SANSKI MOST….Ramazan u Bosni i Hercegovini nije moguće zamisliti bez mirisa ramazanija koji se širi čaršijom iz ovdašnjih pekara. Ramazanije su u Bosnu i Hercegovinu došle još s dolaskom Osmanlija i pored ovog naziva još se nazivaju lepinje ili somuni, te se i danas pripremaju na stari i jedinstven način u pekarama u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Ramazanija nije ništa drugo nego lepinja koja u mjesecu ramazanu na svoj gornji sloj dobija ukras od ćurekota, koji širi svoj poseban miris sokacima i privlači mnoge koji tuda prolaze. Ramazanske lepinje iz pekare Destana Ćunaja, koja se nalazi u centru Sanskog Mosta, već decenijama su neizostavni dio iftarske sofre kod onih koji poste. Svako ko ih je probao potvrdiće kako one imaju poseban ukus, a svojim mirisom i svježinom ispune porodične domove dajući iftarskim svečanostima posebnu čar. Ono što ovu pekaru izdvaja u odnosu na druge je što se lepinje peku na tradicionalan način, u krušnoj peći na drva, a tokom pripreme tijesta koristi se prastara receptura. Sam vlasnik kaže kako nema neke posebnosti u pripremi tijesta, ali da tokom pripreme postoji mala tajna koju ne želi otkriti, dodajući odaje kako u mirisu i okusu  ramazanije glavnu ulogu igra ćurokot. Tokom cijelog dana vrijedne ruke pekara pripremaju lepinje koje naposlijetku dospijevaju do postača.–Cijelog dana ih pečemo, tako da građani u svakom trenutku mogu kupiti vruće ramazanije. Posebno nam je drago da je u tradiciji ostalo i to da stari i mladi dođu pred iftar kako bi kupili vrele lepinje, ističe Ćunaj. Prisjeća se kako je u Sanski Most došao prije više od četrdeset godina iz Travnika, gdje je završio pekarski zanat. Kaže kako se on vjekovima prenosi s koljena na koljeno unutar ove porodice koja je prije više od stotinu godina na prostore Bosne i Hercegovine doselila iz okoline Prizrena. U poslednjih nekoliko godina Ćunaj je penziji, a posao vodi njegova supruga i sinovi. Imidž su izgrađivali kroz dugi niz godina, i danas su njihovi proizvodi nezaobilazni dio gastronomske ponude u ovom gradu. Sanjani vole u šali reći kako su ramazan i iftarska sofra kao bajramska trpeza bez baklave, jednostavno jedno bez drugog ne ide. Zlatan ČEKIĆ