BOSANSKA KRUPA – Sa zvonika poslije rata novoobnovljene filijalne Crkve Imena Marijina podno Staroga grada u Bosanskoj Krupi u sastavu Župe Bosanski Novi, od prije nekoliko dana ujutro, u podne i uvečer svakodnevno se čuje zvuk novopostavljenog zvona koje vjernike, katolike poziva na molitvu. Iako danas malobrojni, jer se veliki broj Hrvata iz Bosanske Krupe iselio još prije rata u Hrvatsku i zapadnoeuropske zemlje a redovne mise u crkvi se ne služe izuzev jednom godišnje, na Patron Crkve Imena Marijina, 12. septembra, svetu misu uz koncelebraciju don Marka Vidovića, župnika prijedorskoga i bosanskonovskog i fra Bone Tomića, župnika bihaćkoga, predvodio je mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki te blagoslovio novopostavljeno zvono koje je na brojne apele donatorima krupljanke Mirjane Aleksić, koordinatorice izgradnje i vijećnice Banjalučke biskupije, Crkvi darovala francuska organizacija „Potentiel 3.0“ pokraj Marseja na čijem čelu je Jean-Ives Molne. Pročitao je jedan novinski članak, javio se Mirjani Aleksić i prikupio 7. 000 eura za zvono izliveno u jednoj talijanskoj ljevaonici. A, misno slavlje uveličali su ovom prilikom Karađorđe Derajić, paroh krupski i Mujo ef. Ćehić, imam gradske džamije u Bosanskoj Otoci u ime Medžlisa Islamske zajednica Bosanska Krupa.
Sloga i zajedništvo
Biskup banjalučki mons. Franjo Komarica izrazio je svoje zadovoljstvo što u Bosanskoj Krupi u slozi i zajedništvu žive katolici, muslimani i pravoslavci uvažavajući jedni druge. –Dodatna je radost što se za nabavku i instaliranje ovoga zvona uključilo puno i ovdje ljudi iz Krupe ali i iz Francuske dragi prijatelji i dobročinitelji Krupljana. Kroz prošlih dvadeset godina oni su željeli dati ovoj drevnoj katoličkoj zajednici koja se kao i na mnogim drugim mjestima, sada smanjila ali je još tu postojana, kazao je mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki. Dodao je da mu je drago da je domaće bosanskokrupsko muslimansko i pravoslavno stanovništvo toliko otvoreno prema katolicima i da prema njima pokazuju svoje simpatije te da se raduju ovome događaju. -To je ono naše iskonsko, domaće koje resi narod Bosne i Hercegovine, da se u našoj različitosti međusobno poštujemo, uvažavamo i podržavamo. Budi što bolji musliman, pravoslavac, vjernik, budi što bolji čovjek. Osobito ja osjetim ovdje u Krupi tu jednu bliskost, vašu međusobnu, iskrenu otvorenost da se radujete uspjehu drugih, i da dijelite žalost kada su ne daj Bože, kakve nesreće, da priskočite jedni drugima u pomoć, poručio je biskup banjalučki mons. Franjo Komarica koji je ovom prilikom donatoru Jean-Ivesu Molneu uručio zahvalnicu Banjalučke biskupije. -Na bosanskokrupskom zvonu ugravirana su četiri slova – ARTS. Na francuskom jeziku ARTS znači stvaralaštvo. Za sve što je vezano za sudbinu, ali i njen tok. Kroz igru riječi i slova izrazili smo vrijednost te riječi. Slovo A – amur ili ljubav, R – respekt ili poštovanje, T – tolerancija, S – solidarnost, kaže donator Jean-Ives Molne. Don Marko Vidović, župnik prijedorski i upravitelj Župe Bosanski Novi je kazao kako je ova crkva izgrađena daleke 1910. godine u vrijeme austrougarske vladavine, postavkom zvona osposobljena za redovno odvijanje vjerskoga života.
Oplemeniti dušu
-Ono što mene veseli je da su ljudi, za mene nepoznati, skupili novce iz Francuske i darovali ovo zvono. Divno je i to što je jedna župljanka koja ovdje živi stupila u kontakt s tim ljudima, a od početka je i gradila crkvu i kompletirala je, kaže don Marko Vidović. Mirjana Aleksić, koordinatorica izgradnje i vijećnica Banjalučke biskupije kazala je kako se na blagoslov zvona dugo čekalo jer nije bilo lako pronaći donatora. -Ovo zvono će oplemeniti dušu ovoga grada i još više spojiti ljude koji su i poslije ovoga prljavog rata pokazali da mogu živjeti i jedni s drugima i jedni pored drugih, jer kao što svi vide, ovdje su i katolička i pravoslavna crkva i džamija u jednom dvorištu. Nikad nema ekscesa, niti problema. Svi se poštujemo, cijenimo, zajedno radujemo za svaki praznik, kaže Mirjana Aleksić. Krupljanke i Krupljani svih nacionalnosti prisjetili su se prijeratnog zvona Crkve Imena Marijina koje je u ratu doživjelo tragičnu sudbinu crkve a koje je i prije rata malobrojne bosanskokrupske katolike pozivalo na molitvu. -Meni kao građanki čija je porodica starosjedilac Bosanske Krupe ovo zvono na Crkvi Imena Marijina znači mnogo.
Odrastala uz zvono
Odrastala sam uz zvono ove crkve. Pamtim čak i staru gospođu Adelu, pokoj joj duši, koja je svako jutro dolazila u crkvu i zvonila zvonom na potezanje konopcem jer tad zvono nije bilo električno. To je dio moga djetinjstva i odrastanja i sretna sam što ponovno čujem danas ovo zvono i sretna sam što sam imala čast pozdraviti biskupa Franju Komaricu kao dokazanog huimanistu, kazala je krupljanka Senada Avdagić-Badnjević. Matiju Šišić, krupljanima poznatiju kao Maca, rođenu Hercegovku koja u Bosanskoj Krupi živi godinama sa suprugom Seadom, ovo zvono, kaže, vraća u mladost. -Od rata na ovamo nisam ga čula jer ga nije bilo, a sad kad je postavljeno, vraća me u mladost. Zvonit će redovno, da se zna da smo živi. Ono ipak govori nešto, kaže Matija. I Đemila Bešić obradovala se zvonu. -Kad je crkva obnovljena svima nam je bilo drago. Drago nam je što se zvono ponovo oglašava iako i prije rata nije svakodnevno zvonila već samo na neke događaje. Zvono je simbol našeg suživota s drugim narodima, kaže Đemila. Samir TULIĆ
