BIHAĆ – Nakon što su prije četiri mjeseca Emilija i Ante Vuković iz bihaćkoga naselja Kralje dobili trojke, kćerkicu Leonu i sinčiće Luku i Ivana, koji su kao dar od Boga u njihov dom unijeli neopisivu radost i sreću, roditelji ovo troje mališana odlučili su ih krstiti i tako im podariti prvi sakrament vjere. U prisustvu roditelja, starijega sina Dorijana, krsnih kumova Anamarije i Jure Čelana, te rodbine, njihove trojke u Župnoj crkvi Sv. Ante Padovanskoga u Bihaću krstio je fra Bono Tomić, župnik bihaćki. Obavljajući ovaj vjerski obred župnik Tomić je kazao kako je ovo čin vjere a krštenje obaveza roditelja i kumova. Katolici su se krstili u vjeri svojih roditelja koji garantiraju da će djecu koju krste odgajati u vjeri.
Božji dar
-Oni imaju zadaću vjeru prenositi svojoj djeci, primjerom, naravno, i riječima i djelima. Činom krštenja roditelji preuzimaju odgovornost da će u djeci koju krste usaditi taj život vjere. Samo u vjeri crkve djeca se krste. To nije nikakav magični čin nego primanje prvog i temeljnog sakramenta, sveto krštenje, kaže fra Bono Tomić, župnik bihaćki. Podsjetio je kako živimo u mentalitetu u kojem se propagira jedno dijete ili dvoje. -Znamo da danas nije lako odgajati djecu. Ima puno razloga zašto je to tako. Izuzetno mi je drago što se dogodio ovaj čin. Meni kao svećeniku, ovo je rijetkost u mojoj svećeničkoj praksi da sam imao prigodu krstiti odjednom troje djece. Ovo je za mene čast a dugujem zahvalnost roditeljima, Anti i Emiliji, što su se opredijelili za život. Nisu se bojali, rekli su, da životu. Svako dijete je Božji dar. Oni su suradnici u prenošenju života i zbog toga je sada velika njihova odgovornost kako tu djecu odgojiti. Znam da će tu biti puno poteškoća, briga ali dijete bi trebalo biti radost, da obogati njihovu obitelj ali i našu župnu zajednicu, i ovaj grad, i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, poručio je fra Bono. Svećenik je naglasio kako su u Župi Bihać do čina ovoga krštenja, imali tri krštenja. -Krstili smo pojedinačno djecu. Ovo je odjednom trostruko krštenje, pa bihaćka župa do sada ima šestero krštene djece, šest novih članova naše župne zajednice. Njihova imena su upisana u nebo. Oni nose svoja osobna imena koja su upisana u nebo i po kojima ih prepoznajemo. Na poseban način Bog upisuje ta imena u svoj knjigu života, ovako bih to rekao, urezuje ih u dlan svoje ruke. Ta djeca s današnjim danom nikad neće biti zaboravljena, jer su oni ljubljena božja djeca. Oni postaju sinovi i kćerki nebeskoga oca, a nema ništa veće od toga da smo mi djeca božja, kaže fra Bono Tomić.
Ponos i čast
Majka i otac krštenih trojki, Emilija i Ante nisu skrivali neizmjernu radost što su dočekali ovaj čin vjere, dan krštenja svoje djece. -Sretni smo što smo dočekali ovaj dan da krstimo naše tri bebe jer je to u kršćanskom životu najveći čin. Djeca postaju novi članovi kršćanske zajednice i to nas iznimno veseli. Iako je odgoj djece odgovoran posao, i mi smo sami odgajani u takvoj vjeri pa ćemo, nadam se, uspjeti odgojiti i naše troje djece. U tome nam pomaže i naš stariji sin, jedanaestogodišnji Dorijan, kaže majka Emilija. Otac Ante kaže kako niko od njega nije sretniji što je dočekao dan krštenja svojih beba. -Ovo je velika obaveza koje nas ne treba biti strah. Velika je ovo sreća i bogatstvo u životu. Svako dijete sa sobom nosi svoju blagodat. Ovo nam je sve u životu, sreća najveća, kaže Ante. Jure Čelan sa suprugom Anamarijom iz Splita, krsni je kum ovim trojkama. -Biti kum ponos je i čast, pogotovo ovoj obitelji i nije nam prvi put da smo kumovi. Ovo je sad deveti puta i nadam se da nećemo stati na ovom. Ima života još ispred nas i bit će sreće i zadovoljstva, za naše dvije obitelji. Neopisivo je biti kum trojkama. Ovo se ne događa uvijek i svuda, kaže kum Jure. Dodaje kako je vrlo značajno živjeti život u vjeri jer čovjek tako jača duhom a toga je u današnje vrijeme sve manje. Vjera nas ujedinjuje u ovim teškim vremenima, a ko živi u vjeri puno više je ispunjen i zdraviji je, poručio je. Kuma Anamarija kaže kako ima dva sina i voljela bi da je imala još. -Bolje je imati više djece. Možda jednoga dana opet budem imala. Ponosna sam što sam kuma. Obaveza kumova je ista kao i roditelja. Bar ja tako osjećam. U svakom trenutku biti potpora roditeljima i to nam je velika čast, kaže Anamarija Čelan. Samir TULIĆ 