VELIKA KLADUŠA – Koncem aprila navršavaju se puna tri mjeseca kako su lokalne vlasti Velike Kladuše i brojni mediji beha državu i javnost upoznali o najezdi imigranata na pogranična područja prema Republici Hrvatskoj. Prvi su pomoć u smještaju, hrani,… ponudili imami i džematski odbori, a poslije i brojni građani. Situacije oko smještaja u zimskom vremenu i nije bilo jednostavno obezbjediti. Uz pomoć domaćih „beskućnika“ brzo se „aktivirao“ Stari hotel u centru bajkovite Čaršije, a zatim i ostali prostori tipa aerokluba i slični. Imigranti pristižu na sve načine, a najviše redovnom autobusnom linijom iz Sarajeva. Divota je na sarajevskoj Autobusnoj stanici slušati kako ime Velike Kladuše tečno izgovaraju. Krajišnici se nisu puno sikirali sve dok nisu u većem broju počele pristizati majke sa nejakom djecom. Sada su rijetki džemati u pograničnim zonama koji u svojim prostorijama nemaju najranjiviju kategoriju ovih nesretnika iz Afrike i Bliskog Istoka. Da beha vlasti ovaj problem minimiziraju i marginaliziraju najbolje svjedoči potparolka Kantonalnog MUP-a kada u sred Čaršije pokušava uvjeriti predstavnike slovenačke Televizije kako se kladuškim sokacima može primjetiti jedva koja desetina osoba koje liče na imigrante. Bilo je jutarnje dopodne, kišno doba, pa čim se malo sunca pojavilo imigranti su prekrili Gradski park, a mediji snimili „brojno stanje“ koje je dovelo u sumnju portparolkinu izjavu.Kuloari Bihaća, Cazina, Velike Kladuše prepuni su raznih dogodovština o imigrantima, njihovim nevoljama, doživljajima, vraćanjima natrag iz susjedne države,… Među zadnjim dojavama jednom Vidovščaninu glasi: „Uspio sam doseći do Novog Mesta“! Iz nadležnog beha ministartstva šalju haber da će se oni uključiti tek kada broj imigranata na dnevnoj bazi predžiza stotku. Sada je oko 35 dojavljuju Mektićevi telali iz Sarajeva grada. Kantonalni premijer USK-a javno se sramoti izjavama kako se neće dozvoliti nikakvi imigrantski „centri“ na njegovom ataru. „Ne ženi ga luda, neka ostane“, glasi poznata narodna izreka. Umjesto da se trgne iz komfora i rahatluka koje nezasluženo prekomjerno uživa i pokrene procedure da se neki od napuštenih nebrojenih objekata u 90%-nom državnom vlasništvu, kao npr. Dispanzer u Polju kod Velike Kladuše, hitno pripremi i bude na usluzi ovim nevoljnicima, on javno kvari krajiško gostoprimstvo. Brojni Krajišnici i mediji tupe zube sekundarnim pitanjima, tipa tko su i odakle su imigranti, koliko ih ima, hoće li „posijati“ kakve klice epidemije, vanbračne djece i slične kučine. Primarna pitanja su zbrinjavanja imigranata i olakšanja na njihovom putu prema (ne)poznatim destinacijama. Lokalna kladuška vlast je pokazala zavidnu senzibilnost. Obezbjedila je, između ostalog, besplatan kablovski Internet u središtu grada i dvije pametne klupe u pakrovima.Pouzdanije lokalne procjene o brojnosti imigranata samo u Velikoj Kladuši se kreću oko pet stotina duša. I taj broj je prevelik za duže logisticiranje bez pomoći države. Kladuški merhametluk je dokazana činjenice još iz 1991. kada smo u mnogo težim uvjetima zbrinuli oko osam hiljada naših zapadnih susjeda. Nedavno je u Velikoj Kladuši promovisana knjiga „Izbjeglica“, profesora kladuške Gimnazije Kasima Mujagića. Prepuna sala Općinskog vijeća (oko 120 osoba) pažljivo je slušala kako se civilizirani svijet odnosi prema „gostima“. Posebno je hvale vrijedna završna preporuka profesorice Almire Džanić kako trebamo paziti na naše došljake bez obzira tko su, odakle su, koliko će ostati,… Brojni Kladuščani znaju za tradicionalne nesporazume sa centralnim vlastima beha države zadnih 70-tak godina. Mogao bi ministar Mektić, inače cijenjen i poštovan od brojnih Krajišnika, pokazati malo više senzibilteta i pomoći Krajišnicima da izdrže u ovom turbolentnom zemanu i uspješno potvrde svoja gostoprimstva. Ne želimo vjerovati da beha vlasti čekaju da problem eskalira, ili nedaj Bože kakvih većih incidenata (već su evidentirana i krivična djela koja se pripisuju imigrantima,…) pa da se onda pojave sa svojim strategijama, planovima,…
Velika Kladuša, 24.04.2018. god. ramoh45.07@hotmail.com