Piše: Prof. dr. Husein Muratović
Natezanja oko kredita MMF-a u iznosu od 1,5 milijardi, koji treba biti odobren BiH, traju skoro dva mjeseca. Pri tome učesnici „dogovaranja“, posebno domaći akteri, čak ni poslanicima Parlamentarne skupštine BiH ne daju na uvid tzv. Pismo namjere, ili precizno: pod kojim uslovima će kredit biti odobren i u koje namjene i uz koji monitoring (praćenje, kontrolu) će biti trošen. Pitanje: zašto? Odgovor je vrlo lako prozrijeti. Najveći dio sredstava domaći frajeri nastoje utrošiti u krpljenje budžetskih rupa i nastaviti rastrošno ponašanje bez obzira što privreda vapi za sredstvima u vrijeme Covida-19. Drskosti pri trošenju javnog novca na nivou BiH, entiteta, pojedinih kantona i nekih općina, nema granica. Jer, kako objasniti odluke da se kupuju novi automobili, skupocjene slike, namještaji, ne diraju jubilarne nagrade, obilježavaju kojekakvi datumi, uredno plaćaju naknade za odvojeni život, topli obrok, visoke plate, putovanja bez plana i efekata, a da se pri tome nije znao čak ni rok za uplatu avansa za kupovinu vakcine protiv Covida-19 (Vlada Federacije). O javnim nabavkama respiratora, poljskih bolnica, asfaltiranju puteva i putića, kamenima temeljcima i drugim igrokazima, da i ne govorimo. Sve je to pokriveno „brigom“ za naciju, „vjerom“ u Boga i pričom o „stabilnosti“ budžeta! Dakle, sve laž do laži i prodavanje magle narodu. Dokle?
Osnovna pitanja na koje građanima vlasti trebaju dati odgovor, su:
- Koliki su dugovi općina poimenično i po kojim osnovama i rokovima povrata?
- Koliki su dugovi i po kojim osnovama i rokovima povrata po kantonima?
- Koliki su dugovi entiteta i Distrikta Brčko, po kojim osnovama i rokovima povrata?
- Koliki je dug institucija BiH, po kojim osnovama i rokovima dospijeća?
- Kolike su obaveze javnih preduzeća i javnih ustanova, za koje su garanti bili kantoni, entiteti ili BiH?
- Kolike su kumulativne obaveze svih javno-pravnih kolektiviteta BiH, uključujući i iznose obaveza javnih preduzeća i javnih ustanova i iznosi garancija koje su za njih dali različiti nivoi javno-pravnih kolektiviteta?
- Koliko je učešće dospjelih obaveza u 2021. godini u ukupnim javnim prihodima datog nivoa vlasti i kako namjeravaju izvršavati dospjele obaveze?
Bez konkretnih odgovora na postavljena pitanja, koncept strategije i makroekonomske politike ne može dati ni nobelovac Krugman. Istina, neke moje kolege (ekonomisti) čak i iz Akademija nauka tvrde da Vlada Federacije, odnosno Republika Srpska, vode dobru ekonomsku politiku. Koliko li su i čime sve plaćeni ovi „dežurni higijeničari“ dobre ekonomske politike i imaju li bar malo obraza, prosudite sami!
Budžet je osnovni, mada ne i jedini finansijsko-pravni akt kojim se predviđaju i odobravaju prihodi i rashodi svake države za jednogodišnji period. O zadacima, funkcijama, instrumentima i načelima budžeta tokom historije razvoja ekonomskih doktrina napisano je na desetine hiljada stručnih i naučnih radova. Zašto ovo naglašavam? Razlog je vrlo jednostavan: sastavljanje, izvršenje i kontrola budžeta srž je svake ozbiljne javne politike. Pitanje: koji je nivo javno-pravnog kolektiviteta poštovao budžetsko-procesne faze: budžetsku inicijativu, izradu nacrta budžeta, prijedlog budžeta, izglasanje budžeta, a koji će poštovati kontrolu zakonitosti i svrsishodnosti utroška budžetskih sredstava? Ne vjerujem da je ijedan! Većina njih usvojilo je Odluku o privremenom finansiranju (do 31. marta) i nakon toga može da hrče zimski san, ali da im se plate i sve naknade uredno izvršavaju. Mašanla! Ko od njih još mari za jednog Ib Halduna (srednji vijek) i savremenike Wagnera i J. Gastona, koji se smatraju tvorcima javnih finansija i koji su ispravno tvrdili „da svaka politika koja se ne zasniva na zdravim finansijama, isprazna je priča“!
U situaciji kada je pitanje da li je po propisanoj proceduri i sadržaju ijedan javno-pravni kolektivitet u BiH donio budžet u ovoj za narednu godinu, kada neće da donesu (i provode) korektan Zakon o javnim nabavkama, izvrše temeljitu reformu javnog sektora i javnih preduzeća, zdravstvenog i pravnog sistema, kada neće da režu neproduktivnu (ličnu) javnu potrošnju na nivo ishodišta njenih učinaka, kada ne znaju iz kojih izvora vratiti dospjele obaveze u narednoj godini po osnovu javnih zaduženja, kojim argumentima onda idu na pregovore sa predstavnicima MMF-a, koji sve ovo dobro znaju. Sami zaključite kako ovi „naši frajeri“ izgledaju u očima pregovarača MMF-a?! Istovremeno, bezobrazno i bijedno!
Obrazloženja iz RS da neće (pazite „pristati“) na kreditni aranžman MMF-a zbog prenosa nadležnosti, vrhunac je besmisla, laži i drskosti. Naime, kažu da neće pristati da se na nivo BiH prenese Registar kredita stanovništva entiteta!!! Prvo, Registar se nigdje ne prenosi jer je on već javan; drugo, u svakoj državi Centralna banka je njen agent, odnosno obavlja poslove u ime i za račun države; treće, u Centralnoj banci BiH postoji LRC biro koji vodi evidenciju o svim pravnim i fizičkim licima-dužnicima. Dakle, u igri je ortodoksna laž ovog entiteta. Suština je u činjenici da Misija MMF-a pomenuta sredstva odobrava uz definisane uslove, u koje spada obaveza reformi pomenutih sktora, kontrolisana upotreba sredstava u produktivne namjene, a ne dominantno za krpljenje budžetskih rupa. Tu je srž opiranja, a pred narodom se pravda tzv. prenosom nadležnosti. Hajde i da razumijem prozirni trik „frajera“ iz Banja Luke. Ali, zašto se kriterijima MMF-a opiru ovi iz Federacije? Pa i oni hoće ova sredstva i obećanih 250 miliona eura od Evropske unije da upotrebe u neproizvodnu badžetsku potrošnju i da stanje održe iole podnošljivim do općih izbora 2022. godine. Dakle, predstavnici entiteta ovdje bratski nastupaju, ne navodeći iz kojih izvora i kako su platili milijardu i 65 miliona KM obaveza po osnovu javnog duga u 2020. godini i kako namjeravaju isplatiti 1,2 milijarde ovih obaveza u narednoj godini. Uz to, nigdje ne pominju obaveze javnih preduzeća i javnih ustanova (u prvom redu zdravstva) i kako ih isplatiti.
U kontekstu nadmudrivanja oko kredita MMF-a neopaženo je prošla izjava M. Dodika da će se RS umjesto putem ovoga kredita, zadužiti na međunarodnom finansijskom tržištu u iznosu od 400 miliona (ne kaže eura ili KM) i tako riješiti problem. E, sada dolazimo do ključnog pitanja: ko je sve od federalnih koalicionih partnera Dodiku obećao da će moći uopšte izaći na eurovalutno finansijsko tržište?! Jer, o tome sam već precizno pisao, da se entitet može pojaviti na ovom tržištu samo ako ima saglasnost Ministarstva finansija BiH i Centralne banke BiH. U saglasnost Ministarstva finansija (Bevande) ne treba sumnjati, ali, da li će i guverner Centralne banke BiH (SDA-ovac Softić) dati saglasnost za ovo zaduženje i zbog čega? Da li je opet u igri uhodana kombinatorika kao i kod zaduženja RS-a na Bečoj berzi prije dvije godine, kada je obe saglasnosti Dodik glatko dobio i spasio RS od bankrota. Pitanje: ko ovdje štiti Državu, a ko Dodikovu guberniju?! Odgovorni državnici iz Federacije uputili bi Dodika na Rusiju, pa neka mu ona dadne kredit bez državinih jamstava (hoće malo morgen), a neka kao jamstvo za potkivanje posluži pozlaćena IKONA i Čovićev razvaljeni kombinat „Aluminija“ Mostar, a ne javna dobra i/ili poreski prihodi bosanke sirotinje. Pa, gospodo Komšiću i Džaferoviću, budite državnici i ne dopustite da se Dodik čupa na račun Države, na koju se piša gdje stigne, a prizna je samo onda kada ga ona spašava da se izvadi iz provalije. Usput, to što će zaduženje na eurovalutnom tržištu biti oko tri puta skuplje od onoga MMF-ovog i što će prospekt, registracija i pristup ovome tržištu morati unaprijed i jednokratno platiti oko 25 miliona, to njega nije briga, jer i prije dvije godine „ulaznicu“ na Bečku berzu platio je oko 22 miliona za 30% manji iznos ponuđenih obveznica. Od svega najvažnije je da će dobijenim sredstvima moći raspolagati bez bilo kakve kontrole zajmodavca. Dakle, gospodo iz Federacije, konkretno pokažite i dokažite kako se brani Država u njenom najvažnijem makroekonomskom segmentu-novcu U suprotnom, po čemu se razlikujete od Dodika! (*)