Maja Savanović Zorić
Gubitak voljene osobe, naročito kada je neočekivan, jedno je od najtežih iskustava s kojima se možemo suočiti. Taj šok može ostaviti osјećaj praznine i duboke tuge, a činjenica da se nismo oprostili može dodatno otežati proces žaljenja. Kao psiholog i psihoterapeut, Maja Savanović Zorić ističe da je u ovakvim trenucima prirodno osјećati niz emocija, od tuge, preko ljutnje, do osјećaja krivice. Te emocije su dio normalnog procesa žaljenja. Važno je dopustiti sebi osjećati tugu i sve druge emocije koje dolaze s gubitkom. Potiskivanje emocija može produžiti proces tugovanja.
Nemogućnost da se oprostimo od voljene osobe može ostaviti osjećaj ne dovršenosti. U tim trenucima, korisno je naći načine da se simbolično oprostimo. To može biti kroz pisanje pisma koje nikada neće biti poslano, izražavanje svojih osjećanja kroz umjetnost, ili jednostavno razgovor s nekim kome vjerujemo. Također, neki ljudi pronalaze utjehu u ritualima, kao što su odlazak na mjesto koje je osobi bilo značajno i slično.
Važno je i potražiti podršku – bilo kroz prijatelje, porodicu, ili profesionalce. Žaljenje je individualan proces i nema pravog ili pogrešnog načina da se tugovanje izrazi ili doživi. Traženje pomoći može nam pomoći da se osjećamo manje sami u svom bolu i pružiti nam alatke da se nosimo s osjećajima koji nas preplavljuju. Na kraju, Savanović Zorić podsjeća da je u redu dozvoliti sebi vrijeme za ozdravljenje jer svaka osoba prolazi kroz proces tugovanja svojim tempom. Gubitak voljene osobe mijenja nas, ali također može otvoriti prostor za nova iskustva i sjećanja koja nosimo sa sobom, dok živimo dalje sa ljubavlju i sjećanjem na one koje smo izgubili. (*)