Piše: Midhat Dedić
Evo pitanja na koje neću dobiti odgovor. Ko štiti Asima Kambera u Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona?
Odgovor na ovo pitanje zasigurno neće doći ni službeno ni nezvanično, jer tamo niko nije lud da prizna. Neće doći ni negativan odgovor, jer bi takav odgovor otvorio pitanje profesionalnosti, stručnosti, politizacije, zataškavanja, „ladičarenja“, zavlačenja istraga u namještenim formaliziranim zakonskim preprekama i subjektivnostima iniciranim privatnim interesima tužioca…i šta još sve ne.
Možda i pitanja čiji je koji tužilac i ko nad njima, tužiocima, ima odlučujući uticaj.
Da je Asim Kamber Pablo Escobar, Al Kapone ili Laki Lućano do sada bi bio ili oslobođen ili optužen nakon što već šest godina zajebava kompletan tužilački i sudijski tim u Unsko-sanskom kantonu. Da, upravo tako- zajebava.
Jer, ako Bojovnik nije kriv, ostavite ga konačno na miru i završite ove farse. I obrnuto, ako je Laki kriv okončajte jednom višegodišnje nedoumice optužnicom.
Ovu tezu branim slijedećim činjenicama, informacijama, navodima, nezvaničnim informacijama i sumnjama.
KRIVIČNI PREDMET 1. – FARSA PRVA
Godina je 2014. afera i krivični predmet „Šume” (Tužilaštvo USK-a, Kantonalni sud Bihać).
Asim Kamber preko svog bloga (15 objavljenih tekstova), inače dvokomorne medijske septičke jame, blati i kompromitira ne samo sutkinju u tom procesu (Jasminka Karabegović), tužioca (Senada Ljubijankića), glavnu kantonalnu tužiteljicu (Fadilu Amidžić), nego i svjedoke Almira Ćirića i Hajrudina Pehlivanovića i kantonalnog policijskog istražitelja Mirhada Abdijanovića. Ono što Kamber naziva istraživačkim novinarstvom je u stvari ometanje krivičnog postupka i uticaj na svjedoke, zbog čega se pokreće istraga. Glavna tužiteljica Fadila Amidžić upućuje i privatnu tužbu Općinskom sudu u Bihaću protiv Kambera zbog klevete i uvreda. Raspamećeni sudije i tužoci ne znaju šta da rade, pa 23. marta 2017. godine šalju krivičnu prijava Tužilaštvu BiH protiv Asima Kambera zbog ometanja rada pravosuđa (informacija potvrđena iz Kantonalnog suda u Bihaću).
Uz dopis Tužilaštvu BiH u prilogu je dostavljena optužnica Kantonalnog tužilaštva USK-a broj T01 0 KTO 0018884 13 i ispisi sa Blog-a (15 komada) kako bi Tužilaštvo moglo cijeniti da li u pomenutim tekstovima ima elemenata krivičnog djela ometanja rada pravosuđa i uticaja na svjedoke Tužilaštva. Nije poznat epilog ove krivične prijave stare tri i po godine.
Jasminka Karabegović | Notarska komora FBiH
Poznato je da je sutkinja Jasminka Karabegović, slučajno ili ne, napustila Kantonalni sud Bihać i otišla u notare. Njen odlazak, a radilo se o kvalitetnoj sutkinji, dodatno je usporio ionako predugi krivični postupak protiv Muslimovića & ostalih. Promjenom sudije posebno nisu bili zadovoljni u Tužilaštvu USK-a, a razvlačenje postupka je doprinijelo igubljenju interesa medija za ovaj sudski proces.
Ovaj predmet još nije okončan, a epilog odnosno prvostepena presuda, zasigurno neće biti po volji Tužilaštva, jer će, kako se nezvanično saznaje, sudsko vijeće odbiti kvalifikaciju da se radi o organiziranoj kriminalnoj grupi. Možda će neka analiza dati odgovor koliko je na ovu presudu uticao „minuli rad“ Asima Kambera.
Tužilaštvo USK-a (tužilac H. H.) vodi istragu protiv Kambera u vezi sa odavanjem službene tajne. Već tada se zna i kolaju informacije da je tužilac pod velikim pritiskom. Dana 08. maja 2018. godine Asim Kamber na svom blogu asimcamber.com braneći navodno prvooptuženog Đevada Muslimovića Đelu, a plašeći se da se ne otkriju „pipci” koji vode do njega (podsjećamo u presretnim razgovorima se čulo i „nosim pare Asimu u stranku“) objavljuje tri transkripta razgovora Muslimovićevog vozača Hajrudina Pehlivanovića sa intimnim prijateljicama (ljubavnicama), kao i transkript razgovora tzv. ključnog svjedoka Almira Ćirića. Ovi transkripti su dio posebnih istražnih radnji (presretnuti razgovori) koje su vođene u krivičnom predmetu protiv Muslimovića i ostalih, a koje je vodila Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Ovi transkripti nisu korišteni kao dokazni materijal u krivičnom postupku!
Cjelodnevni pretres stana federalnog zastupnika: Već viđeno – Asim Kamber opet pobjegao, dojavu dobio iz Općinskog suda?
Dana 15. maja 2018. godine po nalogu Suda i Tužilaštva USK-a policija vrši pretres stana Asima Kambera na Trgu ljiljana i izuzima materijale koji se dovode u vezu sa krivičnim djelom „Odavanje službene tajne”. Asim Kamber, prethodno obaviješten od nekoga, bježi iz stana u strahu od hapšenja, mada hapšenje nije bilo „na programu”. Tada se otkriva da jedan od policajaca iz PU 3 Sanski Most (M.H.) ima kontakt sa pobjeglim Kamberom. Kamber u strahu da se ne otkriju bitni dokazi preko svog administratora iz Čaplja A. H. (priznao u policiji) gasi svoju stranicu, a naknadno upoznaje javnost da su mu stranicu hakirali Slovenci u šta ne vjeruje ni on.
Tužilac H. H. vodi istragu, daje naredbu da se vještači u pretresu izuzeti Kamberov računar – računari, mobiteli, te veći broj digitalnih stikova. Vještačenje se izvodi, nezvanično, vrlo stručno u Banjoj Luci. Pomenuti tužilac, navodno, nakon ovog vještačenja tvrdi da je istraga uspješno zaokružena, ali… Ostaje nepoznato i suspektno kojim povodom i ko „naređuje“ nekakvo supervještačenje računara u Sarajevu, u Odjelu forenzike FUP-a.
A forenzika je „zavičaj“ Asima Kambera, ako me razumijete.
Nezvanično, tamo su iz računara „iscurili svi podaci“. „Tek tako“. Slučajno i iznenada. U međuvremenu je tužilac H. H. napustio Tužilaštvo, a predmet zadužio novi tužilac. Koji, nije ni bitno, a možda i jeste bitno, zar ne.
-Kada je u pitanju predmet protiv Asima Kambera, Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona kontinuirano provodi istražne radnje u istom – stoji u odgovoru Irene Marjanović-Čavkić, portparola Tužilaštva USK-a od 29. novembra 2019. godine. Od ovog odgovora portparolke prošla je još jedna godina.
A sve je počelo 6 godina ranije. I traje i dalje. Dokle, „samo nebo zna“.
Ako opet ovih dana postavim isto pitanje Tužilaštvu USK-a bojim se da ću dočekati i narednu godinu sa istom konstatacijom o „kontinuiranom provođenju istražnih radnji“. I sama pomisao na to je mučna.
KRIVIČNI PREDMET 2. – FARSA DRUGA
Potom se događa novi slučaj zajebavanja krajiških tužilaca.
U tekstu „Zavjera” od 17. decembra 2019. godine na stranici asimkamber.com Asim Kamber objavio je pri kraju teksta fotografiju istražitelja MUP-a USK-a Jusufa Mešića i Admira Hadžipašića, bivšeg političara iz A-SDA.
No, ubrzo nakon postavljanja ove fotografije i pitanja novinara jednom tužiocu Kamber ju je ekspresno uklonio. Ko mu je dojavio da je ukloni, tajna je.
Fotografija je obezbijeđena od strane SIPA-e u tzv. posebnim istražnim radnjama.
Hadžipašić je, kao što je poznato, prvosumnjičeni u velikoj akciji Tužilaštva USK-a pod nazivom „Pero” koju ovo Tužilaštvo provodi zajedno sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) BiH.
Dakle, ponavlja se isti slučaj kao i u predmetu „Šume“.
Hitno uklanjanje inkriminirane fotografije indicira grešku koju je Bojovnik ponovno učinio – objavu dokumenata (fotografija) koji su dio istražnih radnji. No, ko mu je iz Tužilaštva USK-a javio da fotografiju ukloni i dalje je nepoznanica.
Pretpostavka nije dovoljna da objavimo njegov identitet, ali trajna sumnja ostaje.
Kamber kao nepopravljivi recidivist, svjestan da tužioci ili ne znaju ili neće, ne preza ni od čega kako bi pokušao kompromitirati druga lica koja vidi kao opasnost po sebe.
U ovom slučaju Kamber opasnost vidi u istražitelju Mešiću koji zajedno sa kolegama iz MUP USK-a pod nadležnošću Tužilaštva BiH vodi istragu oko izbornih krađa u Sanskom Most gdje je Kamber pod sumnjom da je lice koje je organiziralo set različitih nezakonitih radnji propisanih u Glavi XV-Krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina Krivičnog zakona BiH, kao što su izborna prevara, prevara pri glasanju, povreda tajnosti glasanja, nedozvoljeno korištenje ličnih podataka, povreda slobode opredjeljenja birača, krađe glasačkih listića, uništavanje glasačkih materijala isl.
Za novu afera u koju se Kamber upleo, asistenciju mu daje neko iz istražnog tima Tužilaštva USK-a.
Tužioci, kobajagi, ne znaju
Činjenica o objavi fotografije iz otvorene istrage „Pero“ ukazuje da bi glavna tužiteljica mogla, obzirom na objavljena saznanja, moguće i trebala, prvo provjeriti javne navode, a onda, ukoliko ima elemenata, pokrenuti istragu o „odlivu” dokaza koji se, za sada, objavljuju samo na jednoj internet stranici – onoj kojom upravlja Asim Kamber.
Više je nego očigledno da je Bojovnika „neko iz Tužilaštva USK-a” obavijestio da odmah ukloni spornu fotografiju, što je on i učinio.
No, šteta je nastala, a osim toga ovaj je novi „pravosudni” slučaj u Bojovnikovoj režiji otvorio je pitanje nezavisnosti vođenja istrage „Pero”. Istraga „Pero“ iskorištena je i za ličnu provjeru da li neko iz struktura MUP USK-a prati i nadzire tužioce u njihovom radu!?
To nije okej, rekao bi i Milan Tegeltija, zvani Potkivač, velika „poštenjačina” i manipulator iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH koji bi, koliko sutra, mogao biti bivši predsjednik VSTV-a zbog brojnih „aferima“ i afera.
Inspektor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) je po naredbi nadležnog kantonalnog tužioca Tužilaštva USK-a u istražnom predmetu „Pero” u Cazinu saslušao Asima Kambera u vezi objave fotografije iz istrage.
Kamberovo saslušanje dokaz je da je donesena tužilačka naredba o pokretanju nove istrage koja (opet) ima veze sa Kamberom. Nepoznato je dokle se došlo i u ovoj istrazi, ali tužioci bi ovdje replicirali kako i nije novinarski posao da znaju više nego što im se servira.
Ostaje, međutim, neriješena enigma, da li i ko, zaista, u Tužilaštvu štiti Asima Kambera i „razvlači pamet“ javnosti.
I kada će tome kraj.
U tegeltiziranom pravosuđu gdje na odgovorna mjesta u tužilaštvima, prije svega, kao na industrijskim trakama stižu novi svježi tužioci „ispod čekića“ sa nula iskustva, moguće je stoga i da, zbog nenormalne zakonske moći a skoro nimalo odgovornosti koje su date tužiocima, istrage traju nerazumno dugo, mjereno godinama, pa i decenijama (ako treba) niko, baš niko, zapamtite, ne smije da zna ili dobije odgovor „šta se to, zaBoga, dešava“ jer tako se ometa istraga i utiče na „nezavisnost i profesionalnost“ tužioca. -Naše pravosuđe je danas sistem bez rezultata, sistem koji je bio pod uticajem i kontrolom politike, sistem koji razara interna korupcija i sistem bez povjerenja javnosti, kaže sudija Suda BiH Branko Perić.
Za jednog novoimenovanog krajiškog tužioca, „došljaka”, neke kolege su već napravile „profesionalnu“ procjenu da je „katastrofa“ i da neće sa njim surađivati. Mjerila tih procjena su nepoznata, vrlo vjerovatno i klimava. Smjena generacija krajiških tužilaca je u toku – najmanje tri-četiri su već na „izlaznim vratima“ (advokature), ali to nužno ne znači mnogo u pogledu podizanja kvaliteta i kvantiteta rada. Tako npr. iz Tužilaštva odlazi vjerovatno najbolji tužilac u BiH za ratne zločine (advokatura) po godinama mlađi od glavne tužiteljice, samozatajan i dobar profesionalac, odlaze i drugi iskusni tužioci umorni „od svega“. Svega nekoliko tužilaca u Tužilaštvu USK-u zahvaljujući tzv. velikim predmetima (korupcija) isplivali su na javnoj sceni i „kolo vode“. Neka vode. Imaju podršku tzv. međunarodne zajednice, svojih šefova, ne baš i kolega, kako zbog „unutrašnje konkurencije“ tako i zbog metoda lične samopromocije koja je postala preočita i, uslovno rečeno, teret međusobnoj suradnji. Oni znaju u nerazumnoj mjeri iskoristiti i novinare, portale, televizije kako bi sebi izgradili ugled, poziciju, sa ciljem realizacije daleko više karijerne ambicije-sve do Sarajeva, pa i dalje „ako treba“. Ponekad u radu, pozi, gestama i snažnoj kraijerističkoj penetraciji i ambiciji neodoljivo podsjećaju na odlazećeg Milana Tegeltiju. S jednom razlikom – njima još niko ne postavlja pitanje, nego to oni čine.
Da se razumijemo, krajiško Tužilaštvo baštini dobre rezultate u predmetima korupcije kao i Tužilaštvo Tuzlanskog kantona zbog čega u tom segmentu zaslužuje dobru ocjenu u ambijentu općeg nerada ostalih kantonalnih tužilaštava. To su prepoznali i bh mediji i daju bezrezervnu podršku. No, ostaju vrlo suspektni repovi istražnih postupaka i nedovršenih istraga koje ostavljau sluzavi trag koji vodi i do samih tužilaca.
Javnost u Krajini odavno primjećuje „tihi rat” koji se vodi između pojedinih tužilaca i MUP USK-a, zaobilaženje najveće i najvažnije policijske agencije u asistiranju tužiocima (osim kada se to baš ne može izbjeći), „nenormalni” asistentski upliv Detašmana FUP-a u istragama čak i sa ličnim, personalnim motivima.
I to je tema koja zaslužuje pažnji javnosti u formalno-pravnim i zakonskim okvirima koji medijima i javnosti ne dozvoljavaju „miješanje” u rad tužilaca, što opet, primjera je „milion” širom BiH, otvara ogroman prostor za zloupotrebe unutar pravosudnih instanci, a što je posebno izraženo u policijskim i tužilačkim redovima, a često i u simbiotičkoj povezanosti u manipulativnim aktivnostima i „određivanju meta” koje će biti predmet istraga. (normala.ba)