CAZIN – U jednoj naizgled običnoj posjeti još 2003. godine, Osman Nalbant je u Bosnu i Hercegovinu došao u pratnji tadašnjeg ministra kulture, nesluteći da će mu sudbina kasnije odrediti da u ovaj kraj dolazi sve češće. U proteklih petnaestak godina u kontinuitetu boravi na relaciji Turska-Bosna i Hercegovina gdje dolazi u posjetu i do tri puta godišnje. Intenzivnija veza s Bosnom desila se u ljeto 2013. godine, kad je u saradnji s tadašnjom Općinom Cazin otpočeo kurs turskoga jezika za potrebe bošnjačke djece u cilju ponovnog uspostavljanja bratskih veza između ta dva naroda. U dvije godine kontinuiranog rada na podučavanju mladih turskom jeziku, profesor Osman je zavolio Bosnu i Hercegovinu još više, a Krajinu posebnu u kojoj se kaže osjeća kao kod kuće. Cazin je danas za njega drugi dom i tu se želi trajno nastaniti.
Veza s Bosnom
Pun znanja, otvoren i komunikativan, profesor Nalbant stekao je u međuvremenu ogroman broj prijatelja u Cazinu, kao i njegova djeca. Prva osoba koja je zaslužna za njegov dolazak u Cazin je Mirsad Topčagić s kojim je sada već stari prijatelj i s kojim provodi najviše vremena. Zajedno se druže i ispijaju turski čaj, a pušenje lule je njihov zajednički hobi. Osmana i Mirsada smo zatekli u slastičarnici kako divane uz lulu, a sladoled je obavezni sadržaj stola na kojem se nalazi čaj, sok i kisela koju mješaju skupa sa sokom i piju. Dugo vremena živi na relaciji Turska-Bosna i Hercegovina. Svake godine najmanje dva ili tri puta dođe u Bosnu i Hercegovinu i tu boravi po nekoliko mjeseci, uglavnom tokom ljeta. Njegova saradnja s Općinom Cazin 2013. godine u ljeto, kada su krenuli s projektom organizacije kurseva turskog jezika. -Prve godine smo imali oko 80 polaznika, a već druge godine oko 200 polaznika, od kojih smo po okončanju kursa odabrali najboljih 34 i za njih organizovali putovanje i posjetu Turskoj, kaže profesor Nalbant.
Turski sladoled
Za to što je Cazin prvi bosansko-hercegovački grad u kojem se od nedavno može probati originalni turski sladoled poznatiji kao dondurma, nije zaslužan poznati turski proizvođač sladoleda „Mado“ već univerzitetski profesor u penziji Osman Nalbant iz Kahramanmaraša s krajnjeg jugistoka Turske, koji se zaljubio u ovaj grad i odlučio da ga na poseban način poveže sa svojim rodnim Kahramanmarašom, koji je centar proizvodnje sladoleda u Turskoj. -Za sad radimo u jednoj maloj slastičarnici u kojoj pravimo sladoled po tradicionalnoj recepturi, a ljudima ovdje s ponosom govorim da dolazim iz grada u kojem se pravi najbolji sladoled u Turskoj. Kako bi što više povezao dva grada koji su mi u srcu, odlučio sam se na ovaj mali iskorak koji se možda pretvori u neku veliku priču, ko zna, kaže profesor Nalbant koji je u Cazinu pronašao oazu mira. Da to nije obični sladoled, već nešto sasvim posebno, kažu svi koji su probali. Tajna je u salepu od kojeg se ovaj sladoled pravi, što ga čini maksimalno kremastim. Salep je prah koji se dobija mljevenjem gomolja divlje orhideje. Inače se od ovoga praha radi i poseban topli napitak koji se može pronaći još samo u sarajevskim slastičarnicama. Sadržaj ovoga sladoleda je drukčiji od onog uobičajenog kojeg jedemo ovdje u Bosni. Miješa se poput tijesta, gotovo se i ne topi, a profesor Osman kaže da vas od ovoga sladoleda nikada ne može zaboljeti grlo. -On ne sadrži vodu i led. To je jednostavno hladna i slatka poslastica u kojoj se može uvijek uživati, ističe profesor uz osmijeh. Trenutno se ovaj sladoled više prodaje u pakovanjima za konzumiranje u kućnom ambijentu, ali se može kupiti i u kornetu, a proizvodi u maloj slastičarnici „Divan“ koja se nalazi u predgrađu Cazina i radi samo u ljetnom periodu i ne poslužuje sladoled u objektu. Smještena je u prizemlju stambene zgrade, a turska dondurma zaista je prava poslastica lokalnog stanovništva, koje stalno dolazi i kupuje ovaj sladoled čarobnog okusa. Cazinu i Krajini svakako nedostaje prava turska slastičarnica s dondurma sladoledom i napitkom od salepa, te ostalim turskim poslasticama, ali za to će Krajišnici još malo morati pričekati, jer profesor Nalbant ipak nije klasični poduzetnik ali će se njegova lijepa ideja o povezivanju Cazina i Maraša originalnim slatkišem, uz pomoć i podršku prijatelja, zasigurno dalje razvijati i u budućnosti otvoriti nove projekte. Samir TULIĆ