KOLUNIĆ/BOSANSKI PETROVAC – Mještani Kolunića kod Bosanskog Petrovca i povratnici u ovo podgrmečko selo, pravoslavni vjernici treće parohije petrovačke, konačno su, nakon više od deset godina čekanja, dobili asfaltiranu cestu dugu kilometar i stotinu metara. Nije mnogo ali je mještanima važno jer im je neuređena cesta, posebno za vrijeme padavina, stvarala ogromne probleme. Izgradnju su pomogle vlade Unsko – sanskog i Kantona Sarajevo, Federalno ministarstvo za izbjegle i raseljene osobe i pjevač narodne muzike Nikola Rokvić čiji je otac Marinko, rođen i odrastao upravo u Koluniću.
Mladi su otišli, stari na zalasku života
Na cesti od Bosanskog Petovca prema Drvaru nalazi se selo Kolunić. Ovo malo živopisno mjesto nekad je bilo puno stanovnika. Danas ih je sve manje. Mladi su otišli, stari na zalasku života. Onima koji su tu ostali i onima što ponekad svrate, sveštenik Zdravko Bogojević, kaže, želio je osigurati kvalitetan put do sale mjesnoga doma koji je, uz hram Preobraženja Gospodnjega, mjesto okupljanja. –Godinama nas muči dotrajali put. Naprosto, strana je golema i voda je to nosila. U proteklih desetak godina mi smo na ovaj put potrošili dvadeset hiljada maraka uništa. I napokon smo ga, hvala Bogu, asfaltirali. Dužina ovog puta je 1.100 metara, širina tri metra, debljina sloja pet centimetara, kaže Zdravko Bogojević, paroh Treće parohije parohije petrovačke u čijem je sastavu Kolunić i sekretar Eparhije Bihaćko-petrovačke sa sjedištem u Bosanskom Petrovcu. Otac Zdravko dodaje kako su se za pomoć obratili Vladi Unsko-sanskog kantona. –Premijer Mustafa Ružnić nas je pomogao ove godine s 12.000 KM a prošle godine Vlada USK-a je za čišćenje odvodnog kanala izdvojila 1.500 KM. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica nas je pomoglo s 30.000 KM a Ministarstvo rada, socijalne politike i izbjeglica sa 70.000 KM. Nikola Rokvić, pjevač narodne muzike, čiji je pokojni otac Marinko rođen u Koluniću, donirao je 18.000 KM, kaže paroh Zdravko Bogojević.
Put prema hramu Preobraženja Gospodnjeg, dodaje Bogojević, nije značajan samo za pravoslavne povratnike u ovom kraju, već i njihove komšije Bošnjake, jer salu Centra „Petar Mirković” ustupaju i dobronamjernim ljudima druge vjere. Ugostili su ljetos Vijeće mladih Unsko-sanskog kantona, kao i speleologe Speleološkoga društva „Kaverna“ iz Smoljane a u decembru će ugostiti i speleologe iz Češke, Slovenije i Slovačke. –Ono što nam je dao Bog to trebaju koristiti svi ljudi ovoga svijeta, na dobro i korist sviju, da ovaj prostor koji sve više ostaje pust, zajedno izgrađujemo. Ova tvorevina Božja je, nažalost, napuštena od mladih i nema ni rađanja ni vjenčanja. Prosto, mladi ljudi su zahvaćeni mišlju da samo idu vani. Ovaj Centar „Petar Mirković“ okuplja mlade ljude a ovdje povremeno dolaze i naši sunarodnjaci koji trenutno žive u Derventi, Banjoj Luci ili Srbiji. Ovaj novoizgrađeni put će ovaj kraj učiniti puno pristupačnijim, posebno u zimskom periodu, a na korist i radost svih građana Bosanskog Petrovca, kaže sveštenik Zdravko Bogojević.
Ostaci Manastira Panađur i Hram Preobraženja Gospodnjega
Pored Hrama Preobraženja Gospodnjega u Koluniću, ostaci kamenoga zdanja ukazuju na nekadašnje postojanje Manastira „Panađur“ koji datira iz 12. stoljeća a proglašen je kulturno-historijskim spomenikom Bosne i Hercegovine. Ostaci manastira su u vlasništvu Pravoslavne crkve s ograničenim pravom upravljanja, naglašava paroh Zdravko Bogojević. Najstarija je to građevina ovoga oblika i veličine sačuvana u Bosni i Hercegovini. Po predanju, Hram Preobraženja Gospodnjeg, kako svjedoči Kosta Kovačević, protoprezviter bihaćki, postojao je kada je Bihać pao pod Otomansku upravu 1592. godine, i te je godine sagrađen. -On je ovdje dijelio sudbinu naroda. Rušen je, paljen i zaključavan. U sadašnjem obliku Hram datira iz 1909. godine. Njegovu obnovu prije toga pomogao je kralj Petar Karađorđević I jer je njegov lični sekretar bio Petar Mirković koji je rođen u Koluniću. Njegovim vezama i zaslugom kralj Petar je ovdje donirao četiri ikone i čuveno kolunićko zvono koje je devedesetih godina nestalo odavde, ispričao nam je paroh Zdravko Bogojević.
U selu Kolunić sa zaseocima danas živi oko 240 vjernika. Broj mještana neprestano se smanjuje. -Ovo selo je poprilično živahno u ljetnom i zimskom periodu kada djeca roditelja i njihovi potomci koji su ovdje sahranjeni ili već živi, posjećuju Kolunić. Ovo selo stvarno nije zaboravljeno. Ljudi dolaze iz Beograda, Novog Sada i ostalih gradova RS-a i Srbije da ovdje provedu jedno vrijeme i tako ne zaborave ognjišta svojih praotaca i pradjedova koji ovdje počivaju, zaključio je sveštenik Zdravko Bogojević.
Ruše barijere i predrasude među narodima ali i institucijama u BiH
Više od deset godina mještani Kolunića priželjkuju da njihovo selo oživi, ali bez puta je to bilo nemoguće. Novac su prikupljali godinama ali tek kad su se uključili viši nivoi vlasti uspjeli su realizirati projekt. -Prije asfaltiranja ova cesta je katastrofalno izgledala. Želimo da ona dugo služi ovim građanima u dobru. Vlada ima senzibilitet i osjećaj da pomogne svim građanima koji trebaju našu pomoć, kaže Adnan Alagić, ministar za građenje i prostorno uređenje u Vladi Unsko-sanskog kantona. Ivana Prvulović, ministrica za rad, socijalnu politiku i izbjegle osobe Kantona Sarajevo kaže kako je Vlada opredijeljena da ruši barijere i predrasude među narodima ali i institucijama u Bosni i Hercegovini, kako onim svjetovnim, tako i duhovnim. -Imali smo privilegiju učestvovati u ovom projektu sa 70.000 KM. Mi novac građana Kantona Sarajevo usmjeravamo u podršku povratku širom Bosne i Hercegovine, kaže ministrica Prvulović. Osim slavnog slikara Jovana Bijelića, Kolunić je dao i Marinka Rokvića, pjevača narodne muzike koji je uvijek s ponosom isticao odakle potieče. Tim putem ide i njegov sin Nikola koji godinama unazad pomaže ovu zajednicu na mnogo načina. Financijski je podržao izgradnju puta jer želi da mjesto u kojem je proveo svoje djetinjstvo bude živo kao nekad. -Moje porijeklo je odavde. Ovdje je rođen i moj djed i otac pa sam veliki dio svog djetinjstva proveo u Koluniću i Bosanskom Petrovcu. Vežu me lijepe uspomene i mislim da je ovdje moj korijen a kako sam više puta rekao, bez pravog korijena nema ni lijepog cvijeta. Trudim se obnoviti svoje porijeklo i svoj kraj. Eto, Bože zdravlja, kuću brat i ja planiramo obnoviti tu u Bujadnicama u Koluniću. Često dolazimo jer volimo ove predjele i ljude, volimo divnu prirodu te se stvarno osjećamo baš onako kako treba, kao svoji na svome, kaže Nikola Rokvić.
Neka to bude znak žrtve za njegovu dušu gore, da ga Bog blagoslovi
Ističe kako je bitno da pokažemo dobru volju, širimo ljubav, zajedništvo i da pomažemo jedni druge. Kao javna ličnost, smatra kako je važno da se ovakve stvari događaju i da svi idemo putem obnove i ljubavi. I za episkopa bihaćko – petovačkog Sergija bio je ovo veliki dan. -Vjerujem kako svaki projekt za državu Bosnu i Hercegovinu i za svaki kanton i općinu, lokalne uprave, samouprave je zasigurno dobar kad se ostvari. Posebno za nas duhovnu zajednicu, jer to je za nas podrška našem povratku, potvrda našeg povratka ovdje i nada u budući život i rad. Zahvaljujem svima, posebno donatorima sredstava za izgradnju ovog puta, ministrici u Vladi Kantona Sarajevo. Nadam se da će i ubuduće podržavati i druge projekte ne samo ovdje već i u drugim mjestima. Zahvalnost odajem i bratu Nikoli, sinu našeg pokojnog Marinka Rokvića, narodnog pjevača ovdje iz Bosanskog Petrovca. Neka to bude znak žrtve za njegovu dušu gore da ga Gospod blagoslovi i pogleda odozgo jer nas sigurno gleda i raduje se da smo ovdje ovaj put izgradili. Svima veliko hvala, kazao je blagosiljajući ovaj put Sergije Karanović, episkop bihaćko-petrovački. Izgradnja puta u Koluniću pokazatelj je kako se udruženim snagama i dobrom voljom može stvarati ljepše okruženje za život svakog građanina Bosne i Hercegovine, kročeći putevima obnove, mira, tolareancije i zajedništva. Samir TULIĆ