Posljednji objavljeni Tefter (399) pod nazivom: Decenija sramote narodnih izabranika Velike Kladuše u vaktu 2008-2018. koji inače analitički i kritički tretira aktuelno stanje kulture u Velikoj Kladuši, proizveo je određene (ne)opravdane reakcije dvojice Kladuščana čija su imena pomenuta u prilogu. S’ aspekta Redakcije ReprezenT-a, to je dobro, šta više, to je poželjno, jer je u prilogu tretirano ono što je poprilično veliki problem ove Čaršije i koji se tiče svih Kladuščana o čemu je ReprezenT u više navrata, baš analitički i baš kritički pisao. Zato, radi boljeg razumijevanja ove priče o kulturi u Velikoj Kladuši, predlažemo pogledati naš prilog iz 2015. godine koji nosi naslov: Ovo je priča o velikokladuškom hramu kulture. U video zapisu se baš hronološki mogu vidjeti dešavanja oko Doma kulture čija gradnja je započela 2009. godine u mandatu načelnika Admila Mulalića, a ako pogledate prilog vidjet ćete i tadašnja obećanja. Cijeli četverogodišnji mandat na poziciji načelnika Općine potrošio je kandidat Laburističke stranke Edin Behrić, a pri kraju je mandat i aktuelnog načelnika Fikreta Abdića, ne samo kandidata već i osnivača Laburističke stranke. Svu surovost odnosa prema kulturi u Velikoj Kladuši doživjeli smo prvog augusta kada su mladi „buntovnici“ za svoje potrebe i potrebe građana Velike Kladuše otvorili Alternativni dom kulture.

U prilogu od prije pet godina kojeg ćete, nadamo se, pogledati, za opisano stanje kulture u Velikoj Kladuši prozvali smo: roditelje, dakle i građane Velike Kladuše, prosvjetne radnike, policiju, medije i naravno – vlast. U vezi ovog problema evo spomenut ćemo još dva video priloga u kojima je itekako kritički prikazano stanje kulture u to vrijeme. Prvi govori o otkazu kojeg su nezakonito dobili tadašnji direktor Centra za kulturu i obrazovanje Enver Murgić i radnici Centra. Tada je direktor Murgić pitao nas iz Redakcije da li će prilog baš biti objavljen, i objavljen je, a desio se u mandatu načelnika Mulalića. U drugom kritičkom video prilogu o Centru za kulturu i obrazovanje iz 2014. godine, dakle za mandata načelnika Behrića naslov glasi: Optuženi za krivična djela imenovan za v.d. direktora Centra za kulturu i obrazovanje. Dakle, Redakcija ReprezenT-a je učinili koliko je mogla u prezentaciji problema, i njeni članovi a posebno glavni i odgovorni urednik, smatraju da i sami snose dio odgovornosti koja je dovela do otvaranja Alternativnog doma kulture, pored (ne)izgrađenog Centra u Centru grada. A na koji to način „pogađa“ dvojicu pomenutih Kladuščana koji su reagirali, procijenite sami. Ešref Hadžić je poslao reagiranje koje objavljujemo u cijelosti mada nismo u obavezi jer je istim potvrdio da je bio direktor centra, a Ibrahim Đedović je napisao kako autor Teftera lupeta gluposti, iznosi niz optužbi i laži te preporučuje da više dodatno ne zagađuje ionako zagađenu sredinu te autoru Teftera predlaže da se pogleda u ogledalu. Ovakvo reagiranje ili demantije nećemo objaviti jer ni jednom riječju nije navedeno šta je neistina ili laž u objavljenom Tefteru. -Vidimo se na sudu, napisao je Đedović, ukoliko se autor javno ne izvine, a to znači da će Redakcija ReprezenT-a biti tužena, ne može biti autor jer je Redakcija odgovorna za sadržaj Portala, pa nam preostaje da pripremamo advokata i čekamo tužbu.

Uputa kako se podnosi prigovor mediju i VZŠ

Pošaljite na adresu Redakcije (redakcija@reprezent.ba, fax: 037-775-086 ili na adresu Redakcije: Ul. Ibrahima Mržljaka 3/I, 77.230 Velika Kladuša) pismeni prigovor na sadržaj za koji smatrate da nije u skladu s Kodeksom za štampu i online medije BiH, tražeći objavu demantija, dopunu informacija, objavljivanje ispravke ili izvinjenje. Inače, prigovor na objavljeni sadržaj mora biti potpisan i takav dostavljen na adresu Redakcije. Prigovor se podnosi na onaj dio priloga za kojeg se tvrdi da je neistina-laž, kleveta… i mora se navesti šta je ispravno, dakle šta je istina. Ako iz Redakcije ReprezenT-a ne reagiramo na bilo koji način, pošaljite svoju reakciju Sekreterijatu Vijeća za štampu, na jedan od raspoloživih načina (info@vzs.ba ili Trampina 8. 71.000 Sarajevo) koja mora biti unutar mjesec dana od objave priloga.

Budući da je Redakcija ReprezenT-a transparentna i odgovorna prema svojim čitateljima, posjetiteljima i prema onima koji komentarišu sadržaje, isto tražimo i od njih. Dakle, komentari su ne samo dobro došli već i poželjni, ali u njima ne može niti smije biti jezika mržnje, netrpeljivosti, laži, klevete… Po ovom pitanju stanje u Redakciji ReprezenT-a je daleko bolje od prosjeka u BiH što ovakvim i sličnim objavama uspijevamo popravljati. U svakodnevnom poslu još uvijek se povremeno susrećemo sa primjerima paušalnih optužbi i ocjena, uglavnom pristalica određene političke opcije ili aktuelne vlasti u kojima se ne navodi šta nije u redu, šta nije ispravno odnosno šta jeste. Neprimjerene komentare brišemo bez zadrške a učestalije komentatore blokiramo ili prijavljujemo nadležnom tijelu koje takve slučajeve procesuira. Inače, naše čitatelje podsjećamo da je ReprezenT član Vijeća za štampu i online medije u BiH i da pri svakom otvaranju Portala možete tonski čuti slijedeću poruku: „Građani i novinari u zajedničkoj borbi za istinu! Smatrate da ste oklevetani, uskraćeno Vam je demantij, uskraćena Vam je istina, Vaše je pravo reagirati na neprofesionalno pisanje štampe i online medija. Iskoristite ga. Vijeće za štampu u BiH”.

Tefter (399) koji je malo uzburkao ovdašnje kulturne (ne)prilike objavljen je 22. jula 2019. godine i može se pronaći na Portalu ReprezenT.

Paušalne i proizvoljne ocjene nikom nisu donijele dobro

Gospodine Hirkiću, u vrijeme kad sam bio direktor „Centra za kulturu i obrazovanje (bivši Narodni univerzitet „Zuhdija Žalić“), Vi ste bila veoma daleko od Velike Kladuše, tačnije u SAD-a. Pa mi je čudno prije nego što ste napisali ovaj tekst, da bilo koga od „prozvanih“, pa tako i mene, pozovete na razgovor, da bi Vam stvari bile jasnije i da bi baratali istinitim činjenicama, pa tek onda donijeli svoj sud o nečijem radu. Kad govorite o vremenskom razdoblju 2008. – 2018. ja u to vrijeme nisam ni ulazio u spomenuti objekt, a aktuelna vlast me izbrisala i danas negira moje književno stvaralaštvo. Period od jula mjeseca 2005. god. do 2008. god. stvarno sam bio direktor te ustanove i tad je ona bila istinski hram kulture. Kad ovo kažem mogu argumentovano tvrditi, da sam ja Velikoj Kladuši ponudio, od Kino prestava, do gostovanja eminentnih književnika, kao što su Enes Kišević, Rezak Hukanović i brojni drugi, pozorišne predstave (Sarajevski ratni teatar, Lutkarsko kazalište iz Mostara, a tu su i mnogobrojni koncerti narodne i zabavne  muzike.

Uposlenici ove ustanove su obnovili rad svih sportski društava općine Velika Kladuša, stavili u funkciju Dječije obdanište, gdje je bio stacionar za ranjene pripadnike tzv. „Narodne obrane“ i još mnogo toga za koje bi bilo apsurdno Vama nabrajati jer Vi samo vidite i znate ono što vide Vaše oči. Zato Vas molim da moje ime ni u kojem kontekstu ne spominjete. Ja sam, bar kad je život i društvene aktivnosti, za Kladušu davno prošlo vrijeme. Pustite me da živim svoj život, molim Vas! Za kraj da spomenem da ni Vi niste svtac ili Pejgamber, jer posljednji je bio Muhamed a.s. Svi mi imamo oraha u džepu, pa i Vi.

ANTRFILE: Dom kulture izgrađen 1952. koji više ne postoji u prvobitnoj verziji, i „monografija“ (Velika Kladuša kroz stoljeća, publikovana februara 1987.),… Velika Kladuša nema verifikovan „presjek“ stanja u oblasti kulture u vremenu promjene društveno-političkog sistema. Ovaj deficit se može pripisati vodećim funkcionerima lokalne vlasti i direktorima Centra za kulturu u vremenu 1996/2002. u imenima Ejub Alagić i Husein Delić (načelnici), te Ešref Hadžić i Enver Murgić na funkciji direktora Centra za kulturu. Većina iole boljih poznavalaca kladuških (ne)prilika tokom promjene samoupravnog sistema u divlji kapitalizam (1990-tih) znaju za solidnu zaostavštinu koju je pluralistička demokratija naslijedila na kladuškom tlu u svim oblastima društvenog života pa i u oblasti „duhovosti“ shvaćenoj u najširem smislu. Većina Kladuščana koji su učestvovali u svih 13 postratnih izbora (dakle od 1996. do 2018.) i njihovih izabranika svih nivoa (savjeti mjesnih zajednica, džemati, vijećnici, poslanici, civilna udruženja,…) nisu blagovremeno sa primjernom ozbiljnošću percipirali globalizacijske tokove općenito, pa i u oblasti kulture. Ešref Hadžić