Piše: prof. dr. Husein Muratović

Budući da je Domovinski pokret (DP) Hrvatske sa predstavnicima HDZ-a RH, kao vladajuće stranke, 17. juna u Zagrebu održao prvi sastanak o prijedlogu Rezolucije DP-a o “jačanju političkog položaja Hrvata u Federaciji BiH”, normalan čovjek države BiH ne može ostati ravnodušan na  iznesene neistine i maštarije. No, prije negiranja iznesenih tvrdnji, osvrnimo se prvo na najznačajnije stavove koji su u njoj naznačeni. U Rezoluciji se traži uspostava posebne izborne jedinice za Hrvate u Federaciji. Zanimljivo je da se entitet RS uopšte ne pominje. Pri tome potpisnici licemjerno tvrde da odbacuju neutemeljene primjedbe da se Hrvatska ne treba miješati u unutrašnja pitanja BiH, s obzirom da je ona supotpisnica Vašingtonskog  sporazuma, tako da ima ustavnu i političku odgovornost prema Hrvatima u BiH.

Predložena Rezolucija ima osam tačaka. Demokratski pokret tvrdi da bi Sabor RH od Vlade RH trebao tražiti da nastavi pružati podršku ostvarivanju potpune političke ravnopravnosti Hrvata u BiH u okviru reforme političkog sistema, koja bi dovela do poštenih izbora, na kojima bi svaki konstitutivni narod birao svoje legitimne predstavnike. Istina, sve navedeno već je viđeno u narativu hrvatske strane. Međutim, sada se ide i korak dalje. Prvi je uspostava  posebne izborne jedinice za izbor predstavnika hrvatskog naroda s ciljem ostvarenja političke ravnopravnosti Hrvata. Ovom Rezolucijom treba da se pozove Vlada RH na korištenje svih mehanizama u Evropskoj uniji i međunarodnim organizacijama, uključujući i pravo veta, kako bi se potaknule korisne, a spriječile negativne inicijative u zaštiti interesa Hrvata u BiH. Od Vlade RH traži se i pružanje programske i finansijske podrške, podrške u obrazovanju, zdravstvu, kulturi, medijskim institucijama, te Katoličkoj crkvi, s ciljem postizanja višeg stepena autonomije Hrvata u BiH. Nadalje, traži se nastavak podrške evropskom putu BiH, u skladu s hrvatskim nacionalnim interesom u sigurnosnom, ekonomskom i političkom smislu. U Rezoluciji se navodi da Hrvatski sabor sa posebnom pažnjom treba da prati izborni proces u BiH. Očigledno je da se ovdje ne radi samo o medijskoj pažnji. Pri tome se posebno naglašava (?) i osuđuje poziv na izborni inženjering kod izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, delegata u Domu naroda i drugim tijelima (?). Nadalje, od Vlade RH traži se da provede sveobuhvatnu reviziju zakonitosti postupka dobivanja hrvatskog državljanstva. Ovaj zahtjev odnosi se na lica sa prebivalištem u BiH, pri čemu se eksplicitno naglašava da se to odnosi na lica sa prebivalištem u BiH. Zanimljivo je da su akcentirani “pojedinci” koji sistemski podstiču izborni inženjering, preglasavanje i narušavanje položaja hrvatskog naroda. Očigledno je da su u fokusu osobe bošnjačke nacionalnosti. Ovdje je samo u igri jezička gimnastika, da bi se prikrio odlazak u zonu fašizma. Nadalje, DP od predsjednika Sabora Hrvatske traži da do kraja 2026. godine, a u okviru međunarodne saradnje Hrvatskog sabora, predloži smjernice za jačanje dijaloga i institucionalne saradnje sa Hrvatskim narodnim saborom BiH, kao najvažnijim političkim tijelom hrvatskog naroda u BiH. Dakle, ne pominje se institucionalna saradnja sa državom BiH, već sa udruženjem građana, nazvanim Hrvatski narodni sabor. Zar ovom zahtjevu treba bilo kakav komentar?!

Nakon navođenja osam tačaka na kojim DP insistira, osvrnimo se na utemeljenost njihovih zahtjeva i njihove politike u odnosu prema državi BiH. Prvo pitanje: Na osnovu kojeg zakona je moguće uspostaviti posebnu hrvatsku izbornu jedinicu u FBiH? Toga nema, niti može biti bez izmjene Ustava. S obzirom da se Ustav Federacije ne može mijenjati bez saglasnosti Bošnjaka, od namjere DP nema ništa. Zanimljivo je da domoljubi iz Hrvatske ne pominju entitet RS, kao da i ne postoji! Očigledno je da su kooperativne odnose već utanačili sa Dodikovim entitetom, nastalom na zločinima, gdje su Hrvati u fus-noti, a sve s ciljem da se razruši država Bosna i Hercegovina. Zasnivati neku odluku, u ovom slučaju Zakon, koji im to omogućuje, na nerealnim postulatima, toliko je plitko da razuman čovjek ne povjeruje. Jer, tvrditi da to Hrvatima i Srbima omogućuje Dejtonski sporazum u najmanju ruku je logički, a pogotovo pravno, uvredljivo, budući da su Hrvatska i Srbija bile samo supotpisnice ovoga Sporazuma, ali ne i garanti, kako oni tvrde. U vezi s tim, protagonistima ovakve teorije postavljam samo jedno pitanje: da li historija poznaje slučaj da su agresori na jednu, međunarodno priznatu država (BiH), bili garanti mira i ustavnog uređenja te države?! Jasno je da ne poznaje. Usto, po presudama Međunarodnog suda u Hagu, jasno je da su agresori na državu BiH bili Hrvatska i Srbija, što potvrđuje više presuda, među njima i ona za Udruženi zločinački poduhvat. Nadalje, protagonisti ovoga Zahtjeva pozivaju se na HVO, namjerno zaboravljajući da je jedina regularna vojska u BiH bila Armija Republike BiH, a sve ostale vojne formacije bile su neregularne. Uostalom, ko počini neviđene zločine u Ahmićima, Mostaru, Stocu, Čapljini i u nizu drugih područja u Bosni i Hercegovini?!

Protagonisti pomenute Rezolucije ne znaju ili neće da znaju objasniti suštinu presude međunarodnih i domaćih sudova. Slučaj “Ljubić” to najbolje pokazuje. Naima, ova Odluka je relevantna samo za izbor u Dom naroda, ali ne i za izbor članova Predsjedništva BiH. Tvrdnja da je tzv. Herceg-Bosna unijela određene institucije u BiH je obična laž i za cilj ima obmanjivanje hrvatskog naroda u BiH.

Budući da su Hrvati ne podcijenjeni, već prezastupljeni u institucijama Federacije i Države, da pod kontrolom drže od rata pa naovamo ključna ministarstva na nivou Federacije (Ministarstvo finansija, Ministarstvo pravde) i na nivou Države, zajedno sa Srbima, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom, Ministarstvo pravde i Ministarstvo finansija), da ih u mnogim Agenijama ima više od Bošnjaka, od kojih su osam puta malobrojniji, postavlja se logično pitanje: po čemu su onda Hrvati ugroženi od Bošnjaka?! Ne, oni su apsolutno privilegovani, budući da ih u cijeloj BiH ima svega 283 hiljade, a da drže 1/3 vlasti na nivou BiH i 1/2 na nivou Federacije i to sa samo 10% izbornog kapaciteta. Molim protagonist ove, u suštini fašističke politike, da navedu još samo jedan takav primjer u svijetu.

Naredno pitanje odnosi se na nekorektnu politiku Republike Hrvatske prema državi BiH, preciznije, prema Bošnjacima: zašto to čine i na osnovu kojih postulata? Očigledno je da oni to čine da bi razgradili državu BiH i jedan njen dio, tzv. Treći entitet, pripojili Republici Hrvatskoj.  Pozicija koju imaju kao članica Evropske unije i članica NATO-a, to im omogućuje, s obzirom da se u Evropskoj uniji odluke donose konsenzusom (opštom saglasnosti svih članica), pa jedna članica može blokirati bilo koju odluku koja joj ne ide u prilog. Slučaj Mađarske i Orbana to najbolje potvrđuje. Stoga ne treba da čudi kafansko ponašanje Željane Zovko, koja drobi očigledne laži u Evropskom parlamentu, gdje joj se zastupnici iz drugih zemalja smiju. Ali, njen cilj je podilaziti Čovićevoj antievropskoj politici i zamajavati hrvatski narod.

Na kraju postavljam logično pitanje: da li je ugrožen jedan narod koga u BiH ima svega 7,1%, koji je osam puta manje brojan od Bošnjaka, a koji ima izborni kapacitet svega 10%, ali participira u vlasti sa 1/3 na nivou Države, sa 1/2 na nivou Federacije, koji drži funkciju predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, tri ministarstva u tom Vijeću, koji je na čelu dva Doma u federalnom parlamentu i čija javna preduzeća sa prefiksom “hrvatski” po osnovu ostvarene dividende u budžet Federacije godišnje uplaćuju između 2,68% i 5,1%, a povlače pet puta više.

Na osnovu naprijed navedenog, javno pitam:

  • da li protagonisti politike DP-a znaju da je Evropska unija zasnovana na zaštiti individualnih ljudskih prava, a ne na kolektivitetima,
  • da li znaju suštinu Povelje o ljudskim pravima na kojima se zasniva Evropska unija,
  • da li znaju suštinu tzv. Mastriških kriterija konvergencije EU,
  • da li znaju da je stvaranje trećeg entiteta i njegovo pripajanje Hrvatskoj samo pusti san,
  • da li znaju da njihov eventualni veto pri blokiranju ulaska BiH u Evropsku uniju nanosi štetu i Hrvatima u Bosni i Hercegovini i da ga u konačnici neće podržati druge članice EU,
  • da li znaju da je zatezanje oko izbora hrvatskog člana u Predsjedništvo BiH prozirna igra i da pri porazu svoga, HDZ-ovaog kandidata, slave, jer na osnovu toga poklapaju najvažnija mjesta u Vijeću ministara, Federalnoj vladi, agencijama i drugim institucijama FBiH, tvrdeći pri tome da su ugroženi,
  • da li znaju da je iole razumnim ljudima jasan cilj: formirati i zaokružiti svoj (treći) entitet da bi imali apsolutnu kontrolu nad sudstvom, tužilaštvom i policijom i da ne bi odgovarali za bjesomučnu pljačku narodne imovine.

Na kraju, protagoniste ovakve politike, javno pitam: jeste li svjesni da 2/3 stanovnika BiH, odnosno 4/5 stanovnika Federacije, formiranje trećeg entiteta i/ili secesiju entiteta RS od Države, neće dopustiti po bilo koju cijenu. Vjerujte, protiv tih namjera, u igri će biti Lenjinov tip revolucije. Zaključite sami šta to podrazumijeva. (*)