Jutros pred odlazak na posao navratim se na benzinsku pumpu da natočim goriva i da uzmem cigarete od svog mizernog ličnog dohodka. U tom času prilazi mi radnik, kojem dajem u ruke 10 maraka da mi za taj novac natoči goriva, kako bi mogao otići na posao koji mi nije ni blizu ni daleko. Radnik me tada čudno pogleda i upita, zar samo za 10 maraka?? i reče mi našim krajiškim naglaskom: -Dost gorivo je otišlo gore od ponošći, za ovih 10 maraka nećeš moći stići ni do pola puta. Ja mu tad rekoh, nije mala razlika i daj mi natoči gorivo, a za cigarete ionako nemam dovoljno para, pa ću danas postiti što se tiče cigareta, ionaki mi smetaju, al šta jesti cijeli dan??? Bez cigareta se može, al Boga mi bez hrane ne može. Sjetih se da sam ove godine imao osam vreća krompira, uroda. Ali šta bi bilo da nisu rodili krompiri, šta bi danas jeo na poslu. I onda nam cudno što nam omladina odlazi trbuhom za kruhom u europske države. Sjetih se odmah jedne zemlje i njene situacije sa krompirima u Irskoj tamo negdje davne 1845 – 1850. kada je od posljedica gladi umrlo 1,5 miliona Iraca a jedan milion emigrirao u neke druge zemlje, pa se danas procjenjuje da u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim prekookeanskim državama živi više od 80 miliona građana, porijeklom Iraca, koji su emigrirali zbog krompira i zbog gladi. A šta je uzrokovalo ovu veliku glad u Irskoj? Godine 1845. širom Europe krumpir je stradao od zaraze jednim sojem gljivice Phytophthora infestans zbog čega je postao nejestiv i gnjil a najviše je nastradala Irska. Ova zemlja je bila kolonija Velike Britanije sve do 1922. godine do stjecanja nezavisnosti. Većina zemljoposjednika su bili Englezi koji su na svaki mogući način koristili priliku da ponižavaju Irce (katolici). Dali su im tri ultimatuma: umrijeti od gladi prodajom žitarica kako bi otplatili stanarinu, prijaviti se javnim radovima kako bi radili do iznemoglosti ili emigrirati preko okeana. Irci su u tom periodu sve više tražili neovisnost od Britanije (protenstanti) čime su još više razbjesneli britance. Ako vas put nanese u Dablin posjetite obavezno spomenik: Put Očajnika – očaja.

Vratimo se sad u našu sadašnjost u Bosnu u kojoj imamo slične probleme, ali barem imamo krompira. Kako nam narod odlazi u zapadne zemlje što zbog ekonomskih problema, nezaposlenosti, nepotizma, korupcije, zapošljavanja podobnih, još malo pa ćemo prestići Irce, što zbog imigracije, što zbog krompira, ako nam ne rode. Elvir MUHTAREVIĆ MAHMIĆ