Tužitelj, predsjednik SDA Sanski Most Mensur Seferović, dužan je tuženom isplatiti 1.182,80 KM na ime sudskih troškova

Piše: Midhat DEDIĆ

Kantonalni sud u Bihaću je 08. decembra 2020. godine donio drugostepenu presudu u tužbi Mensura Seferovića, predsjednika SDA Sanski Most, protiv novinara i urednika portala normala.ba Midhata Dedića.

Po drugostepenoj i konačnoj presudi, tužitelj Seferović je u cjelosti odbijen po prvostepenoj presudi u kojoj mu je sutkinja Općinskog suda u Sanskom Mostu Šefika Trnjanin dosudila 1.500 KM na ime nematerijalne štete, objavu presude na portalu normala.ba uz izvinjenje autora teksta kojim je, navodno, tužitelj oklevetan.

Umjesto da dobije „jare i pare”, predsjednik SDA Sanski Most treba tuženom da isplati  702 KM sudskih troškova u roku od 30 dana od dana dostave presude, plus 480,80 KM  kao trošak sastava žalbe takođe u roku od 30 dana od dana dostave drugostepene presude. Ukupno 1.182,80 KM.

Kompletnom analizom presude baviću se u narednim danima.

Javnost želim upoznati sa slijedećim:

Kapitalni primjerci  stranačke „političke faune” SDA u likovima predsjednika SDA Sanski Most i općinsog vijećnika Mensura Seferovića, federalnog zastupnika Asima Kambera i federalnog zastupnika Huseina Rošića, zajednički u stranačkim katakombama, ili samostalno, odlučili su da tužbama za klevetu protiv Midhata Dedića, prvo: zarade, mukte, dodatnu lovu preko suda, drugo, Dedićevim finansijskim uništavanjem, spriječe ga da kritički ocjenjuje njihov politički rad koji je „takav kakav jeste”.

U tom smislu njih trojica su kod Općinskog suda u Sanskom Mostu pokrenuli ukupno četiri tužbe za klevetu (Seferović i Rošić jednu, Kamber dvije) sa ukupnim potraživanjima od novinara u visini 17.000 KM. Tužitelj Rošić traži 10.000 KM, Kamber „svega” 5.000 KM.

Za ovu trojku koji od politike decenijama unosno žive i dalje su „političke zvijezde” tužbe su aktivnost bez rizika, a na novinaru je ogroman trud dokazivanja da nisu oklevetani, nego da se radi o vrednosnim sudovima novinara i dokazivim činjenicama.

Novinaru je pored časne bitke dokazivanja navoda iz tekstova uz svoju i pomoć advokata  dovoljno samo da mu u tome „zakulisnim” igrama, mimo zakona i domaće i međunarodne sudske prakse (Evropskog suda za ljudska prava čijih se presuda trebaju držati i domaći sudovi) o kleveti, ne odmažu „nečastive sile” u pravosudnim institucijama konektirane na političke infuzije.

Pravosuđu, konačno, ne treba da njeguje kult politike kroz „unaprijed poznate” presude. Ovim podstičem ljude u pravosuđu da valjano obavljaju svoj posao. Ništa drugo. Hvala. (normala.ba)