Dragi prijatelji,

povod za moju današnju objavu je nekoliko razgovora koje sam ovih dana obavio sa ljudima koji su u posljednjih nekoliko godina ili mjeseci imali tu nesreću da budu brutalno opljačkani, a neki od njih i do smrti ili na smrt pretučeni.

Više od same pljačke, fizičkog zlostavljanja i psihičkih trauma koje su proživili te ljude boli anemičnost policije i indolentan odnos tužilaštva u istraživanju i procesuiranju pljačke i pljačkaša.

Tako se skoro može steći utisak da su pljačka i otimačina kod nas u Kladuši postale normalne stvari i da opljačkani čovjek još treba biti sretan i zahvalan pljačkašima što su se smilovali i poštedili mu život.

Da o ovom nešto istražim ponukala me nedavna pljačka pazara jedne naše Kladuške firme, a priče onih koji su opljačkani i koje sam slušao ovih dana su zaista za horor filmove i za rubrike „vjerovali ili ne“.

Nije tako davno kada je jedan stariji bračni par u Šumatcu platio životima za plijen od 20,00 KM, koliko su pljačkaši našli u kući, nakon provale i izvršenog zločina.

Danas sam prvi put čuo izvorno priču moga dugogodišnjeg prijatelja Dragana Kalića iz Šmrekovca, koji je brutalno opljačkan i pretučen u noći 15/16. decembra 2020. godine.

Dragan je tada brutalno opljačkan i pretučen od strane tri lica koji su tog dana iza ponoći provalili u njegovu porodičnu kuću u Šmrekovcu i opljačkali veliki iznos porodičnog novca i vrijedne porodične predmete. Samo pukim slučajem i brzom intervencijom ljekara u Karlovcu i Zagrebu Dragan je ostao među živima.

Njegova supruga, koja je uz Dragana bila očevidac brutalne pljačke i premlaćivanja, danas je potpuno traumatizirana osoba sa neizlječivim posljedicama i logično od tada ona i cijela Draganova uža porodica više ne žele ni vidjeti rođenu kuću i rodni kraj u Šmrekovcu i Kladuši.

Osim izjave policiji u Kladuši, nekoliko dana nakon teške operacije u Zagrebu, do danas, Draganu nije vraćena niti jedna marka od opljačkanih preko 300.000 KM, nisu vraćene izuzete stvari, Tužilaštvo nije podiglo optužnicu, a što je najčudnije pljačkaši su otkriveni dva dana nakon pljačke, saslušani i pušteni na slobodu, kao da su prekoračili brzinu u saobraćaju, a ne izvršili brutalnu pljačku i pokušali ubiti čovjeka.

Od trojice pljačkaša dvojica su iz Kladuše i jedan je profesionalni pljačkaš iz Banja Luke i danas potpuno slobodni jedan živi u Kladuši, jedan se nastanio u Njemačkoj i jedan je u rodnoj Banja Luci.

Recite mi molim Vas, nakon ovoga, kakva je poruka ovakvim odnosom poslana Draganu Kaliću i njegovoj porodici i kakva je poruka svakom čovjeku koji je potencijalna meta ovakve brutalne pljačke i brutalnog premlaćivanja?

Kakva je poruka građanima kada gledaju srdačne susrete i druženja kriminalaca i naše policije i kakva je poruka svima kad vide pijane policajce ili njihovo strahopoštovanje prema kriminalcima?

Danas sam saznao da je na ovom Draganovom slučaju do sada izmijenjano troje tužilaca, a trenutno na slučaju radi tužiteljica Džafić i svih troje nisu dalje dobacili od istrage koja je navodno u toku.

Kada sirotinja ukrade metar ili dva drva da ogrije djecu ili da im zaradi za kruh naše Tužilaštvo takve predmete expresno rješava i procesuira, a brutalni pljaškaši i kriminalci su na slobodi.

Simptomatično je veliki broj građana koji provale u kuće, pljačku i krađu imovine više uopšte ne prijavljuju, iako znaju ko su pljačkaši, ali uglavnom to obrazlažu nepovjerenjem u policiju i nezamjeranjem brutalnim pljačkašima.

U posljednje tri godine, svi smo se naslušali priča kako su pljačke i krađe u Krajini i Kladuši migrantski proizvod, ali i svi znamo da Sudo-Luku, Mjenjačnicu, Benzinsku pumpu, Dragana i druge nisu opljačkali migranti, već domaći pljačkaši potpomognuti profesionalcima iz Banja Luke, Beograda i dr.

Tragično je i simptomatično da Lokalna vlast u Kladuši o ovim slučajevima brutalne pljačke i premlaćivanja građana ne potroši ni jednu javnu riječ i ne osjeća potrebu da nešto poduzima na zaštiti sigurnosti građana i njihove imovine, iako je to njena obaveza.

Nije onda ni čudno što se ljudi sve više pitaju u kakvoj to državi živimo i ima li kraja sunovratu, a na svoje uši i oči sam u nekoliko navrata slušao i vidio riječi roditelja „Bježite djeco“, upućene vlastitoj djeci.

Sigurnost ljudi i imovine je jedan od glavnih faktora koji utiču na izbor mjesta življenja i Kladuša je po tome dugo bila cijenjena kao mjesto ugodnog i sigurnog življenja. Nažalost, danas se i to promijenilo i danas je nesigurnost ljudi i imovine u Kladuši jedan od bitnih razloga za bježanje iz Kladuše.

Na udaru pljačkaša u posljednje vrijeme posebno je izložena imovina naših građana u dijaspori i oni sve više zbog toga negoduju, prešutno prodaju ili čak napuštaju vlastitu imovinu u rodnom kraju.

Pitanje sigurnosti građana i njihove imovine je ogledalo vlasti i nisu na mjestu pokušaji traženja alibija u „nenadležnosti lokalne vlasti“.

Sigurnost građana i njihove imovine uvijek je u nadležnosti Lokalne vlasti i ona mora naći načina da zaštiti svoje građane i njihovu imovinu.

Dragi sugrađani,

Nadam se da Vas ovim riječima nisam dodatno zabrinuo i ustrašio, ali morate znati da rješenja i za ove i ovakve probleme ima, ali u svakoj varijanti za to moramo imati ozbiljnu i odgovornu vlast. Nije posao Lokalne vlasti samo da krčmi Budžet i javni novac, da udomljava stranačke aktiviste i da se za sve probleme građana proglašava nenadležnom, već je zadatak da brine o potrebama građana i da brine o sigurnosti građana i njihove imovine.

Ove naše vlasti izgleda više brinu o sigurnosti onih sa druge strane zakona i o sigurnosti njihove imovine, a ne o sigurnosti svih građana i njihove imovine.

Ovo se može promijeniti jedino kad svi shvatimo da to nije dobro i kad odlučimo da to želimo promijeniti.

Do tada da nam je svima dragi Bog u pomoći. Rifat DOLIĆ