U Bihaću i Velikoj Kladuši boravi najveći broj migranata koji preko Bosne i Hercegovine traže put ka zemljama zapadne Europe. Trenutno ih je tamo između tri i četiri hiljade, od čega dvije trećine u Bihaću. Građani ova dva grada sve više iskazuju nezadovoljstvo zbog toga što, kako kažu, trpe najveći teret migrantske krize.

Ono na šta se Bišćani i Kladušani najviše žale jeste kriminal za koji kažu da je u znatnom porastu otkako su migranti i izbjeglice došli u njihove gradove. Često se pominje i kako se migrantska kriza negativno odrazila na ekonomsku situaciju u ovim sredinama. Antimigrantski stavovi najčešće počivaju na tvrdnji kako niko ne zna ko su ti ljudi koji ulaze u BiH bez dokumenata, te je stoga velika vjerovatnoća da su opasni ljudi, bjegunci od zakona u svojim zemljama, a možda i teroristi. Međutim, dostupni službeni podaci ne potvrđuju tri najčešće tvrdnje ili predrasude o migrantima.

Tvrdnja 1: Bihać i Velika Kladuša su nesigurni zbog migranata

U Unsko-sanskom kantonu u 2018. godini evidentirano je 1.406 krivičnih djela, što je za 71 djelo manje nego u 2017. U gradu Bihaću i općini Velika Kladuša, u kojima boravi najveći broj migranata, broj krivičnih djela počinjenih u 2018. na gotovo je istom nivou kao i godinu ranije. U Bihaću je evidentirano 458 krivičnih djela (7 više nego u 2017.), a u Velikoj Kladuši 254 (4 krivična djela više u odnosu na prethodnu godinu). To su podaci iz  Informacije o stanju sigurnosti na području USK-a za 2018. godinu koju je usvojila kantonalna Skupština 25. marta ove godine.Informacija ne sadrži podatke o broju krivičnih djela koje su počinili migranti. Iz MUP-a nam je potvrđeno da su u ukupnu brojku uvrštena sva krivična djela, dakle i ona koja su počinili migranti ili izbjeglice. Ale Šiljdedić, portparol kantonalnog MUP-a, ranije je za Klix naveo da je „u prošloj godini evidentirano 77 krivičnih djela koja su počinili migranti. Od toga 15 krivičnih djela su prema njima učinili državljani BiH. Javni red i mir je narušen 42 puta. Evidentirano je više od 700 različitih manjih incidenata koji nemaju obilježje krivičnog djela, niti prekršaja, ali se mogu povezati sa ovom situacijom”, rekao je tom prilikom Šiljdedić.

Kada je u pitanju struktura krivičnih djela, pretpostavka je da migranti najčešće čine djela koja su usmjerena protiv imovine (krađa, razbojništvo, otuđenje tuđe stvari, itd.). U prošloj godini u Bihaću i Velikoj Kladuši evidentiran je blagi porast ove vrste krivičnih djela. U Bihaću je zabilježeno ukupno 212 krivičnih djela protiv imovine (više za 25 nego 2017.), a u Velikoj Kladuši 108 (18 više nego u prethodnoj godini).

Informacija o stanju sigurnosti za prošlu godinu pokazuje da je i po pitanju javnog reda i mira situacija u 2018. bila bolja nego godinu ranije.Broj slučajeva narušavanja javnog reda i mira koje je policija evidentirala u USK-u u 2018. manji je za 12 posto nego godinu ranije. Takođe ukupni broj prekršaja smanjen je za 13 posto. Najviše narušavanja javnog reda i mira bilo je u Bihaću (491), zatim u Cazinu (455) i u Velikoj Kladuši (287). Zanimljivo je da su ovi brojevi na nivou onih iz ranijeg perioda kada migranata u USK-u nije uopšte ni bilo. Primjerice 2014. godine u Bihaću je zabilježeno 497, u Cazinu 389, a u Velikoj Kladuši 362 slučaja narušavanja javnog reda i mira.

Da zaključimo, službena statistika MUP-a Unsko-sanskog kantona ne potvrđuje da je s dolaskom migranata značajno narušena sigurnost u Bihaću i Velikoj Kladuši. Ipak, ono što jeste tačno je to da je percepcija sigurnosti promijenjena. Na portalu Biscani.net aktivna je anketa s pitanjem „Osjećate li se sigurno u vlastitom gradu?” na koju je oko 80 posto (od preko 17 hiljada posjetilaca) odgovorilo sa NE.

Strah, posebno od nepoznatog, se jako brzo širi i u atmosferi straha svaka teorija zavjere se lako „primi”. Ili, kako je rekao jedan od građana Bihaća na nedavnim protestima zbog situacije s migrantima: „Ono što mi želimo jeste da se oslobode javne površine, centar grada da naša djeca mogu normalno da šetaju. Jednostavno u ljude se uvukao strah od nepoznatog i to jednostavno mora stati”.Tvrdnja 2: Zbog migranata ispašta ekonomija

Iz medijskih napisa može se zaključiti da se migrantska kriza negativno odrazila i na ekonomsku situaciju u USK-u, posebno na turizam. Predsjednica Turističkog klastera USK-a kazala je za Nezavisne novine u novembru 2018. kako su mnoge agencije tokom godine otkazale turističke aranžmane iz sigurnosnih razloga. Turistički radnici su se požalili da je posebno opao broj turista iz bogatih arapskih zemalja.

Međutim, egzaktnih podataka o stanju o turizmu još uvijek nema. Vjerovatno će ih biti sredinom ove godine kada Federalni zavod za statistiku objavljuje kumulativne ekonomske podatke za prethodnu godinu, među njima i broj turista i broj noćenja za svaki kanton. Ipak, zanimljivo je da je broj turista u Nacionalnom parku Una u 2018. porastao za 15 posto u odnosu na godinu ranije. Prema riječima direktora ovog nacionalnog parka, taj broj bi bio i veći da nije bilo migrantske krize. Na osnovu kojih indikatora je to zaključio nije navedeno.

Interesantni su i podaci koje smo dobili od Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Velika Kladuša i Bihać su poznate destinacije za vikend šoping ture kupaca iz Europske Unije, prije svih Slovenije i Hrvatske. Strani građani imaju pravo na povrat PDV-a za robu kupljenu u BiH, te se već godinama unazad najviše zahtjeva za povrat poreza podnese na graničnim prijelazima u Orašju, te u dva krajiška – Izačić u Bihaću i Hukića Brdo u Velikoj Kladuši.

Na sva tri ova granična prijelaza zabilježen je rast broja zahtjeva za povrat PDV-a u 2018. godini, pri čemu je taj rast najveći u Velikoj Kladuši. Granični prijelaz Hukića Brdo postao je vodeći u BiH po iznosu prijavljene kupljene robe na koju je zatražen povrat PDV-a. Ovi podaci govore da migrantska kriza nije imala veći utjecaj na dolazak stranih kupaca u Veliku Kladušu i Bihać.

Prema do sada dostupnim, ali nepotpunim podacima, migranti u Bihaću i Velikoj Kladuši nisu imali osjetan negativni utjecaj na turizam i trgovinu. Kada bi vlasti imale drugačiji, otvoreniji pristup politici migracija, oni bi mogli biti dio rješenja za jednu od gorućih ekonomskim tegoba.Poznato je da Unsko-sanski kanton ima sve više problema sa nedostatkom radne snage. Boljom regulacijom propisa vezanih za radna prava migranata i tražioca azila, ova populacija bi mogla biti značajan izvor radne snage barem za sezonske poslove tokom ljetnih mjeseci (poljoprivreda, građevinarstvo, uslužne djelatnosti).

Mnogi od njih su već radili u Turskoj i Grčkoj, prikupljajući tako novac za nastavak puta. Lakšim pristupom migranata na tržište rada, uz ekonomske benefite, bi se i smanjio broj onih koji uslijed egzistencijalnih poteškoća postaju potencijalni počinioci krivičnih djela.

Tvrdnja 3: Ne znamo ni ko su ni otkud dolaze

Vijeće ministara je u decembru 2018. godine saopštilo da je Službi za poslove sa strancima od početka godine do kraja novembra prijavljeno 23.058 migranata, a namjeru za azil izrazilo je njih 21.759. Činjenica da je ogromna većina izrazila namjeru za azil znači da su prošli proceduru pri Graničnoj policiji BiH ili nekoj od organizacionih jedinica Službe za strance, te dobili potvrdu koja sadrži podatke o licu koje je iskazalo namjeru za podnošenje zahtjeva za azil.

Postoji mogućnost da migranti daju netačne podatke tokom ovog postupka, ali to ne znači da je nemoguće utvrditi njihov identitet kada počine krivično djelo. Nakon hapšenja uzima im se otisak prstiju te vrše provjere putem Interpola i Ministarstva sigurnosti, rekla je u izjavi za RTVUSK glavna kantonalna tužiteljica Fadila Amidžić. Dodala je da se u većini slučajeva uspijeva doći do identiteta osumnjičenih, posebno kod počinioca težih krivičnih djela, koji uglavnom budu u pritvoru do izricanja presude.

Takođe, gotovo svi miganti koji dođu u BiH već su bili u zemlji Europske unije – Grčkoj, gdje su registrovani, te je provjerom otisaka moguće utvrditi da li su dali iste podatke i u BiH. Proces registracije izbjeglice i migranti su prošli i u drugim zemljama na Balkanskoj ruti, pogotovo u Srbiji gdje je većina njih mjesecima boravila u kampovima pod nadzorom države.

Dodatni korak ka registraciji migranata, ali i poboljšanju sigurnosne situacije, mogla bi biti izmjena propisa, odnosno dekriminalizacija pružanja smještaja migrantima. Trenutno građani po zakonu ne mogu pružati smještaj migrantima, niti besplatno niti za novac. Zbog toga su migranti prisiljeni da idu u kolektivne centre (koji u USK-u više ne primaju nove migrante, ako nije riječ o porodicama ili maloljetnicima) ili da sami pronalaze ilegalni smještaj u napuštenim i praznim objektima.

Mnogi migranti ne žele da borave u kampovima u kojima vladaju loši uslovi i postoje visoke tenzije zbog nacionalnih, socijalnih i drugih razlika među korisnicima ovog tipa smještaja. Među njima ima i onih koji mogu da plaćaju privatni smještaj. Kada bi se izmijenili propisi i omogućilo građanima da iznajmljuju sobe onim migrantima koji su podnijeli zahtjev za azil, to ne samo da bi ekonomski osnažilo domaće stanovništvo nego bi i dovelo do napretka u registraciji i utvrđivanju identiteta migranata.

Novac Europske unije za smještaj migranata u BiH u najvećoj mjeri ide preko međunarodnih organizacija poput IOM-a koje organiziraju kolektivne centre za boravak izbjeglica i migranata. Praksa razvijenih zemalja Europske unije, poput Njemačke, je da finansira privatni smještaj tražioca azila tako što plaća određeni mjesečni iznos građanima koji izdaju sobe migrantima. Kada bi se ovakav pristup primjenio i u BiH, veće benefite bi imali i građani ove zemlje, prvenstveno u vidu dodatne zarade, ali i migranti koji bi živjeli znatno boljim uslovima nego u kolektivnim centrima.

Unsko-sanski kanton, odnosno Bihać i Velika Kladuša, nesumnjivo snose najveći teret migrantske krize u BiH. Naprosto, ova mjesta se nalaze na migrantskoj ruti koja se pokazala izuzetno uspješnom za migrante, jer su četiri petine onih koji su ušli u BiH u 2018. godini uspjeli doći do EU. Pristup države BiH, ali i Europske unije politici migracija pokazao se manjakvim, na šta upozorava i 30 europskih parlamentaraca u pismu kojeg su uputili Europskoj komisiji.

Frustracije građana Bihaća i Velike Kladuše, u izuzetno konfuznoj i složenoj situaciji, nažalost bivaju usmjerene ka migrantima umjesto ka onima kojima je posao da upravljaju krizama. U atmosferi nabijenoj mržnjom i strahom, činjenice postaju irelevantne, a širu sliku migracija – svjetskog problema 21. Vijeka – rijetko ko pokušava da vidi. Autor: Amir PURIĆ Video: Edis KADRIĆ