VELIKA KLADUŠA – U kampu „Trnovi“ kod Velike Kladuše prvog ovozimskog snijega danas (četvrtak) više nema niti ima snješka kojem su njegovi graditelji – migranti dali ime „Nada“, aludirajući na nadu za bolje danas, za njihovo bolje sutra. Ali, ima minusa, ima blata i smeća „do koljena“. U kampu već duže vrijeme nema struje, kontejner za smeće maknut je iz kampa sa druge strane rijeke Kladušnice, i uglavnom, ne služi svojoj svrsi što potvrđuju snimljene fotografije. Minusi su privremene stanovnike ovog kampa primorali da pale sve do čega dođu kako bi se malo ugrijali, u društvu sa psima lutalicama koji nisu imali sreće biti smješteni u azilu, stotinjak metara dalje od ovog kampa, kojeg se tako, reda radi, mora zvati mada ovaj prostor „među rakitama“ na sve drugo više liči nego na kamp. Danas oko 15:00 sati boravio sam u ovom kampu i dugo posmatrao, bez pitanja i razgovora sa bilo kime, trpeći neugodne mirise koje šire paljevine na nekoliko lokacija u kampu. Boravio sam u kampu u trenutku kada su predstavnice MFS – EMMAUS nešto popisivale među migrantima kojih je prema slobodnoj procjeni bilo više od pedeset a manje od stotinu, uglavnom mlađih muškaraca. Većina njih ne žele nigdje iz ovog „blagostanja“, pa ni u bolji smještaj. Desetak ih je u pola sata mog boravka napustilo kamp i uputilo se pješice, prema tom boljem i ugodnijem ali već prenapučenom objektu firme „Miral“ u Polju.
Dan ranije, dakle jučer, prilikom transporta autobusima u Polje, između migranata je izbila tučnjava, na trenutke i masovna, mada je intervenisala policija. Neshvatljiv je razlog međusobne tuče a odnosio se na odbijanje nekih od migranata da idu u bolji i komforniji smještaj, a protiv onih koji to žele. Sukob je započeo u autobusu i proširio se vani a veći sukob ipak je nekako spriječila policija i odvezla izazivače nereda svojim policijskim vozilima.
Zašto većina migranata nije dobrovoljno željela napustiti kamp u Trnovima i pored činjenice da je stanje u njemu katastrofalno, još uvijek nije poznato. Ipak, migrantima su u proizvodnoj hali „Mirala“ obezbjeđeni daleko bolji uslovi. Tu imaju grijanje, porodice su smještene na prvome, samci na drugome spratu. Postoje unutarnji i vanjski sanitarni čvorovi, dobijaju dnevne obroke. Pored svega, sudbina ovih ljudi je i dalje neizvjesna, i sasvim je izvjesno, potrajat će. Granica Evropske unije u koju svi tako žele, nije daleko, tek koji kilometar dalje, a zapravo (pre)daleko. Granica je zapriječena živim policijskim štitovima i prirodnim zaprekama sa nabujalim rijekama, snijegom i blatom. 
Vraćam se još na trenutak u kamp „Trnovi“, na tužna lica i promrzle ruke i noge onih koje sam posmatrao i nisam ih ništa pitao. Mogao sam i imao priliku, pristupili su mi ali nisam imao ideju šta ih pitam. Slikao sam i stid me što ovakve slike šaljem u svijet. Prethodnu noć migranti zasigurno nisu ugodno proveli a kakva će tek izgledati ova, sa većim minusom a sve to u močvari na barama i blatu, u mraku, činjenice su koje zdrav želudac teško može „svariti“. Esad ŠABANAGIĆ
