Novogodišnji praznici… period kada sa TV ekrana, sa radio prijemnika, iz prodavnica, novina, na ulicama… gdje god da se okrenemo vidimo nasmijana lica, sreću, radost… „Sve pršti“ od energije i razdraganosti, ljubavi… Međutim, neki od nas se ne osjećaju tako!  Ne osjećaju taj entuzijazam, tu sreću, tu potrebu da su stalno nasmijani i da se takvima pokazuju.

Period koji je pred nama možemo okarakterisati kao onaj kome se uvijek radujemo, od koga još od djeteta mnogo očekujemo, a nakon kog smo uvijek tužni. Kako to da nas iskustvo ne uči kako da se nosimo sa ovim datumom?

Sam praznik Nove godine po sebi ne rješava ništa i ne donosi ništa. Slično kao što i vrijeme, samo po sebi, ne liječi ništa, nego ono što radimo za to vrijeme. Volimo da vjerujemo da je moguće bez nekog velikog truda nešto postići i da to ima veze sa periodom u godini. Praznična čarolija može da nam uljepša zimske dane ako smo u njima već dovoljno zadovoljni svojim životom, međutim, ako nismo, bez našeg napora i rada na tom polju na kome želimo da radimo, razočaranje je zagarantovano.

Nova godina je mjesto u kalendaru koji rezervišemo za krupne rezove u životu, nove odluke, planove, (statistika kaže) za prekide veza i brakova. Da li je dobro što sve to rješavamo baš u tim danima?

Zašto da ne? Oko Nove godine podvlačimo crtu i preispitujemo se. Ako dolazi do raskida veze, vjerovatno je i trebalo do toga da dođe, prije ili kasnije. Riječi „od ponedeljka” ili „od sljedeće godine” nekim ljudima pomažu da istraju u nastojanjima koja su već dugo tinjala i koja su ih žuljala. Kada sat otkuca ponoć označavajući početak nove godine, mnogi će se obavezati na novogodišnju odluku. Već par dana nakon novogodošnje proslave splasne euforija i nastupi praznina, naročito ako ga provodimo radno. Kako da prebrodimo taj praznik, a da se ne osjećamo prazno?

Najbolji odgovor je uz okruženje u kome se ne osjećamo prazno: dragi ljudi sa kojima volimo da provodimo vrijeme ili sa nekim koga nismo dugo vidjeli, a voljeli bismo (komšije, tetke, bake, deke, prijatelji, roditelji…) ili sami uz filmove, muzika, hobi koji nas ispunjava ili za koji nismo našli slobodnog vremena u prenapornom novembru i decembru. Da li ćete isplanirati taj dan aktivnostima i sitnicama u kojima uživate ili će biti baš takav – neplaniran i spontan, na vama je da odlučite i do vaše kontole je kako ćete se osećati nakon novogodišnjeg dočeka.

Nova godina je poznata i po „must have” listama, bilo da su u pitanju cipele, garderoba, šminka ili nešto drugo. Šta bi trebalo da bude na toj listi (koje osjećanje, osobina, navika ili emocija), a nikako da je neko stavi na listu?

Ako nam je svima cilj da razvijemo svoje fizičke i mentalne kapacitete do optimalnog nivoa, onda je možda  najbolje da vidimo šta nam nedostaje i da dopišemo to na „must have” listu. Da li više strpljenja, upornosti, opraštanja, zahvalnosti, urednosti, prijatnosti, odlučnosti, hrabrosti za svoje želje i ambicije…

Evo, neka za narednu godinu preporuka bude da vježbamo da ne osuđujemo sebe zbog svojih emocija, a potom i druge. Kako god da se osjećamo zbog nečega, trebalo bi da damo sebi dozvolu da se baš tako osjećamo neko vreme, koliko god nam prija: ako si tužan – budi tužan, ako si uplašen – budi uplašen, ako si nervozan – budi nervozan, ako si usamljen – budi usamljen, ako si srećan – pjevaj, ako si ushićen – raduj se, osjeti emociju i podijeli je sa drugima. Emocije i njihovo ispoljavanje nas više čine ljudima a manje krutim, hladnim, rutinskim „konzervama”; čine nas snažnijim, saosjećajnijim i povezuju nas međusobno.

Ako se ne varam, Nacionalni institut za zdravlje SAD-a je u istraživanjima došao do zaključka da je period oko Božića i Nove godine najdepresivniji period za njihovo stanovništvo, uprkos tome što oni imaju najsnažniju promociju ovog praznika. Gde svi griješimo?

Tačno je, praznici su rizični datumi za depresivne osobe i osobe koje su imale pokušaje samoubistva ili koje razmišljaju o njemu, te treba dodatno obratiti pažnju na njih, biti uz njih, pomagati im i biti na dodatnom oprezu. Novogodišnji praznici su vrijeme kada se već ustaljeno sumiraju stvari iz prethodne i postavljaju ciljevi za narednu godinu. Kod nekih ljudi, ovo može da izazove otežano funkcionisanje na mentalnom planu jer upravo to sumiranje i planiranje su njihovi subjektivni pokazatelji da ništa značajno nisu ostvarili, te da su bezvrijedni i nisu vrijedni poštovanja drugih ljudi. Narušeno samopoštovanje i samopouzdanje, osjećaj usamljenosti i nerazumijevanja posebno su izraženi za vrijeme praznične euforije, kada se proklamuju vrijednosti u vidu veselja, sreće i povezanosti. Značajni gubici (posao, partnerski odnos, bliska osoba) mogu pojačati pomenute emocije te dovesti do razvijene depresivne kliničke slike.

Da se podsjetimo, koji su to početni pokazatelji depresije?

Neki od uobičajenih simptoma su: razdražljivost, nemir, nesanica, bezvoljnost za učestvovanje u prazničkim aktivnostima, pretjerana potreba za samoćom, nevoljnost za održavanje lične higijene. Najteži i najozbiljniji simptom su suicidalne ideje. Vrlo je važno podizati svijest o tome da se depresija i suicidalnost češće javljaju za vrijeme praznika, da osobe za depresivnom simptomatologijom nisu lijene. Depresija ne prolazi sama od sebe, niti će joj pomoći ohrabrenje da osoba mora da se „trgne“.

A šta se dešava sa porodicama za vrijeme praznika?

Naglasak praznika, pored šopingholičarske manije, je i na porodici, ljubavi i bližnjima. Slike, reklame, bilbordi sve upućuje na to da „bi trebalo da imamo porodicu” u kojoj su svi srećni i nasmijani. A to nije česta slika u našim domovima. Obično za praznike dolazi do burnih svađa, odlazaka od kuća i vrijeđanja, a porodični sto postaje bojno polje na kome svi jedva čekaju nekoga da „bocnu” za nešto od cijele prethodne godine, gde se dalje neprijatna atmosfera nastavlja rečenicom: „Pa je l’ morate i baš na praznik da se svađate, svaki praznik uništite itd.” Mnogi već sada vide da će u takvoj „prazničnoj atmosferi” proći i ove godine, dešava se da svako od članova izbjegava te dane pa ni nisu u kući u kojoj će ih stalno neko kritikovati, nipodaštavati itd. Ako ste se pronašli u ovom opisu, ne očajavajte, vidite šta možete ove godine da uradite i kako da doprinesete vedrijoj atmosferi, otvoreno podsjećajući ostale članove da ih volite, da vam je stalo do njih, koristite humor i nemojte raditi isto što i svake godine, ako ste ćutali i ustajali od stola, sada ostanite i recite šta želite. Ako ste kritikovali i vraćali užarenu loptu sada je smirite i vratite ljubavlju i opraštanjem. Dogovorite se već prije ručka ili večere svi zajedno nova pravila – da večeras nema teških riječi, kolutanja očima i prebacivanja. E to nije lako postići, ali je svaki pokušaj vrijedan truda.

Šta biste poručili za kraj?

Umjesto „savršenih praznika“ napravite prazničnu atmosferu kakvu vi želite, ugodnu atmosferu bez stresa. Zapitajte se: „Šta me veseli? Kako bi izgledao moj idealan dan? Šta mogu uraditi da praktikujem više stvari koje me vesele?“ Osim toga, ovo je jedinstvena prilika da stvorite svoju tradiciju za praznike koja bi vam pomogla da se osjećate najbolje što u datom trenutku možete. Neka nam Nova godina ne bude samo nova, nego i bolja onako kako mi to želimo. Džon Lenon je jednom rekao: „Život je ono što ti se dešava dok si zauzet pravljenjem drugih planova“. Ovome bismo mogli dodati: da se ne fokusiramo na očekivanja, nego na ono što jesmo i što već imamo.

Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut