BOSANSKA KRUPA – Da ljubav ne zna za granice, religije i godine, potvrđuje i primjer Krupljanke Hasnije Bajrić i Ferrucioa Annonia, talijanskoga državljanina koji je prije desetak godina došao u Bosansku Krupu raditi u metaloprerađivačku kompaniju „Bosancar“ i tom prilikom upoznao svoju današnju suprugu Hasniju Bajrić (48). Nije joj smetalo što je Ferruccio (67) od nje stariji devetnaest godina. Poznanstvo i prijateljstvo nakon nekoliko godina preraslo je u ljubavnu vezu koja je rezultirala brakom a prije godinu i tri mjeseca Hasnija i Ferruccio dobili su prekrasnu kćerkicu Ines pa njihovoj sreći nije bilo kraja. Hasnija se porodila u četrdeset i šestoj godini.
Prijateljstvo i ljubav
–Moj suprug je u Bosansku Krupu došao još 2004. godine u tadašnju firmu „Krupa kabine“. Spavao je i hranio se u Motelu „Eki“ u kojem sam ja radila. Igrom slučaja smo se sreli za dva puta. Nisam ništa razumjela talijanski a on bosanski i po tri sata znali smo se sporazumijevati uz pomoć google prevoditelja. To je tako krenulo iskreno da sam mislila da će to biti samo jedna avantura. Igrom slučaja, to se odužilo. Od 2008. stupili smo u vezu. Kupio mi je parfem kao prijateljici. Rekla sam da ja to neću ali mi je kazao da je to u Italiji tradicija. Da budem iskrena, Talijani su veliki romantičari. Počeli smo se družiti, bez namjere da među nama nešto bude. Oženili smo se 2010. i živjeli mirnim životom, bez ikakvih obaveza. Otišla sam doktoru misleći da sam u menopauzi, ali mi je rekao, ne, gospođo, vi niste u menopauzi. Vi ćete roditi bebu. Nikad u životu nisam ostala trudna. Kad sam čula da sam trudna, bio je to svojevrstan pozitivan šok. Trudnoća je bila idealna i bez ikakvih problema. Izgubila sam petnaest kilograma koje sam kasnije nadoknadila. 23. oktobra 2017. rodila se naša djevojčica Ines. Doktorica Višnja Latin u Zagrebu mi je kazala da me iako sam u četrdesetim godinama, ne treba biti strah poroditi se jer i žene u Hrvatskoj kasnije rađaju zbog studiranja i gradnje karijere, a žele i malo provoda i lagodniji život, kaže Hasnija. Dodaje kako trenutno nije zaposlena jer svo vrijeme želi provesti uz svoju kćerkicu. -Kad nam se dogodi ljubav ne razmišljamo koliko je naš partner stariji. Da budemo realni, Talijani ma koliko bili stari, uvijek izgledaju mlađi. Ferruccio me je zeznuo. Rekao mi je da ima manje godina, šalim se. Da mi je neko možda prije rekao, da ću se udati za Talijana, ne bi vjerovala. Nema tolerancije. Da budem realna. Moja familija je religiozna. Moj tata kad je vidio da mi je lijepo s njim, rekao je, ja tebi neću stajati na putu. Ako ti misliš da je Ferruccio čovjek za tebe, poštujem to. Ljudi iste generacije žive pa se razvedu. Možda da smo se uzeli kad smo bili mlađi, možda bi to bilo drukčije. Zabrinjavaju me i ove rastave brakova jer parovi uopće više ne misle na djecu. Samo se iznenadiš kad čuješ oženili se u augustu a razveli u januaru. Nisam staromodna al’ mislim da kod nas nema tolerancije. Ljudi nisu spremni neke stvari „progutati“ već kod prvog problema, ode ja mami. A mama, kaže pred zetom vrati se ti kćeri, imaš kome. Ne znam koliko ću dugo biti sa svojim suprugom, ali na to ne treba tako gledati. I mi ponekad imamo svoje razmirice al’ ne mogu ja sad kad se posvađamo, reći, odoh ja kod mame, kaže Hasnija. Ferruccio kaže kako ni sam nije vjerovao da će se njegovo prijateljstvo sa Hasnijom razviti u ljubav a ljubavna romansa prerasti u bračnu zajednicu. -Na početku nismo izlazili sami. Bila je tu s nama Hasnijina rodbina. Bilo mi je teško. Nisam govorio bosanski jezik. Bilo mi je izuzetno teško jer nisam ništa razumio. Bojao sam se. Europa nam je Bosnu i Hercegovinu i njen narod predstavila u negativnom svjetlu, bukvalno, kao neke necivilizirane ljude. Kako sam s ovim ljudima uspostavljao prisniji odnos, shvatio sam da ste vi normalni i pristojni ljudi, priča Ferruccio, koji obavlja dužnost zamjenika direktora preduzeća „Bosancar“ koje ovdje uspješno posluje i, kako kaže, jedno je od boljih u BiH čiji zaposlenici redovno primaju plaće i od svoga rada mogu pristojno živjeti.
Posjećuje roditelje
Poštujemo bosanskohercegovačke zakone i u skladu s njima i poslujemo. Na pitanje, hoće li Ines dobiti sestru ili brata, Ferruccio i Hasnija odgovaraju, ne, jer s obzirom da je otac u godinama, i njemu treba pomoć. -Kada sutra Ines bude trebala neka pomoć, šta ćemo suprug i ja. Bit ćemo stari. Umjesto da mi pomognemo njoj, ona će morati pomoći nama, kaže Hasnija. Ferruccio ističe kako su mu još živi roditelji. Otac ima devedeset i četiri a majka devedeset godina i u Italiju putuje svaka dva mjeseca kako bi ih posjetio. Samir TULIĆ