SANSKI MOST….Reprodukcija dabrova na području gornjeg vodotoka rijeke Sane dostigla je zabrinjavajuće razmjere i sve je veći broj poljoprivrednih proizvođača i građana koji se žale na štete koje im pričinjavaju. Mještani koji žive u blizini riječnih obala kažu kako dabrovi uništavaju priobalno drveće, a na njihovom udaru su poljoprivredni usjevi i posebno voćnjaci. Prema riječima Rizaha Begića, koji se bavi voćarstvom, dabrovi su prije nekoliko dana potpuno uništili preko 30 stabala voćki koje je posadio na svome imanju u blizini sela Kljevci. Slična iskustva dijeli i Mehmed Alihodžić, mještanin naselja Mahala, koji kaže kako su dabrovi načinili pravu pustoš i potpuno uništili drveće na jednom dijelu obale Sane. -Već godinu dana se obraćamo na adrese raznih institucija i svi kažu da su nemoćni jer se radi o zakonom zaštićenoj vrsti. Uništavaju voće, ali i krupno drveće čija su stabla promjera i po pola metra. Izdube ga bolje od bilo kakve bušilice, kaže Alihodžić.
Prema riječima sanskih ribolovaca, broj dabrova na Sani i njenim pritokama enormno se povećao u posljednjih desetak godina, kada su se vratili na ova područja, nakon što su prije nekoliko decenija nestali iz sanskog sliva. -Toliko su se odomaćili da priđu na svega nekoliko metara od ribara i uopšte se ne plaše. Tek kada baciš kamen na njih pobjegnu, kažu ovdašnji ribolovci. U Lovačkom društvu „Sana“ kažu kako poslednjih godina primaju brojne pritužbe, najčešće poljoprivrednika koji se žale kako dabrovi uništavaju njihove usjeve. -Također, i voćari se žale na njih jer je poznato kako je kora mladih voćaka najveća poslastica za njih, kaže Mesud Aganović, sekretar Lovačkog društva „Sana“. U ovom društvu ističu kako postoje mnogi koji smatraju da je broj dabrova porastao u tolikoj mjeri da se mora redukovati, ali da s druge strane postoji veliki pritisak društava i aktivista za zaštitu životinja koji se protive tome. Također, navode kako je dabar nedavno skinut s crvene liste zaštićenih životinja i da je lov na njih sada moguć ukoliko se dokaže njihova prekobrojnost i štetnost po okolinu. Međutim, dodaju kako to zahtjeva komplikovanu proceduru i pribavljanje velikog broja različitih dozvola i odobrenja. Pretpostavlja se kako su dabrovi na ove prostore dospjeli iz susjedne Hrvatske, gdje su su nestali krajem devetnaestog vijeka, ali su u okviru velikog projekta prije dvadesetak godina vještački nastanjivani. Dabrovi mogu opstati samo u nezagađenim vodama, pa su i njihove migracije usmjerene ka onim prostorima gdje su rijeke čistije. Nemaju neprijatelja u prirodi što također doprinosi njihovom ubrzanom razmnožavanju. Zlatan ČEKIĆ