OŠTRELJ / BOSANSKI PETROVAC – Prošlog mjeseca novembra tri puta sam prolazio preko Oštrelja i osjetio najmanje dva godišnja doba, svaki put se nakratko zadržao. pa kao iskusnom novinaru nije promaklo da se nešto od tih impresija i zabilježi, pa evo priče. Oštrelj je (ne)naseljeno mjesto u sastavu općine Bosanski Petrovac. Nalazi se na oko 12 km putne udaljenosti od Bosanskog Petrovca. Kroz naselje prolazi magistralna cesta M-14.2 Bosanski Petrovac – Drvar, na prevoju između planina Klekovače i Osječenice, ispod istoimenog vrha. To je kraj bogat listopadnom i četinarskom šumom. Nekada je na Oštrelju živjelo 360 stanovnika i veliki broj onih koji su preko dana dolazili tu raditi. U Oštrelju je bila osnovna škola, a jedno vrijeme i ženska domaćinska škola, zatim žandarmerijska stanica, privatna trgovina, kantina, dvije kafane i radnička zadruga. Prije rata na Oštrelju je živjelo pedesetak stanovnika. Unazad tri godine 
na Oštrelju živi jedna stanovnica. Sama. U vremenu kada gotovo svi žele otići negdje daleko, čak da se i ne vraćaju, prije nekoliko godina na Oštrelj, u kojem je i rođena, iz daleke Australije, vratila se Jelena Srna, doktorica – umjetnica, kao njegov jedini stanovnik. Doktorica Jelena Srna nakon dvadesetak godina boravka u Australiji vratila se na rodni Oštrelj. Na ognjište. U skrivenu luku mira i spokoja da sa svojim slikama i skulpturama, čiji je strastveni ljubitelj, dijeli samoću Oštrelja. I uživa. I ispisuje tako i povratničku priču. Neobičnu i posebnu. Satkanu od ljubavi prema rodnom kraju, ali i umjetnosti.
Bez Jelene Oštrelj bi katkada izgledao sablasno. Radi tek jedna gostionica, „Kod Kove“, a od brojnih vikend kuća, tek u još ponekoj, osim u Jeleninoj, osjeća se povremeno prisustvo njenih vlasnika. Najredovniji gosti na Oštrelju su pripadnici patrolnih jedinica Policijske stanice Bosanski Petrovac, a Titov voz je još uvijek mamac za brojne prolaznike magistralnog puta koji prolazi ovim prelijepim krajolikom. Možda će jednog dana Oštrelj izgledati onako kako je izgledao nakon Olimpijade u Sarajevu 1984. godine koja je ovom krajiškom zimskom centru tada podarila lijepu turističku budućnost koja je minulim ratom prekinuta i do danas, usprkos brojnim ali skromnim pokušajima, još nije niti na pomolu da bude kao nekad. Ipak, iako skromni, pomaci se osjete i vide. 
Kada je na Oštrelju ljepše i ugodnije – ljeti ili zimi?
Oštrelj nije interesantan samo zimi, nego tokom cijele godine, budući da je riječ o pravoj vazdušnoj banji okruženoj bogatim šumama i nedirnutom prirodom. Inače, skijalište na Oštrelju, skupa s pratećim objektima, izgrađeno je 1984. godine, neposredno nakon okončanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu u cilju promocije i razvoja zimskih sportova. Tokom proteklog rata cijeli kompleks je devastiran i u značajnoj mjeri oštećen, a njegova obnova je započela prije desetak godina. 
Inače zimski turizam je potpuno zapostavljen u razvojnoj strategiji ove privredne grane na području USK-a i praktično mu nije dat nikakav značaj, a Oštrelj je jedno od dva uređena skijališta na području Unsko-sanskog kantona, a budući da ono podno Plješevice nije u funkciji, Oštrelj je zapravo jedini.
Smješten je na putu za more, obiluje stoljetnim šumama. Vrh je visok 1.330 m, a prevoj i naselje se nalaze na 1.040 m nadmorske visine, i baš tu se susreću mediteranske i kontinentalne klime koje u kombinaciji sa velikom nadmorskom visinom daju mu karateristike vazdušne banje. Zahvaljujući nadmorskoj visini i lokaciji na kojoj se prelamaju mediteranska i kopnena klima, Oštrelj je od davnina poznato atraktivno mjesto za razvoj izletničkog i zimskog turizma.
Oštrelj koji razmeđava bosanskopetrovačku i drvarsku općinu, Unsko-sanski i Livanjski kanton u Bosni Hercegovini jedno je od najljepših zimskih centara u regiji. 
Titov voz na Oštrelju, bez voznog reda i bez tračnica
Pored staza za skijanje obnovljen je i nekadašnji popularni „Ćiro”, nazvan „Titov voz”, u kojem su, za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, boravili Josip Broz Tito i Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske, i koji je ostao na tračnicama, bez voznog reda, da svjedoči o Oštrelju. Svjedoči on i o željezničkoj stanici i radničkom naselju s’ gotovo 3.000 radnika, koje je pružalo gostoprimstvo turistima iz svih krajeva tadašnje države i svijeta. Danas „Ćiro“ odolijeva i zubu vremena i nesavjesnim posjetiocima, ali uspijeva. 
Za vrijeme Drugog svjetskog rata prugu na području Oštrelja koristili su partizani u nekoliko navrata. U upravi željeznica NDH u Zagrebu cijelo vrijeme je bila označena crvenom bojom – ne radi. Vrhovni štab NOV POJ, sa Josipom Brozom Titom, 8. oktobra 1942. godine iz pravca Mliništa dolazi na Oštrelj i smješta se u manju kompoziciju. Oštrelj je tada bio u sastavu slobodne teritorije Bihaćke republike. Obuhvat Bihaćke republike zauzimao je dužinu od 250 km i širinu oko 80 do 100 km. U tom trenutku ova lokomotiva sa kompozicijom bila je jedini voz koji je saobraćao na teritoriji Europe koja nije bila okupirana od strane Njemačke. Ovaj je voz proglašen nacionalnim spomenikom kulture BiH 2013. godine. Poštanski, dvoosovinski metalni vagon u kojem je bio smješten Josip Broz Tito, dug je 7,90 m. Tokom Titovog boravka na Oštrelju u oktobru 1942. godine, vagon je bio podijeljen na dva dijela. U jednom dijelu nalazila se metalna peć, nepomična klupa i polica. U drugom odjeljenju nalazila se jedna šira nepomična klupa (krevet), polica, stol i četiri stolice. Poštanska kola su izvana bila obojena zelenom bojom, a iznutra obložena celuloznim papirom sive boje proizvedenim u tvornici celuloze u Drvaru. Tokom Drugog svjetskog rata ova kola su sa namještajem izgorjela. 
Prilikom restauracijskih i konzervacijskih poslova izvođenih tokom 2006. i 2007. godine, voz je dobio izgled iz ratnog perioda (ćirilični natpis proleterka, zvijezde petokraka na lokomotivi, brojčane oznake – nazivi lokomotive i vagona). Voz se nalazi u blizini nekadašnjeg šumskog kolosjeka koji je vodio prema Javorovoj kosi – Osječnici. Esad ŠABANAGIĆ