LJUBLJANA – Boraveći nedavno u Ljubljani, u društvu sa Senadom Ogreševićem, profesorom Druge srednje škole u Velikoj Kladuši, prošetali smo Starim gradom i Centrom Ljubljane. Po lijepom, sunčanom i ugodnom decembarskom danu, malo prohladnom, profesor Ogrešević se susreo sa sinom koji studira u glavnom gradu Slovenije, a potom smo se uputili nešto prizalogajiti za doručak. U čuvenom restoranu „Sarajevo“ u Centru grada, mjesta ni za lijeka sa obrazloženjem uposlenih kako je sve zauzeto i rezervisano sve do kasno popodne. Inače, u ovom restoranu, u kojem je rijetkost naći slobodno mjesto bez čekanja, pripremaju se i uslužuju isključivo bosanks jela i neizbježna jela sa roštilja. Ne odviše razočaran profesor Ogrešević predloži da u neposrednoj blizini doručkujemo najbolji burek u Ljubljani.                                                  

I tek što smo krenuli, pedesetak metara ispred burekdžinice, primjećujemo nekoliko ljudi da bi profesor Ogrešević u jednom trenutku viknuo, –eno Hasana. Hasane, jesi li to ti! Kada smo stigli profesor Ogrešević i Hasan se izgrliše, srdačno kao najrođeniji. No, Hasan je Sirijac! Kada su se emocije malo slegle, profesor Ogrešević reče: -Hasana i još deset njegovih sunarodnjaka među kojima je bilo žena i djece, upoznao sam početkom februara ove godine u Velikoj Kladuši, neposredno nakon što su stigli. Bila je to prva veća grupa migranata koja je došla u Veliku Kladušu. Ja, moji prijatelji i Kladuščani općenito, pomagali smo toj grupi. Jednom prilikom sam ih sve vozio u svom Mercedesu, nikad u životu više osoba u autu! Kada se vrijeme popravilo, Hasan je nestao kao i svi njegovi saputnici. Javio se iz Švedske, a sad evo ga u Ljubljani, reče u tom trenutku profesor Ogrešević. Doznajem kako su svi iz pomenute grupe završili u nekoj od europskih zemalja a Hasan je registriran u Sloveniji. Nakon toga je otputovao do Švedske ali je deportovan natrag gdje je prvi puta registrovan. Hasan u Ljubljani ima riješeno pitanje smještaja, hrane i par stotina eura džeparca. Pored toga radi nekoliko dana u sedmici u jednom vešeraju i zarađuje sedam eura na sat. Dobro je raspoložen i očito sretan čekajući konačno rješenje statusa nakon čega će ponovo u Švedsku gdje mu se skratio jedan od braće koji je bio sa njim u pomenutoj grupi.

Hasanova porodica iz Sirije je rasturena a kuća i imanje uništeni, sa zemljom sravnjeni. Stoga su njegovi roditelji izbjegli u Tursku i žive u Istanbulu, sa kojima je još šest Hasanove braće i jedna sestra. Svi u Istanbulu rade pa nemaju izbjeglički status.

Profesor Ogrešević je od strane ove mnogobrojne porodice „nagrađen“ pa je tokom ljeta putovao u Istanbul i bio njihov gost sedam dana, sve na njihov račun. Profesor Ogrešević je ovu porodicu zadužio brineći se o Hasanu i ostalima kada im je to bilo najpotrebnije. –Vidiš, kako je svijet mali, i ko bi rekao da ću ja ikada sresti Hasana, a najmanje bi se nadao da to bude u Ljubljani, pogotovo što sam znao da je dospio u Švedsku, reče profesor Ogrešević, nakon čega se dva prijatelja rastadoše, na način kakav je bio i prilikom susreta. Esad ŠABANAGIĆ