KAMENICA, DRVAR – Preživjeli logoraši i članovi porodica nestalih i poginulih s područja Bosanske Krajine u organizaciji Saveza udruženja logoraša USK-a „Dr. Irfan Ljubijankić“ i Saveza udruženja logoraša u Bosni i Hercegovini, obilježili su dvadeset i četvrtu godišnjicu zatvaranja Logora Kamenica kod Drvara, jednog od najvećih logora smrti, kroz koji je u periodu od 1992. do 1995. godine prošlo više stotina Bošnjaka i Hrvata. Pedeset je logoraša ubijeno u logoru i bačeno u masovne grobnice. Znatan broj stradalih odveden je u nepoznato.
Kamenicu nazvali Aušvicem
Kiša koja je padala tokom obilježavanja ove tužne godišnjice nije spriječila bivše logoraše i članove porodica nestalih i poginulih da se već tradicionalno okupe na mjestu nekadašnjeg Spomen-doma i zgrade škole na Kamenici kod Drvara na kojem je od juna 1992. do novembra 1995. zatočeno više stotina Bošnjaka i Hrvata. Zbog činjenice da ih je pedeset ubijeno u logoru, na desetine odvedeno u nepoznato, te zbog svega kroz šta su prošli zatočenici, logor kamenica nazvan je Aušvicem. U to vrijeme osamnaestogodišnjak Samir Mulalić, kao da ne vjeruje, dvadeset i četiri godine kasnije kroz šta je prošao, da je ostao živ. -Svaki dan su nas tukli i istjeravali. To je zimski period, snijeg, tuča, maltretiranje. Hranu nismo dobijali po 56 sati. Dođe mala lepinjica na devet ljudi je išlo. Devet ljudi je koliko je u mom sjećanju, tu podleglo. Hazima Toromanovića su ubili vani i unijeli su ga kod nas ovdje. Bio je tri-četiri dana mrtav kod nas i još više nam s tim strahu zadavali, kaže Samir Mulalić, preživjeli logoraš. Sa Samirom je u istoj prostoriji svoje logoraške dane proveo i Nurfet Mehić. Drhtavim, skoro plačnim glasom, Nurfet kaže kako je ovdje po prvi put jer ranije nije imao snage suočiti se uspomenom na strahote koje je preživio na ovom prostoru. -Nakon dolaska volontera Crvenog križa uveli su nam u 24 sata jedan obrok. Dijelili su nam porciju neke čorbe a prije toga su nam dijelili kruh na devet ljudi, svare ga u kutiji pa nam ubace samo tu i tako, kaže još jedan preživjeli logoraš Nurfet.Mehić.
Memorijalizacija kulture sjećanja
Bivši logor Kamenica obišla je ovom prilikom i Izeta Nuhanović iz Bosanske Krupe čiji su brojni članovi porodice također bili logoraši, među kojima neki više nisu među živima. -I brata su mi odveli, on je bio u logoru Manjača. Oca mi je isto odvelo 1992. On je također ubijen u Sanskom Mostu. 2000. tek sam ga pronašla. Dva strica. To sam sve izgubila. Stričevića sam isto izgubila dosta. Da se ne ponovi, da se nikad ne zaboravi, kaže Izeta. S predstavnicima Saveza Udruženja logoraša USK-a „Dr. Irfan Ljubijankić“ i Udruženja logoraša Općine Sanski Most, koji su se učenjem fatihe i polaganjem cvijeća prisjetili svih žrtava ovoga ali i ostalih logora u BiH, te šehida odbrambeno-oslobodilačkog rata, poruku s ovoga skupa i ove godine uputio je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza udruženja logoraša u BiH. -Mi moramo slati jasnu poruku a to je da se uistinu u BiH desio težak zločin, da se u BiH desio genocid. Uistinu djeca i građani BiH moraju da znaju stvarnu istinu, ali isto tako, mi moramo iskreno pristupiti memorijalizaciji kulture sjećanja, i ona je nešto što mora biti sastavni dio našeg života, kaže Jasmin Mešković, predsjednik Saveza udruženja logoraša u Bosni i Hercegovini. Ponovno je zatraženo da se i ovaj, jedan od 657 logora u Bosni i Hercegovini, barem obilježi, te da se procesuiraju svi odgovorni s obzirom na činjenicu da su tek dvojica gospodara logora odgovarali za svoja zlodjela. Samir TULIĆ
