OSVRT: Kada se politika miješa u veliku ljubav prema malom gradu

Selma ZULIĆ ŠILJAK 

Premijera filma „Mali grad velika ljubav“ održat će se mimo manifestacije Kladuško ljeto, 11. augusta, u samostalnoj organizaciji autora, saradnika, sugrađana i simpatizera ove inicijative. Projekcija će se održati na platou JU Prve osnovne škole, uz dobrodošlicu sugrađanima, popraćena, kako i priliči, razgovorom o nastanku filma.

Film „Mali grad Velika ljubav“ rezultat je skoro petogodišnjeg istraživanja dijaloga, povezanosti i osjećajnosti koja nastaju u trenucima nestajanja jednog pograničnog grada – Velike Kladuše. Na njemu su radili mladi scenarist i scenaristkinja, Adnan Karalić i Ajla Latić iz Velike Kladuše, a kao što svi kreativni i uspješni projekti odjeknu, tako je i ovaj razbudio interesovanje šire zajednice, naročito mladih. U filmu mladi scenaristi propituju koncept „doma“, kako jedno društvo pamti i kako se pojedinac sjeća tog prostora. Naizgled promotivni uradak jedne društvene zajednice, ipak je mnogo dublja priča o onima koji odlaze, onima koji ostaju i onima koji se vraćaju. Film je također svjedočanstvo da grad iz kojeg odlaze nastaje da živi kroz susrete i razgovore.

„Ideja je nastala 2019. godine ali tad nije bila realizirana zbog nedostatka opreme. Prvo snimanje bilo je u junu 2023. godine. Na prvom snimanju bilo je nas troje, Ajla, Elma i ja, a zadnja scena, snimljena u augustu 2024. godine, okupila nas je preko stotinu“, podijelio je Adnan Karalić, redatelj i jedan od scenarista filma.

Uvidom u objave na društvenim mrežama, najave filma pobudile su veliko interesovanje javnosti, a komentari su išli u smjeru pohvala jedne pozitivne priče i uz radovanje njenoj konačnoj promociji. Premijera filma najavljena je na lokalnom radiju RVK, te na Facebook stranici Filmtastično fotografskog studija, navodeći da će se film emitirati u sklopu manifestacije „Kladuško ljeto 2024“. No tu počinje zaplet jer ovaj kreativni uradak mladih Kladuščana nije dio manifestacije Kladuško ljeto.

Šira javnost zaslužuje pojašnjenje, ukratko – „Kladuško ljeto“ je kulturno-sportski program lokalne samouprave Velika Kladuša i finansira se iz lokalnog budžeta njenih građana. Uvidom u Službeni glasnik i dokument usvojenog budžeta za 2024. godinu, vidno je da je za ovaj i slične programe planirano da se potroši skoro duplo više nego za sufinansiranje opremanja školskih objekata ili finansiranje socijalnih kategorija. Slične manifestacije karakteristične su za općine širom BiH i jasno je da je kulturni i sportski progam bitan segment društvenog života, ali ono što izdvaja Kladuški jeste da taj program traje prilično dugo i košta jako puno. Primjera radi, u 2023. godini potrošeno je 207.276 KM (a planiralo se potrošiti 180.000), dok je za 2024. godinu predviđen trošak od 250.000 KM – pitanje je hoće li se i ove godine premašiti planirano.

Program se realizira u centralnom jezgru općine, a u odnosu na broj stanovnika ove male zajednice, značajno je posjećen. Jedan od razloga jeste činjenica da u ovom periodu Veliku Kladušu posjećuju Kladuščani koji žive i rade širom svijeta. Članovi Organizacionog odbora ove manifestacije imenuju se Rješenjem Općinskog načelnika (Laburistička stranka). Uz neznatne izmjene sastava Odbora iz 2023., i u 2024. godini odbor čini 11 članova, među kojima su uposlenici lokalne administracije, savjetnici načelnika (Laburistička stranka), zatim i potparol Laburističke stranke, član lokalnog medija (u čijem su privremenom nadzornom odboru članovi Laburističke stranke) i članovi Uprave Javnog komunalnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“, poznatog po subvencioniranju i grantovima iz općinskog javnog budžeta koje je dodjeljivao općinski načelnik, o čemu se u nekoliko navrata pisalo. Uvidom u biografije članova i članica, uz dužno poštovanje za različite djelatnosti, nemamo nijednog člana iz domena kulture i umjetnosti – a nije da ih nema u Velikoj Kladuši. U Organizacionom odboru su i dvije sestre – kćerke općinskog načelnika, jedna inžinjerka građevinarstva, a druga iz oblasti hotelijersko-turističke industrije. Pametnom dosta.

Nakon Kladuškog ljeta 2023. godine, iz rezervi budžeta Općine izdvojeno je ukupno 6.775,20 KM za naknadu za rad članovima odbora – svakom po 500.

JEL’ VI TO OZBILJNO?

U takvom sastavu, nakon maja 2024. godine, Organizacioni odbor je krenuo u revidiranje ili popunjanje programa koji se, između ostalog, sastojao u pokušajima intervencije u autorsko djelo „Mali grad velika ljubav“. Očigledno nepoznavajući osnovne principe umjetničkog i autorskog izričaja, sa elementima direktnih pokušaja cenzure i ukidanja slobode izražavanja, uslijedili su komentari o tome kako se nekom od članova ne sviđa prikaz određene scene. Priča o cenzuri stara je koliko i priča o stvaranju, ali nisam sigurna da su se članovi i članice Organizacionog odbora bavili intervencijom prema ostalim autorima. Primjera radi, tekstovima Fatmira Sulejmanija, pa ga sazvali na razgovor i rekli: znate, ne bih ja da vi pjevate da vam žena treba „polagati račune“ ili tipa Hakalu pa tražili da se na repertoaru ne nađe ona o Bosni hamajliji ili nešto deseto. Ne znam, moguće da jesu, ali ono što je sigurno jeste da su od mladih Kladuščana tražili da se scene sa konjem sivcem i konjanikom koji nosi zastavu RBiH (naglašavam da nije u pitanju zastava Armije BiH) na todorovskom starom gradu – izbriše (u filmu je nekoliko zastava i grbova, između ostalih zastava današnje BiH, grb Općine Velika Kladuša), na što autori nisu pristali, a nakon čega su javnosti pojasnili priču o konju Zekanu koji je uginuo nedugo nakon snimanja i zašto im je značajna ova scena.

Komentari su prevashodno, kako navodi autor filma, dolazili od Elvire Abdić Jelenović i Edine Abdić Pleho koje su tokom „kontrolnog sastanka“ preuzele glavnu riječ. Dok je starija kćerka navodno, kako govori autor filma, izjavila da se ne sjeća da se u Kladuši jelo drvenim kašikama, mlađa je navodno imala poteškoće da razumije naraciju*. I sve bi to ostalo na tragu jedne tragi-komične situacije od koje se iole obrazovan čovjek može samo dobro ismijati, da nije fakat postao ozbiljno.

Da ipak nije riječ o šali pokazalo se načinom na koji je Odbor ponudio učesnicima konačnu lokaciju za promociju filma. Kako autori navode, u razgovoru sa Organizacionim odborom nastojali su ukazati da Gradski park nije pogodna lokacija za projekciju, da ne može da ugosti dovoljan broj ljudi naročito ne na način da mogu vidjeti ekran, te konačno da bi zvuk bio potpuno utišan koncertom koji bi se relizirao tek stotinjak metara od filma – u isto vrijeme (koncert Benjamina Kličića). Potom su autori stavljeni „na čekanje da bude sjednica“, kako je rečeno, a konačna odluka bila je jedino ta neadekvatna lokacija. Iako su autori iskomunicirali da im ista ne odgovara i nakon sjednice, projekcija filma je uvrštena u zvanični program, rame uz rame uz Kličićev koncert, bez pojašnjenja – zašto? Pametnom dosta.

Za snimanje filma ovaj autorski tim dobio je ukupno 2.500 KM iz općinskog budžeta (Grant za sufinansiranje mladih 2022. godine – 1.500 KM i 2023. – 1.000 KM). Ova sredstva bila su nedostatna za iznajmljivanje osnovne opreme – drona i kamere (ukupno 7.100 KM), za rasvjetu (1.700)  i putne troškove (oko 700 KM), dekoraciju, rekvizite i ostalu potrebnu opremu, u osnovi autori su u film uložili skoro četiri puta više od osnovice iz općinskog budžeta. Premijera filma održava se bez podrške iz javnog budžeta kako je prvobitno najavljeno, nego uz podršku bliskih prijatelja, rodbine i simpatizera ove inicijative, pojedinaca i vlasnika lokalnih biznisa koji su se udružili i skupili neophodnih dodatnih 5.000 KM za potrebnu opremu.

Sigurna sam da bi u daljem traganju za finansijskim sredstvima za promociju filma autori uspjeli dobiti svu potrebnu podršku, bez da računaju na prijateljsku i rodbinsku podršku. Da li pojedinačnim donacijama građana, lokalnih poduzetnika ili nekih drugih fondova sa viših nivoa vlasti, ali za sve druge opcije je bilo potrebno vrijeme kojeg autori nisu imali na raspolaganju. „Mi želimo da film pokažemo ljudima dok su tu [nakon mjeseca augusta, ljudi odlaze]“, podijelio je ovaj volonterski tim.

MALI GRAD VELIKA LJUBAV

Promocija filma održava se u nedjelju, 11. augusta u 21:00 sati kod JU Prve Osnovne škole. Promociju će pratiti i drugi sadržaji, muzika koja je nastala u svrhu filma i razgovor o ideji i filmu.

Svrha ovog teksta nije nikako da umanji značaj promocije filma već da ponuka javnost da je posjete i podrže mlade autore i autorice da se izražavaju slobodno, da podijele svoju viziju Velike Kladuše i da bez pritisaka i cenzure, uz podršku svojih sugrađana i sugrađanki dobiju zasluženu projekciju, te u tu svrhu objavljujem recenziju pripremljenu u maju mjesecu, nakon što sam pogledala radnu verziju filma. Pisana je u cilju da inspiriše i druge mlade autore i autorice da istražuju, te svakako da podrži jedan zanimljivi lokalni projekat.

Priča o onima koji se uvijek vraćaju i onima koji ostaju

Zajednicu, grad, čine prevashodno ljudi i ima ga onoliko koliko se o njemu govori, koliko se spominje, ima ga dok ga se neko sjeća i dok ga neko pamti. Sjećanje je aktivni proces i uvijek je pod utjecajem sadašnjosti – naš odnos prema prošlosti se intenzivno mijenja ovisno od ovdje i sada. Upravo iz tog ugla mladi scenaristi filma propituju koncept „doma“, kako jedno društvo pamti i kako se pojedinac/pojedinka sjeća tog imaginarnog prostora kojeg uvijek nosi sa sobom.

„Na šta prvo pomisliš kada ti neko spomene dom?“, pitanje je kojim naratorka uvodi gledatelja u putovanje po stanicama sjećanja. Dramaturgija filma je dramaturgija stanica koje su vješto smještene u različita vremena, te se prošlost, sadašnjost i budućnost (koja je predstavljena u obliku sna), pretakaju u dvadesetominutnom uratku. Da dom nije samo mjesto mjerljivo i ograničeno nego zbroj različitih odnosa, mirisa, okusa i sjećanja, jedna je od poruka ovog filma. „Šta ljudi ponesu sa sobom kada odu?“, „Da li se to što su ponijeli mijenja protokom vremena?“, „Šta donose sa sobom kad se vrate?“, pitanja su koja će postaviti angažovan gledatelj ili gledateljica.

Naizgled promotivni uradak jedne društvene zajednice, ipak je mnogo dublja priča o onima koji odlaze, onima koji ostaju i onima koji se vraćaju. Film je također svjedočanstvo da grad iz kojeg odlaze nastaje da živi kroz susrete i razgovore. Žanrovski je film teško pozicionirati, ali dokumentarni umjetnički uradak koji propituje osjećajnost i sjećanja jedne zajednice bi možda bio dobar početak njegovog predstavljanja.

Područje sjeverozapadne BiH historijski je mjesto dolazaka i odlazaka, u nekoliko navrata skoro opustošena periferija, mjesto konflikta, razvoja, rasipanja, granice. Ako izolujemo samo područje Velike Kladuše, grada koji graniči sa također opustjelim dijelom Hrvatske, pronaći ćemo desetine generacija koje su migrirale u zapadne i razvijene zemlje u različitim periodima, kako u prijeratnom, ratnom, tako i u postratnom periodu. Ipak, ovo područje je i prostor dolazaka, povratka i dinamične nove osjećajnosti koju su autori filma nastojali zabilježiti svojim prvim umjetničkim uratkom“.

Iako se po logici življenja u lokalnoj zajednici već sve zna, važno je da je priča ispričana, ako ništa, a onda od autorice koja smatra da ne treba šutjeti pod izgovorom da se „ne zamjeramo’’. Samo na ovaj način možemo da pravimo put nekim budućim mladim umjetnicima da stvaraju bez pritiska, da dobiju prostor koji zaslužuju, da budu konsultovani s poštovanjem, slušani i ohrabreni. Samo na takav način  jedan umjetnik ili umjetnicaiz Velike Kladuše koji/a nije član/članica političke stranke može naći svoje mjesto u odboru budućih sličnih manifestacija. Možda bi takva jedna osoba uspjela ostalima pojasniti šta može značiti koja scena i ukupni film.

***Za potrebe ovog teksta koji je pisan više u formatu komentara, nisam kontaktirala Elviru Abdić Jelenović niti Edinu Abdić Pleho. Razlog tome dala je sama Elvira Abdić Jelenović kada je na kongresu Laburističke stranke BiH 2018. godine rekla da nerado govori o svojim planovima. „Sad, u drugom mandatu, šta ćemo i kako uraditi, vidjeće se u narednom periodu. Nerado govorim o svojim planovima, s obzirom na to da to uvijek bude predmet analize lokalnih medija koji počesto ne razumiju šta i kako mi to želimo“, kazala je Abdić Jelenović. Prema tome, u svojstvu nezavisne autorice, nerado i ja pitam. (*)