Piše: prof. dr. HUSEIN Muratović
Rijetko kad tekst počinjem pisati riječima, bravo! Ovaj put to činim iz više razloga. Iako u teškom zdravstvenom stanju, Anel je pokazao da je moralna vertikala u odnosu na dobro plaćene bukače u Skupštini USK-a, koji od svih atributa „ljudskosti“ najviše koriste onaj o kočenju ozbiljnih procesa. Anel je jasno stao na stranu građana i dao crveni karton onima čiji istupi su manipulativne prirode i koji manipulacijama pojačavanju krizu, prebacujući odgovornost na one druge, a on je bez rezerve (i bilo kakve koristi) založio svoj obraz i jasno iskazao sopstvenu odgovornost. Dakle, nije mu bilo ni u primisli ona francuskog kralja Luja XV, koji je svojevremeno rekao: „poslije mene potop ili, što bi se danas reklo, ako nije po mom, neka sve propadne!“ Čujući da se poslanici u Skupštini USK-a međusobnim optužbama diskredituju, iako bi trebali biti odgovorne osobe, pričajući šta ne valja kod drugog, ali ne i kod sebe i kako riješiti ono što ne valja u sistemu vlasti koju čine, Anel je smogao snage da svima poruči da se u ozbiljne razgovore ne treba ulaziti s ucjenama, jer se time diskredituju kao osobe odgovorne za narod, budući da je negativan ishod u takvim okolnostima unaprijed poznat. Jednostavno, čovjek je svima praktično ukazao da povratak ka odgovornosti znači odustajanje od isključivih stranačkih zahtjeva koji baš ničemu se služe, izuzev povratku na vlast. Iako u slučaju rada Skupštine USK-a određeni poslanici zastupaju neetične stavove unatoč tome što znaju da su neetični, ne treba ih uopšte ni pitati zašto to čine! Naime, odgovor je jasan bilo kojoj razumnoj osobi: to čine samo i isključivo da bi oni došli na vlast! Dakle, još jednom: „bravo, Anele!“
Ozbiljan čitalac će se vjerovatno upitati: zašto je nekada prvi Kanton u Federaciji dospio na najniže ne samo ekonomske, već i na moralno-ljudske grane? Odgovor je vrlo jednostavan: nakon rata prvi cilj je bio poklopiti javna dobra od strane vladajuće stranačke oligarhije u sirovo bezobraznoj privatizaciji. Poslije toga valjalo je sačuvati bogatstvo stečeno šupljim certifikatima. Da bi se pozicija vlasti i na bezobrazan način stečeno bogatstvo sačuvalo, valjalo je poklopiti sudstvo, tužilaštvo, vjerske i akademske zajednice, te pridobiti boračke populacije. To što su uglavnom sve Vlade USK-a prvenstveno vodile računa o šesnaestoj ručici, umjesto o razvoju, izgleda da nije bilo ničija briga! Jasnu viziju razvoja USK-a nisu mogli (sve da su i htjeli) dati kojekakvi ministri i Vlade, koji objektivno nisu bili dorasli zadatku. Jer, jasna vizija razvoja ne može se koncipirati, ni provoditi ako se ne znaju ključne determinante razvoja, među kojima su najvažniji ljudski faktor, korištenje rapoloživih proizvodnih kapaciteta i prirodnih resursa. Budući da je kadrovska baza svake stranke na narednim izborima bila sve siromašnija, manevarski prostor bivao im je sve uži i sve tanji i nije se mogao ostvarivati objektivno mogući privredni rast i zaposlenost, već samo zaostajanje.
U svakoj stranci kao organizaciji postoje određene skupine ljudi. Čine ju formalne i neformalne grupe. I dok se uloga formalne grupe zna, neformalna grupa(e) trebale bi da predstavljaju privremeni sistem uticaja, da se formiraju spontano, za razliku od formalnih grupa, koje bi trebale imati trajni karakter i biti planski formirane. Međutim, u USK-u neformalne grupe poprimile su trajni karakter, gdje su isturale poslušne izvršioce i tako stvarale privid demokratije. Uz to, budući da su ovi drugi bili znanjem nekapacitirani i moralno savitljivi, lako ih je bilo stavljati u štrange ili jednostavno, eliminisati. U takvim okolnostima dominantne osobe, iako su pripadale neformalnoj grupi, bile su iznad drugih, kojima su naređivale i kontrolisale ih. Ove druge osobe (submisivne) imale su podanički odnos radi materijalne koristi. Česta karakteristika dominantnih osoba bila je i njihova narcisoidnost i destruktivnost. Zaljubljeni sami u sebe, iz straha uništavali su druge, bojeći se da bi i sami mogli biti uništeni. Kao takvi, oni su nepodobni za timski rad, ali i za rukovođenje. Ove osobe karakteriše verbalna agresija i radnje kojima nanose štetu drugima i pri tome nemaju granica. Dakle, kao takve, nisu sposobne za timski rad, a ne poznaju ključne karakteristike vođenja i vodstva. Za njih ne vrijedi opšte shvatanje da vođenje predstavlja uticaj na ljude da dobrovoljno i spremno prihvate smjernice vodstva i da teže ka ostvarenju opštih, zajedničkih ciljeva. Umjesto toga, oni autoritet zasnivaju na modelu gdje oni donose odluke na najvišem nivou, a podređeni ih provode bez pogovora. Iako teorija i praksa poznaju sedam stilova vođenja, ne namjeravam ih, zbog ograničesti prostora, ovdje objašnjavati, već podvlačim da je za USK bio, jeste i treba da bude participativno skupni stil vođenja, gdje postoji veliko povjerenje u tim ljudi, koji su selektirani isključivo po stručnosti.
Ko su bili nosioci prvo formalne, a onda i neformalne grupe u USK-u od rata pa na ovamo, zna se. I kada obični ljudi pomisle da su oni i njihova politika završili, grdno se prevare. Jer, teorija negativne motivacije uzela je duboko korijenje. I umjesto da se takmiče u razvojnim projektima, mlade patriote, oličene u likovima poslanika, pričaju isprazne priče, nastojeći da se maksimalno dodvore nalogodavcima iz Sarajeva. Pri tome, ozbiljan čovjek bi im postavio samo dva pitanja: 1. da li ste zaslužili plate/paušale koje primate na teret bosanske sirotinje za totalni nerad i neodgovornost; 2. šta konkretno ne valja kod postojeće vlasti i kako bi vi konkretno riješili postojeće probleme? S obzirom da bježite od konkretizacije i sopstvene uloge u rješavanju konkretnih problema, mučno vas je slušati samo pet minuta pri javnom sučeljavanju. To se najbolje vidi pri raspravi o budžetu USK-a. U Skupštini Kantona ne samo da nije usvojen budžet, već nije donesena ni Odluka o privremenom finansiranju. Budući da je donesena Odluka o visini participacije za zdravstveno osiguranje, zašto javnosti nije poznato ime šesnaeste ruke? Poslanike koji su bili i protiv Odluke o privremenom finansiranju treba direktno pitati:
* zašto ste opstruirali donošenje i Odluke o privremenom finansiranju,
* ko vas je ovlastio da praktično blokirate život u Kantonu,
* kome i kakvu drskost pokazujete vi, koji primate mjesečno oko 3.000 KM, a praktično ne radite ništa. Većina vas našminkana sjedi u klupama kao da ste izgubili dar govora. Jedino su vam u funkciji ruke koje (ne)dižete dok vam šef (ne)dozvoli,
* o kojoj vi to demokratiji i odgovornosti zborite i kome?
Da bih bio posve realan u lociranju krivnje za neusvajanje budžeta USK-a, Vlada Kantona mora javnosti dati sve informacije o toku izrade-sastavljanja budžeta, odnosno da li je pravovremeno pripremila i ponudila na razmatranje:
* budžetsku inicijativu,
* izradu nacrta budžeta,
* prijedlog budžeta i
* poštovanje načela realnosti i budžetske specifikacije, da bi se izglasao budžet?!
Ako Vlada nije ispoštovala navedene budžetsko-procesne faze, onda je odgovornost na njoj. Međutim, ako je to učinila, onda je odgovornost na onima koji su bili protiv usvajanja budžeta i Odluke o privremenom finansiranju.
Stoga su predlagači budžeta morali jasno reći da li su ispoštovali sve navedene budžetsko-procesne faze ili ne. Ako su i to blagovremeno učinili, onda je trebalo odrediti pauzu i pozvati najznačajnije budžetske korisnike da se oni očituju. Tada bi kočničari usvajanja budžeta dobili ili satisfakciju ili demokratski šamar. Onda ne bi bilo potrebno „ubjeđivanje“ jednog poslanika i predsjednika sindikata da „argumente“ ponude skoro preko fizičkog obračuna u Skupštini USK-a.
Poslanici u Skupštini USK-a, koji moraju shvatiti da lagodno žive na grbači bosanske sirotinje, ne radeći praktično ništa, a primajući visoke svote novca koje su sa vjerskog stanovišta haram, a sa društvenog bezobrazluk. Ako se već predstavljaju kao patriote koji zastupaju interese naroda i koji se pozivaju na narod, koji ih je izabrao, neka dijele i sudbinu toga naroda i u najboljem slučaju, primaju prosječnu mjesečnu platu (paušal) u iznosu od 1.007 KM. Ako to neće učiniti, onda bi ih budžetski korisnici trebali iz Skupštine izjuriti toljagama. Jer, očito je da su kočničari prihvatili model koji su godinama praktikovali ljudi iz neformalne grupe. Razlika je samo u činjenici da se nijedan od njih nije uspio nametnuti kao vođa i/ili miljenik Sarajeva, ne samo zbog nedostatka stručnosti, već i nedostatka „minulog rada,“ kao oni koji su bili prvo u formalnoj grupi i koji su naprasno smijenjeni, a onda su na donošenje odluka uticali u neformalnoj grupi, dakle, koji su odlučivali iz sjene. Stoga je odluka Anela Šahinovića da podrži budžet USK-a bez bilo kakve lične koristi čin odgovorne osobe, koja je i ovaj put pokazala da se dostojanstvo i principi ne prodaju bilo kojoj političkoj opciji. I ne samo to. Ovaj čovjek spasio je obraz Krajišnika, javno se opredjeljujući za javni interes. Da nije bilo njegovog poteza, onda bi silne „demokrate“ i nosioci kukavičijih jaja ratovali dok se ne bi vratili u 2014. godinu. Stoga još jednom: bravo Anele, brzo ozdravi i vrati se svojoj porodici i u svoju Krajinu! (*)