Piše: H. Muratović

Autor ovoga teksta doista je dosadio i sam sebi, s obzirom da već 10-tak godina neprekidno upozorava da tzv. probosanske snage obilato finansiraju rasturače držvave BiH pretežno novcem koji ostvari bošnjačka sirotinja. Naime, u tekstu od prije tri dana, pod naslovom „Dokle ćemo finansirasti rasturače Države?!“, naveo sam podatke da su u periodu 2006. do 31.12.2022. godine ostvarena sredstva po osnovu putarina na uvozne i na domaće proizvode na nivou BiH u iznosu od 5.892.403.736 KM i da su ona prikupljena od:

Entiteta FBiH u iznosu                              5.067 miliona ili 86%

Entiteta RS u iznosu                                   825 miliona ili 14%

Distrikta Brčko u iznosu                                0,1 milion ili 0,09%.

Nakon izdvajanja 10% u rezerve, preostalih 90%, odnosno 5.303 miliona, podijeljeno je u slijedećem omjeru:

FBiH    3.129 miliona ili 59% ili manje za 27%,

RS       2.068 miliona ili 39% ili više za 25%,

DB         106 miliona ili 2,0% ili više za 1,91%.

Na osnovu navedenih podataka, vidljivo je da je FBiH oštećena za 1.938 mil. Ili prosječno godišnje za posmatrani period od 16 godina za 121,13 miliona KM. Istovremeno, entitet RS povukao je više sredstava za 1.243 miliona ili prosječno godišnje 78 miliona, a Distrikt Brčko više za 105,9 miliona ili prosječno godišnje 6,62 miliona. Dakle, u posmatranom periodu Federacija je oštećena za 1.348,9 miliona.

U prošloj, 2023. godini, ukupan promet registrovan preko fiskalnih računa iznosio je u Federaciji BiH 50 milijardi KM, a u entitetu RS 9 milijardi KM, tako de je entitet Federacija BiH prikupio veći iznos registrovanih prihod od RS-a 5,5 puta.

Da je tačna konstatacija da bošnjačka sirotinja finansira rasturače Države pokazuju i podaci osvtarenog registrovanog prometa preko fisklanih računa po općinama u BiH:

  1. Općina Novi Grad, Sarajevo                         4 milijarde KM
  2. Općina Ilidža                                              3 milijarde KM
  3. Općina Tuzla                                              2,6 milijardi KM
  4. Općina Mostar                                            2,5 milijardi KM
  5. Općina Centar Sarajevo                              2,5 milijardi KM
  6. Općina Banja Luka                                   2,3 milijardi KM
  7. Općina Zenica                                           2,2 milijardi KM
  8. Općina Tešanj                                           1,9 milijardi KM
  9. Općina Široki Brijeg                                   1,5 milijardi KM
  10. Općina Gračanica                                      1,0 milijardi KM
  11. Općina Lukavac                                        1,0 milijardi KM
  12. Općina Visoko                                          1,0 milijardi KM
  13. Općina Bihać                                            1,0 milijardi KM
  14. Općina Gradačac                                      1,0 milijardi KM
  15. Općina Hadžići                                         1,0 milijardi KM.

Prema navedenom pregledu u grupu od 15 općina po ostvarenom (registrovanom) prihodu iz entiteta RS na šestom mjestu nalazi se samo Banja Luka sa 2,3 milijarde, što čini svega 12,43% ukupno ostvarenih prihoda. Nenormalno je da među 15 općina nema na primjer jednog Prijedora, Doboja ni Trebinja, s obzirom da su ova tri grada neuporedivo veća od jednog Lukavca, Visokog ili Hadžića. Gospodo u RTS-u: šta je u igri?!

Normalnom čovjeku neshvatljivo je da se podjela sredstava ne vrši po kriterijima prikupljanja, već po kriterijima potrošnje. Da apsurd bude još veći o raspodjeli oko 60 milijardi odluke donosi Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH. To što njega čini 6-7 ljudi, kod probosanskih političara ne predstavlja nikakav problem. Prije nego što navedem njihova ovlaštenja, navešću sastav ovoga Odbora do prije tri mjeseca i onaj koji funkcioniše danas, Na čelu Upravnog odbora Fiskalnog vijeća je ministar finansija u Vijeću ministara BiH. Naglašavam da do sada na njegovom čelu nikada nije bio nijedan Bošnjak. Drugi član (i zmajenik) bio je Vjekoslav Bevanda, zatim entitetski premijedri Višković i Novalić, ministri finansija entiteta  (Zora Vidović i Jelka Miličević), gradonačelnik Distrikta Brčko, Esed Kadrić i guverner Centralne banke BiH, monetarista Senad Softić.

Novi (sadašnji) saziv Upravnog odbora UIO BiH čine: Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora BiH, predsjednik, Toni Kraljević, ministar finansija FBiH, Zora Vidović, ministrica finansija RS, entitetski premijeri (Višković i Nikšić), Dalibor Tomaš, ekspert iz RS, još nepoznata ekspertna osoba Vijeća ministara BiH i Zijad Krnjić  iz Distrikta Brčko. Neshvatljivo je da u Upravnom odboru nema eksperta iz Federacije BiH. Zašto, gospodo i drugovi, budući da to nije objašnjeno.

Posmatrači u Upravnom odboru su: Zoran Tegeltija, direkror Uprave za indirektno oporezivanje, Janja Geljić, direkrtorica Direkcije finansija Distrikta Brčko i Edis Kovačević iz Centralne banke BiH. Budući da nije navedena uloga ovih posmatrača, ne znam što će oni tu, osim ako u pitanju nije materijalna naknada.

Da bi se ocijenio način funkcionisanja Upravnog odbora UIO BiH navodim slijedeće (citirano):

Prema članu 19. Upravni odbor odluke donosi konsenzusom. Pri tome predsjedavajući ima dužnost da proglasi da li su odluke donesene konserzusom. Ako ne postoji konsenzus, Upravni odbor odluke donosi na slijedeći način:

  1. U slučaju odluke o uspostavljanju uvoznih i izvoznih dadžbina, o bilo kakvim promjenama novih dadžbina, potrebna je prosta većina glasova prisutnih članova Odbora, uključujući glas ministra finansija i trezora BiH. Dakle, tu su Bošnjaci u ofsajdu!
  2. U slučaju odluke o ostalim indirektnim porezima, uključujući stope i strukture takvih poreza, potrebna je prosta većina glasova članova Odbora, uključujući i glasove ministara finansija RS-a i FBiH. Ovaj se postupak glasanja isto tako primjenjuje na bilo koju odluku vezanu za izuzeća od ili promjene u indirektnim poreznim stopama i strukturama. S obzirom da Bošnjaci nemaju entitetskog, ni ministra finansija u Vijeću ministara BiH i u ovom slučaju oni su opet u ofsajdu, dakle, ne mogu imati nikakav uticaj.
  3. U slučaju odluke o raspodjeli prihoda od indirektnih poreza, potrebna je većina glasova Odbora, uključujući i glasove ministara finansija. I u ovom slučaju Bošnjaci su opet u ofsajdu, budući da se Dodikovi i Čovićevi ljudi u ovom Odboru lako dogovore.

U vez s naprijed iznesenim podacima, neizbježno se postavljaju slijedeća pitanja:

  1. Zašto koeficijenti prikupljanja javnih prihoda po osnovu indirektnih poreza nisu istovremeno i determinirajući faktori pri raspodjeli u UIO BiH? Dopušteno odstupanje treabalo bi biti plus, odnosno minus 5% i ništa više.
  2. Kako je dopušteno da entitet RS i Distrikt Brčko na teret Federacije dobiju više 25% (RS), odnosno Distrikt Brčko za 1,91%?
  3. Kako je moguće da od 15 gradova u BiH po osnovu prikupljenih fiskalnih prihoda bude samo jedan grad iz RS, odnosno Banja Luka i to na šestom mjestu?
  4. Kako je moguće da od prikupljenih 59 milijardi, entitet RS prikupi samo devet milijardi ili 5,5 puta manje od Federacije, a da povlači više nego što mu pripada za 25%?
  5. Zašto u Upravnom odboru UIO BiH nema eksperta iz Federacije BiH?
  6. Kako je moguće da od tri ministra finansija nijedan od njih nije Bošnjak?
  7. Ko je i kada dopustio da se potpuno razdvoje koeficijenti prikupljanja indirektnih poreza po osnovu PDV-a, akciza, carina i putarina i odnosi u njihovoj raspodjeli?
  8. Ko i zašto je dopustio i dopušta da na čelu Ministarstva finansija entiteta i Vijeća ministara BiH od rata pa naovamo nikada nije bio Bošnjak?
  9. Kako da fiskalne interese Bošnjaka štite jedan mašinac (Novalić), jedan monetarista (Softić) i čovjek iz domena političkih nauka (Kadrić) i Edis Kovačević, donedavni predsjednik FK „Željezničar“? Ništa bolja situacija nije ni sa novom postavom Bošnjaka, kada su u pitanju fiskalne finansije.

Prema prikazanim podacima o koeficijentima prikupljenih indirektnih poreza i njihovoj raspodjeli očita je ogromna disproporcija koja ide na štetu Federacije, odnosno Bošnjaka.

S tim u vezi postavlja se ključno pitanje: znaju li Bošnjaci da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča. Jer, Država se najbolje brani finansijskom politikom. Moje pitanje glasi: da li bi beduini u raspodjeli najvažnijeg resursa bili naivni kao što su Bošnjaci. Uvjeren sam da ne bi. Ne želeći da uvrijedim bilo kojeg člana Upravnog odbora iz prethodnih i sadašnjeg sastava, primjećujem da nijedan od njih nije stručnjak u domenu fiskalnih finansija, da su iz sfere politike, prava, monetarnih funansija. Stoga se nameće logičan zaključak da se moraju promijeniti: kadrovski raspored, uskladiti koeficijenti prikupljanja i rasporeda prihoda po osnovu indirektnih poreza i da Bošnjaci tu više ne smiju popuštati. Tek tada bi rasturači Države probosanske stranke shvatili ozbiljno. Ovako postupajući,  Bošnjaci fiskalnu politiku, kao najvažniji segment makroekonomske politike, ne shvataju ozbiljno ni po kadrovskom rasporedu, ni po odnosima koeficijenata prikupljanja i raspodjele, niti ljudi koji zastupaju njihove interese. Bošnjaci su izgleda zaboravili da je svaka politika isprazna priča ako se ne zasniva na novcu. Sve dok je na djelu ovako plitka fiskalna politika probosanskih snaga, paliće Dodikove teze o otcjepljenju i Čovićeve o ugroženosti „njegovog“ naroda. Stoga s pravom pitam rukovodioce kantona, poslanike u PS Federacije i PS BiH: dokle ćete biti na nivou Beduina kada je u pitanju fiskalna politika, budući da je ona politika svih politika?! (*)