanja. Kada je riječ o nekakvoj politici koja bi nam eventualno pomogla, stranka na vlasti isl. rekla bih da nisam politički aktivna, niti želim da moje udruženje ima veze sa tim. Znam da ništa ne mogu dobiti bez projekta…bio je slučaj kad smo pomenuli kako našim pjevačima treba kupiti haljine da lijepo izgledaju na nastupima i neko je tada rekao „zna Alma na koja vrata treba pokucati”. Radilo se o „vratima” političke stranke. Moj odgovor je – ne idem ni na čija vrata, zbog bilo čega, pa neću ići ni zbog Hora. Naš uspjeh nećemo mjeriti i pojačavati „posjetama nekim vratima”. Sjedne strane sam, možda, na gubitku, toga sam svjesna, ali sam, opet, s druge, profesionalne, ljudske, na dobitku, kaže Karabeg.
Posljednjih mjeseci Mješoviti hor „Harmonija« ima izražene nesporazume sa „općinskim ocima“, a nesporazum je blaga riječ. Naime, ovo vrijedno udruženje aktivizmom je zasjenilo brojna „papirnat“ udruženja iz „sektora“ kulture, skoro svake sedmice pored redovnih proba gostuje na kulturno-muzičkim manifestacijama širom BiH i regije i biva nagrađivano ali taj radom zarađeni ugled ne prati adekvatno priznanje u matičnoj općini. Ne samo da nemaju finansijsku podršku, a „pokrivaju“ sve značajne općinske datume, nego im se otežava rad u općinskoj sali bizarnim zabranama kao što su zaključavanje WC-a čak i kad Hor ima goste iz drugih gradova i sličnim tehničkim spoticanjem rada. To je bio i opravdani razlog da je Mješoviti hor „Harmonija“ samoinicijativno napustio općinski prostor i sada za probe koriste hol jedne osnovne škole gdje su dobrodošli. Obzirom da je ovo udruženje sine qua non kulturnih zbivanja Sanskog Mosta i neshvatljivo je da se od strane lokalne vlasti tretira kao „Pepeljuga“.
Žene su snaga
U naselju Pobriježje gdje je sjedište Udruženja „Forum žena“ razgovaramo sa lidericama sanskih ženskih udruženja, koja su u značajnoj mjeri osvježili društveni život u Sanskom Mostu. Djeluje ih ukupno 10 već šest godina, osnovana su po većim mjesnim zajednicama, a imaju internu koordinaciju kojom kvalitetnije umrežavaju rad. Rada Krupić je prva koordinatorica ženskih udruženja i predsjednica Udruženja „Izvor“. –Potreba za koordinacijom osjetila se kada nas je bilo pet udruženja. Naša udruženja se uključuju u sve gradske aktivnosti, žene su izašle iz kuća i taj aktivizam ne jenjava. Pored humanitarnih aktivnosti koje su stalne, žene u udruženjima heklaju, vezu, keraju, šivaju, tkaju, prave zimnice, različite džemove, pekmeze, sokove, salate, druže se i dio svega ovoga prodaju i ponešto i zarade, kaže Rada Krupić.
Nova koordinatorica Azra Jakupović, predsjednica Udruženja „Žene sa Sane“, ističe humanitarni rad svog udruženja. Za siromašne, bolesne i socijalno ugrožene sugrađane aktivistice na razne načine sakupljaju sredstva. Nabraja po sjećanju posljednje akcije u Podovima, Šehovcima, Okreču i ističe kako su sredstvima koja su dobili preko UNDP-a renovirali vlastite prostorije u suterenu. –Sanske žene su kroz aktivnosti u udruženjima, da se tako izrazim, izašle na svjetlo dana, prepoznate smo kao dio društva koje je spremno pomoći i ponuditi nešto novo. Naš glas se sada bolje čuje, ali podrška nam je itekako potrebna, kaže Jakupović.
Među lidericama je i Emira Talić, predsjednica Udruženja žena „Polet“ iz Šehovaca. Emira je i privatna poduzetnica i politički aktivna. Smatra da je svako sebi najviše kriv za stanje u kome se nalazi. –Petnaest godina sam sjedila u kući i za to ne mogu nikoga kriviti do sebe. Stoga se upravo mi moramo porkrenuti, prevazići neke tradicionalne dogme i uključiti se u društvena zbivanja. Politika je bila moja lična odluka, odlučila sam da pomognem lokalnu zajednicu, ostvarila određene rezultate kroz udruženje zajedno sa mjesnom zajednicom i u jednom trenutku mi je došla ponuda od političke stranke, priča ona.
Kroz razgovor „o svemu“ pokrećemo temu, u stvari, ključni problem u radu sanskih udruženja – pisanje projekata. Na njega nam je ukazao i općinski koordinator Haris Karat. Azra Jakupović kaže kako je pisanje projekata prilično komplikovano, članice nisu najbolje educirane, problem predstavlja i poznavanje engleskog jezika. –Prošli smo određene edukacije, seminare, okrugle stolove, ali nismo najbolje savladali pisanje projekata. Osjeća se nedostatak educiranih žena, ističe Rada Krupić, a njene riječi potvrđuje naš domaćin Ismeta Kamber, predsjednica „Foruma žena“. Ismeta je punih 13 godina predsjednica i ne žele je mijenjati. Kroz rad udruženja osnažena je i MZ Pobriježje, žene ovdje rade za udruženje, ali i za sebe i uz druženje poprave malo i kućni buždžet. Zajednička druženja ostavljaju traga na vedrinu njihovog duha. –Udruženja žena su veoma aktivna, unaprijedila su društveni život, jako dobro surađuju, a od nas traže pomoć u prezentaciji obuke za pisanje projekata. Naravno, traže to i druga udruženja. Pomoć u edukaciji ne odbijamo, nastojimo im pomoći da savladaju LOD metodologiju po kojoj se objavljuju javni pozivi. Ova metodologija zahtijeva precizno definiranje projektnih prijedloga i njihovu razradu zbog čega mnogi odustaju, kaže Haris Karat. Upoznaje nas da je od 17 udruženja koja su se javila na ovogodišnji javni poziv za projekte do 500-2.000 KM, 12 ispunilo kriterije po LOD metodologiji, a zanimljivo je da je među njih 12 samo jedno udruženje „Devet rijeka“.
Vjerovatno najmlađe sansko udruženje MNK „Sparta“ registrirano je u drugoj polovini ove godine. Udruženje se bavi futsalom i ekipa MNK „Sparte“ takmiči se u Grupi 2 Futsal lige FBiH. Arnel Terzić, osnivač i predsjednik ovog Udruženja, iako mlad, iskusan je aktivist, bivši vijećnik u Općinskom vijeću, dobar poznavalac nevladinog sektora u Sanskom Mostu. –Jako je malo udruženja koja na terenu provode kvalitetne projekte. Smatram da su žene Sanskog Mosta veoma aktivne i mnogo ozbiljnije od muškaraca. Nezasluženo su u drugom planu, a predstavljaju stub i nosilac bh društva, ističe Terzić. Kaže kako Općina Sanski Most netransparentno finansira udruženja, a posebno skreće pažnju na tzv. grant sredstva koja su „poklopila“ tzv. boračka, odnosno udruženja proistekla iz rata. Njima se, kaže Terzić, godišnje prebacuje 100.000 KM iako nemaju nikakvih projekata, a ova sredstva troše za plaće uposlenih u udruženjima. Radi se o diskriminatornoj praksi koja je prisutna i kod finansiranja sportskih klubova.
Općinski koordinator Haris Karat potvrđuje da nevladina udruženja nemaju budžetskih kodova, a izuzetak su tzv. boračka udruženja i Crveni križ. Ovdje ukazujemo na još jednu specifičnost. Naime, apsolutni rekorder na USK-u, ali skoro i u BiH, kada je riječ o finansiranju boračkih udruženja je Sanski Most sa 677.979 KM. Gledajući ukupno, boračka udruženja Sanskog Mosta su tokom perioda od 2012-2017. godine dobili više sredstava nego boračka udruženja Bihaća, Cazina, Ključa, Bosanskog Petrovca i Velike Kladuše zajedno. Od ukupne sume od 1.089.850 KM boračka udruženja Sanskog Mosta dobila su 62,2 posto. Ovakav čudovatni omjer poznavaoci političkih kretanja u Krajini dovode u vezu sa očuvanjem vlasti jedne političke stranke kroz „podršku” tzv. nevladinim organizacijama kakve su i udruženja bivših boraca. Poznata je činjenica da je u Sanskom Mostu u neprekinutom nizu od 1996. godine na vlasti Stranka demokratske akcije. Midhat DEDIĆ
Ovaj prilog Redakcija ReprezenT-a realizira u okviru Projekta „Osnaživanje uloge žena u javnom životu USK-a“ kojeg podržava USAID a implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo. Projektom se želi povećati vidljivost žena u svim sferama njihovog djelovanja, podjednako u svih osam općina USK-a, sa ciljem senzibilizacije javnosti o njihovom položaju i problemima te načinima kako takvo stanje eventualno poboljšati i mijenjati.
