MEMINSKA/MAJUR – Četvorici zatočenih i ubijenih Bošnjaka iz Čarakova pokraj Prijedora u septembru 1992. godine prilikom pokušaja bijega od masovnih zločina počinjenih na području te općine, u mjestu Meminska na području općine Majur kod Hrvatske Kostajnice, na Banovini, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Općina Majur i Medžlis Islamske zajednice Sisak otkrili su spomenik „Ranjena golubica“. Spomenik se nalazi na mjestu masovne grobnice Vasića Bare u Meminskoj u Majuru.

Nestali a potom likvidirani

U masovnoj grobnici Vasića Bare u Meminskoj prije dvadeset i četiri godine pronađeni su posmrtni ostaci Izeta Behlića (26), Fikreta Behlića (29), Redžepa Behlića (36) te Esada Kaltaka (45) iz prijedorskoga naselja Čarakovo koje su te ratne 1992. godine prilikom pokušaja bijega od masovnih zločina zarobili i ubili agresorski srpski vojnici. Oni su se s grupom od 54 Bošnjaka nastojali domoći položaja Hrvatske vojske u Sunji ali su na putu preko okupiranih teritorija nestali a potom likvidirani. Njima u čast na ovoj lokaciji prigodno je otkriven spomenik „Ranjena Golubica“. -Želim izraziti sućut obiteljima Izeta Behlića, Esada Kaltaka, Fikreta Behlića i Redžepa Behlića koji su danas ovdje ali i onima koji nažalost, nisu mogli doći. Pripremajući se za otkrivanje ovog spomenika, telefonski sam kontaktirala njihove obitelji, suprugu, sina, sestre i osjetila sam ogromnu tugu, emocionalnu bol koju oni kao obitelji danas proživljavaju jer se ponovno prisjećaju onih ratnih vremena u Čarakovu, Prijedoru 1992. godine, i svega onog što su proživjeli, kaže Klementina Karanović, načelnica Općine Majur. U ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, članovima obitelji ubijenih Bošnjaka izraze sućuti i poštovanja iskazali su u svojim obraćanjima njihovi izaslanici.

Bili su hrabri i očajni u isto vrijeme

-Bolno je sjećanje na te ljudske sudbine i brojne obiteljske tragedije a o tome koliko su svakom od nas bile bolne te godine najbolje znaju upravo obitelji osoba koje su bile pokopane ovdje, sakrivene da se zatre njihov trag i da nitko ne zna o užasima koji su se dogodili, kaže Špiro Janović, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja. Mihael Jurić, zamjenik sisačko-moslavačkog župana kaže kako su bježeći od zajedničkog agresora iz Bosne i Hercegovine ovim putem krenuli ljudi, prema slobodnom hrvatskom teritoriju jer upravo taj teritorij uvijek je bio teritorij slobode. -Nažalost, ti ljudi nisu dočekali svoju slobodu. Ovdje su ubijeni i nažalost, nisu dočekali slobodu ali tih dana u Republiku Hrvatsku došle su mnoge izbjeeglice s područja zahvaćenih ratnim stradanjima, zona ratnih djelovanja koji su u Hrvatskoj našli tada sigurnost i slobodu, kaže Jurić. Svoje poštovanje prema nevino stradalim žrtvama srpske agresije i izraze sućuti njihovim obiteljima iskazao je i Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske naglasivši kako nikad nećemo tačno znati kako su stradali ovi nevini ljudi. -Oni su bili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine, naše savezničke, prijateljske vojske u to vrijeme, i danas vjerujem. Probijali su se iz okupiranog područja boreći se za život. Bili su hrabri i očajni u isto vrijeme, većinom naoružani i ušli su u sukob s okupatorima i teroristima s ovog područja. Bilo ih je mnogo. Neznamo koliko ih je bilo. Desetine njih su se na kraju probili prema Sunji i bili su prihvaćeni od Hrvatske vojske i hrvatskih vlasti, i Armija Bosne i Hercegovine se za to zahvalila, tada 1992. godine. Ti momci su s oružjem u ruci hrabro pružali otpor i borili se za život. Govorio sam prije nekoliko sati u Kostrićima kako je svaki zločin, zločin. Sama riječ kaže kako je svaki za osudu i osudljiv, i može, i mora imati svoj sudski epilog. Međutim, način na koji je većina ovdje skončala, barem tako mislimo i sve ono što znamo na to ukazuje na, lako je reći, zvjerski način.

Ubijeni, ne na zvjerski način, nego na huljski način

To nije dovoljno, zvijer ubija kad je gladna. U pravilu, ne ubija iz zabave. Velika mačka, hijena, vuk, ubija da bi se prehranila. Ovo je gore od toga što se ovdje dogodilo. Jedan broj ljudi, naših saveznika iz Armije BiH poginuo je boreći se, dio je zarobljen i likvidiran. To je ono što je grozno u ovoj cijeloj priči. To vrijeme je sada iza nas i volio bih kada bi se kao ljudi, susjedi, nacije danas mogli bolje razumijevati nego što se razumijevamo. Kada bi smo imali razumijevanja za problem, strahove, frustracije, očekivanja jednih od drugih. Neovisno o vjeri, neovisno o tome kojoj naciji pripadamo, kao ljudi i kao susjedi. Jer, takva vremena pamte ljudi koji su živjeli na ovom prostoru. Naravno, mi smo se ovdje okupili da bi smo pamtili puno gora vremena, zla vremena, olovna vremena koja su se tada nadvila nad nas. U nadi i želji da se to više nikad ne ponovi, ali i da se ne zaboravi, izražavam vam duboku sućut i poštovanje prema momcima, tada vjerojatno mladićima, koji su imali dovoljno hrabrosti, krvi, srca i želje da se probiju, da prežive. U tome neki nisu uspjeli a neki su ubijeni, ne na zvjerski način nego na huljski način. Tako se ponašaju hulje. Počinitelje tih zločina treba kazniti. Tko zna, vjerojatno ih nikada nećemo naći. Neka žive u strahu i nelagodi dok god im to srce koje imaju ispod bluza bije ili šta se već tamo nalazi. Još jednom, moja duboka sućut i da se ne zaboravi, poručio je Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske s komemoracije ubijenim Bošnjacima pokraj novootkrivenog spomenika „Ranjena Golubica” u Meminskoj pokraj Majura. Spomen-obilježje na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata s područja općine Majur otkrili su državni tajnik Špiro Janović i Senad Kaltak, sin poginulog Esada. Zajedničku je molitvu predvodio imam Alem ef. Crnkić, a spomen-obilježje je blagoslovio fra Stjepan Jambrošić.  Samir TULIĆ