Nakon poziva od strane majke Šerife Mržljak, otišli smo u ulicu Ahmeta Fetahagića u njenu kuću u Velikoj Kladuši. Uz tradicionalno „bujrum“ nakon što su stigli kahva i kolači, majka Šerifa suznim očima ispričala nam je svoju muku. -Ja sam radila u „Saniteksu“, a moj rahmetli muž u „Grupeksu“. Pošto je rahmetli svekar imao malu kuću morali smo napraviti nešto sebi i upravo ovo je kuća koju smo započeli, a koju su u ovo stanje doveli mojih osmero djece, koji su rasuti svukud po svijetu. Zidajući kuću ispostavilo se da vod električne struje ide preko kuće. Tada smo otišli u tadašnje „Slapove na Uni“, Poslovnica Velika Kladuša i sve isfinancirali da nam se priključi podzemna struja. Sa suzama u očima majka Šerifa je nastavila: -Poslije rata sam ostala sama u kući gdje živim, djeca me hvala Bogu obilaze i paze. Moje muke su počele kad su bez ikakvog pitanja i mog pristanka na bateriju priključena još tri potrošača. Naravno iskopani su kanali i
iz ove baterije odvedena struja. Ne bih ja paničila, da se poslije svake kiše ne nalijeva voda u bateriju, čak su me unučad koja su bila kod mene u čizmama iznosili iz kuće, a ja spavala u ljetnoj kuhinji. Više puta sam zvala, išla u Poslovnicu, sadašnje „Elektrodistribucije“, Poslovnice Velika Kladuša, da izmjeste ormaricu pored puta, kao što su to učinili iz PTT-a. Bila sam ismijana i čak su mi se ismijavali. Prošle sedmice u pismenoj formi u Poslovnicu Velika Kladuša i Direkciji u Bihać poslala dva zahtjeva za izmještanje ormarice, pa ću da vidim rezultat. Moram još da kažem da su mi zaprijetili da moj sin, koji treba ovih dana doći iz Austrije, ne smije ništa raditi dok njih ne upita. Pa ljudi moji ovo je naša imovina, a ne kabadahija iz Elektrodistribucije, reče Šerifa.
Očito je jedno da nekom majka Šerifa smeta i sloga njene djece. Stara izreka kaže: „Bošnjak će sve oprostiti, halaliti, ali uspjeh bratu nikako“, a porodica Mržljak je složna i uspješna. Ešref HADŽIĆ