Na pragu smo još jedne u nizu poslijeratnih predizbornih kampanja za Izbore u BiH. Biranju vođa i rukovodstva oduvijek je i s razlogom poklanjana velika pažnja, jednako u vjerskom i civilnom svijetu. Naravno, oduvijek i svugdje su za Izbore vezane i zloupotrebe, manipulacije, ucjene i prevare.
Naši stari su nam često prepričavali o Izborima između dva svjetska rata u bivšoj Kraljevini Jugoslaviji. O izborima i glasanju u Titinoj Jugoslaviji vjerovatno nisu ni smjeli pričati.
Tako sam bezbroj puta slušao priču svoga dida Sulejmana kako je tadašnji čelnik stranke Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) i ministar u Vladi Kraljevine Jugoslavije Mehmed Spaho u predizbornoj kampanji, dvadesetih godina prošlog vijeka, muslimanskim porodicama u Krajini dijelio jedan opanak, a drugi bi dijelio nakon izbora i proglašenja rezultata.
Stotinu godina kasnije, Spahin izum obilato koriste i neke današnje političke partije u Bosni i Hercegovini, uz jednu bitnu razliku, što je Spaho za kupovinu opanaka koristio vlastiti ili stranački novac, a današnji sljedbenici Spahinog izuma u BiH, za kupovinu glasova i podrške birača koriste Budžet i sredstva istih onih kojima plaćaju glasove i podršku. Kod nas u BiH i u okruženju, manje više, svi vlastodršci, na svoj način, kupuju glasove i podršku građana i birača na izborima.
Moram priznati da je u ovoj našoj Bosanskoj baruštini u kupovini glasova i podrške najdalje otišla stranka NES ili presvučena A-SDA.
Niko kao NES nije skupio i osmislio toliko inovacija kako Budžet i javna sredstva bolje iskoristiti za kupovinu glasova i podrške birača na Izborima.
Sasvim sigurno, danas nema niti jednog putića, staze, mosta, brvice, zakrpane rupe na putu, odrona, klizišta, poticaja, sanacije škole, imenovanja direktora, radnog mjesta, plastenika i ostalog što se finansira iz Budžeta Cazina ili USK-a, a da nisu linkovani i uslovljeni podrškom za NES i njene kandidate na Izborima.
Naravno, kod NES-a nema veresije, prvo glasovi, pa onda „podrška iz budžeta“.
Kod nas u Kladuši je situacija malo drugačija, ali Izbori i dolazak predizborne kampanje kod našeg načelnika proizvode prava čuda. Preko noći, naš načelnik, nakon duže vremena, počeo dolaziti na posao, pa čak nađe vremena i za prisustvo manifestaciji „Kladuško ljeto“ ili zboru građana u Mjesnoj zajednici Šumatac.
Ma nedo Bog nije to radi Izbora i predizborne kampanje. To je sigurno zato što naš načelnik voli i poštuje svoje građane.
Preko noći, naš načelnik ozdravi od fobije na koronu koja ga je više od dvije godine sramno sprečavala da redovno dolazi na posao i sada, unatoč što korona ponovo prijeti, on se hrabro rukuje i slika sa našim građanima.
Preko noći, naš načelnik počinje oplakivati Srebrenicu i stradanja Srebreničana i preko noći zavoli slušati muziku i pjesme Hanke Paldum, Halida Muslimovića i još nekih zvijezda narodne muzike, koje je do nedavno „častio“ sočnim psovkama i epitetima.
Preko noći, naš načelnik zaboravi kako je do nedavno komentirao i „častio“ Aliju zbog njegovog guranja djece i porodice na uticajne i dobro plaćene funkcije, a sada je Alija za njega po tome mala maca.
Preko noći, naš načelnik odluči da uskladi – smanji svoju plaću u skladu sa Kantonalnim zakonom i nije bitno što je u tome zakasnio pune četiri godine i nije bitno što je to smanjenje čitavih 5%.
Bitno je da narod pred Izbore čuje kako se naš načelnik žrtvuje i u ovom kriznom vaktu smanjuje vlastitu plaću za čitavih 5%.
Ima tu još puno žrtava kojima naš načelnik žrtvuje vlastiti Budžet Općine za svoje građane i nemojte slučajno pomisliti da je to radi dolazećih Izbora i predizborne kampanje.
Prosto je nevjerovatno kako Izbori i Izborna kampanja, snažno i preko noći, transformišu vlast i vlastodršce u nešto što bi trebali uvijek biti, a što nisu u najvećem dijelu svoga mandata i života.
Sve u svemu, Izbori su čudo neviđeno i za građane bi najbolje bilo da stalno imamo Izbore i predizborne kampanje.
Vlast i političari bi tako bili profesionalniji, ljubazniji, skromniji i solidarniji prema građanima, a posebno prema biračima.
Tako ne bi imali rupa na putevima, ne bi kasnile penzije i socijalne naknade, ne bi bilo redukcija, ne bi bilo poskupljenja vode i odvoza smeća, ne bi bilo uvođenja novih nameta i ne bi bilo bahatog arčenja i rasipanja budžeta i javnog novca.
Naravno, dragi narode, ovo je samo malo, pomalo satirično, podsjećanje na našu tragičnu zbilju u kojoj vlast i vlastodršci, sa punim pravom, računaju da birači imaju kratko pamćenje i da je narodu dovoljno obezbijediti kruha i igara i glasovi su tu. Ko te pita ko to sve plaća? Ko te pita što je to nezakonito i kriminalno? Ko te pita što su nam sela pusta i što je u Kladuši sve teže sresti mladog čovjeka? Ko te pita što je 1.500 zahtjeva za urbanističke i građevinske dozvole godinama na čekanju? Bitno je da je čovjek bar minutu sretan, a stotine hiljada nesretnih minuta se brzo zaboravljaju. Triježnjenje dolazi ubrzo nakon Izbora i tako se vrtimo u krug, tapkamo u mjestu i sa stilom tonemo sve dublje i dublje.
Izvolite, dragi birači, birajte ponovo one koji se brinu da propadamo sa stilom. Rifat DOLIĆ