Midhat DEDIĆ

Kada političar prestane da svim sredstvima, uključujući i „napaćeni” narod kao vječiti alibi, brani svoj politički uspon, kada prestane da kao mjerilo svog političkog alpinizma brani strukture vlasti „ovih i onih” nivoa, čijoj nomenklaturi inače pripada, ili je lud ili pošten. To je novinarska teza o premijeru USK-a Mustafi Ružniću koji je, u jednom trenutku, nakon tri godine odbio da bude otirač pred vratima „velikih“ i „moćnih“.

Upotrebna vrijednost Ružnićevog „ludačkog fanatizma” na primjeru migrantske krize u BiH imala je i svoj javni epilog u decembru 2020. godine, čemu su svjedočili domaći i regionalni mediji – vojne čizme u napuštenom migrantskom kampu Lipa uprljao je ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić. Ministrove čizme postale su simbol pokretanja trome, zahrđale državne mašinerije u obliku angažiranja Oružanih snaga BiH.

Istovremeno i paradigma trogodišnjeg kabinetskog „rješavanja” migrantske krize. Jer, kako god korištenje vojske ulijeva samopouzdanje u ono što će vojnik sigurno uraditi, istovremeno javnost nepogrešivo zna da se vojni resursi koriste onda kada nastupaju vanredne okolnosti. A „dotjeralo je cara do duvara”.

Instinkt državnih funkcionera da im u napuštenom, prethodno zapaljenom kampu kojim je rukovodio IOM, dok 1.500 gladnih i promrzlih migranata „pozira” pred kamerama domaćih i svjetskih medija, može pomoći još jedino vojska govori apsolutno u prilog činjenicama koje su u Krajini postale aksiom, a ovih dana kao glavni i odgovorni krajiški glasnogovornik izgovara ih na svakom koraku „taj” Mustafa Ružnić. Taj aksiom u tri riječi glasi „država je zakazala”.

Deponija sumnji

Ružnić je pred kamerama javnih emitera i privatnih gledanih televizijskih kanala, ojađen i razgoropađen onim što tri godine radi Krajina oko migrantske krize, da bi krajiški narod dobio čak i epitet „fašista”, skinuo diplomatske i navukao bokserske rukavice. Bilanse njegovih impulsivnih logoreičnih izjava, osim javnosti, trebalo bi i moralo da ispita, provjeri i istraži i nadležno tužilaštvo.

„Mi pored gotovog kampa, gotovih šatora, grijanja, kuhinje i svega sad imamo zapaljen kamp i 900 ljudi i ponovo idemo ispočetka. Zašto je to tako neka odgovore gospodin Cikotić i šef IOM-a… Nekome odgovara da se otvori kamp „Bira“ i neki drugi prihvatni centri u kojima su „jako visoke kirije“… Mi od 2015. do 2018. godine slušamo kako je BiH spremna za migrantsku krizu. Tri godine kako su migranti u BiH slušamo o ravnomjernoj raspodjeli migranata. 20. aprila mi Vijeće ministara molimo da prihvati kamp „Bira“ i da dovede struju i vodu. Od 9. septembra molimo međunarodne organizacije da postave kontejnere. 100 dana nisu učinili ništa. I večeras ovdje kažu da su vlasti USK-a ispraznile kamp Lipa. Ne, svi su pobjegli iz kampa Lipa. Ostali su jedino vlasti USK-a, građani i Crveni križ. I ostavljeno je 1.400 ljudi… imamo 7.500 hodajućih krivičnih djela, šta rade naše institucije?! Galić više čuva granicu Evrope, da ne izađu, čuvamo Evropu, gdje su ti migranti, u Bihaću, naravno! 91,5 miliona eura za BiH, taj novac ne ide na račune institucija, jedan dio ide za međunarodne organizacije, druge dvije trećine se dijele između IOM-a i UN-a. Gdje je 91,5 miliona eura? Troše ih na sebe, a druge dvije trećine na zdravstvo, opremanje kampova! Lipa je zapaljena da bi se u Bihaću napravio problem, da bi se izvršio još veći pritisak, da se migranti vrate u „Biru“! Svi su nas zvali, jedino me Bakir nije zvao, jer sam pitao po kojoj si cijeni prodao Krajinu! Zvao me je i Reis, svi su htjeli da se migranti vrate u „Biru“, razgovarao sam sa činovnicima iz EU! Najteže mi pada da se Reis okreće više šta je rekao jedan činovnik iz EU, a ne okreće se časnom Kur’anu! Hrana za migrante se kupuje u Sarajevu, Banjoj Luci, to nije pošteno za građane! IOM finansira gorivo policiji RS-a, da bi migrante dovezli u Krajinu! Bakir mora odgovoriti zašto je ostavio Krajinu?! Ako nije tako nek’ ponište odluku o „Biri“, neka ravnomjerno rasporede migrante po čitavoj BiH! Neko mora zašiljiti olovku, mora početi raditi svoj posao! Tri godine smo izvarani, ne damo svoje! 98 dana ljudi čuvaju „Biru“! Svašta će pokušati, prijetili su nam i hapšenjem, ali mi se samo bojimo Allaha!”.

Ha ljeti, ha zimi

U drugoj sedmici 2021. godine na Lipi po zimi i ledu je opet državni ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić sa saradnicima, prati radove na pripremanju parcele i vojnih šatora za privremeni smještaj migranata i izbjeglica.

Njegov šef kabineta Senahid Godinjak izjavljuje: „Zadovoljni smo, s obzirom da je urađeno gotovo sve ono što je prije sedam dana i dogovoreno. Šatori su pripremljeni, riješeno grijanje u njima, a ubrzo će se uraditi i sve ostale neophodne stvari za dostojanstveniji smještaj ovih ljudi. Ovo je privremeno rješenje i trenutno je najbolje moguće, kad se uzme u obzir teška situacija migranata i izbjeglica, ali i potrebe i sigurnost lokalnog stanovništva”.

Radi se na rješavanju električne energije i pitke vode, sanitarnog čvora i prostora za tuširanje. U šatorima su postavljeni podovi i kreveti, šatori se griju električnim toplotnim topovima. Sa migrantima su non – stop volonteri Crvenog križa Bihaća i USK-a, hrane ih i dijele ostale potrepštine. I policija USK-a. Sve je sada pod punom kontrolom Službe za poslove sa strancima BiH.

Međutim, ostaje u bespućima sarajevske kabinetske zbiljnosti odgovor na pitanje zašto se „sve ovo” što se radi „po zimi i ledu” nije započelo 20. aprila 2020. godine kada je otvoren kamp Lipa i kada je to vlast u Krajini tražila od Vijeća ministara? Zašto se barem nije o ovom razmišljalo 9. septembra, tri mjeseca prije zime, kada je vlast u Krajini tražila od IOM-a da 256 kontejnera iz Bire prebace na Lipu? Zašto „odjednom” u nimalo idiličnom, više životinjskom zimskom ugođaju na Lipu pored ministra i generala Cikotića dolaze i ministar odbrane i general Sifet Podžić i načelnik Združenog štaba Oružanih snaga BiH general pukovnik Senad Mašić i „delegati” EU?

Osposobljavati vojne šatore za smrznute migrante u januaru pod snijegom koji 15 dana spavaju vani, prije i mnogo više je bolna i ponižavajuća stvarnost bh. vlasti, nego „konkretni pravci djelovanja svih nosilaca vlasti i institucija” kako se birokratski hladno i autistično predstavlja opremanje improviziranog kampa Lipa. Radovi na Lipi u januaru su dirljiva, veličanstvena nesreća i potonuće države BiH kojoj svjedočimo.

I dok se Lipa pokrivena snijegom i kontinentalnom zimom osposobljava za vučiji život migranata, Bišćani i dalje u noćnim stražama brane „Biru“. Ne vjeruju. To je već postao fenomen narodne pobune, pandan one povijesne partizanske „kuke i motike”. Valjda ih vrijeme naučilo da se pouzdavaju uvijek u najgore, a ne u najbolje, kao u Marfijevom zakonu po kome šnita namazana marmeladom uvijek padne na namazanu stranu. No, noćne straže pred „Birom“, da ne bude zabune, nisu ekvivalent podrške aktuelnoj vlasti, ljudi pred ovim zdanjem nisu „trbuhozborci” premijera Ružnića, niti „na lancu” nečije politike. Oni se po svoj savjesti naprosto bore za svoja ugrožena prava i više nisu ni sekundu spremni na „uvozna” sramna poniženja i padove protiv jačih od sebe. Večeras, 10. januara,  je 100. jubilarna noć pred privatnim zdanjem bogatog tajkuna za koga i reis moli i garantira. No pasaran.

„Igrice se nastavljaju, veliki kriminal je u pitanju! Danas je banjalučki Karitas pokušao ući u „Biru“! Odbili smo, naravno. Kako smo poremetili tokove novca oko „Bire“, vidi se svaki dan! Još jedna laž IOM-a da su kreveti na Lipi preko IPA fondova, a ne kažu da su iz „Bire“! Pokušavaju opravdati pokradene pare, naročito javne nabavke i onih 7 miliona KM uloženih u „Biru“? Zato Kantonalni sud ne uvodi g. Murića u posjed! Razotkrili bi se detalji pronevjerenih sredstava! Heroji grada nastavljaju borbu za „Biru“!, zapisao je u svom Facebook dnevniku profesor Sej Ramić koji „živi” pred „Birom“.

Krajina je sjeverozapad. Krajina je kuća. Dobra za dobre ljude. Lijepa i svoja. Ponosna i državotvorna. I ne voli „šuplju”. Znate šta mislimo. (ALJAZEERE)